Puno nam je zla učinio drug Mesić, ali mislim da mu je ovo najgore što je mogao učiniti ljudima kojima trebamo biti zahvalni za obranu domovine

Pred nekoliko dana pročitala sam tekst jednog branitelja koji me je doveo do suza. Taj branitelj, prijatelj moj, čiji otac je ubijen na Ovčari, napisao je ove riječi: “Što se to događa u mojoj voljenoj Hrvatskoj? Nas Krčmarbranitelje koji smo bili spremni svoje mlade živote dati za hrvatski narod i domovinu, danas, umjesto da nas poštuju , prikazuju nas kao teroriste, pedofile, voajere… Opisuju nas kao pijanice, drogeraše, ‘štakoraše’, ‘šatoraše’, luđake…, a ginuli smo…. krvlju iz svojih rana natapali smo hrvatsku zemlju, bili smo mučeni u srpskim logorima…”.

U posljednje vrijeme često razmišljam o braniteljima, onima u raznim državama svijeta i često mi misli odu na naše hrvatske branitelje. Živim u Kanadi i svakog 11. studenog kanadski branitelji iz svih ratova – živi i mrtvi – slave se. Ti dani studenog u Kanadi zaista su hladni, često pada snijeg, ali to ne smeta građanstvo u odavanju štovanja kanadskim braniteljima, koji se nisu nikad borili na teritoriji svoje zemlje. Hladnoća ne smeta ni branitelje, koji su često ostarjeli, ali ipak ponosno marširaju ulicama svih kanadskih većih mjesta. Jednom sam gledala tu svečanost u mjestu u kojem imamo vikendicu i suze su me oblile na sliku odavanja štovanja braniteljima gotovo svih stanovnika tog manjeg mjesta, koji su duboko svjesni da imaju svoju slobodu i demokraciju zahvaljujući žrtvi kanadskih branitelja.

Tada sam već bila u suzama, razmišljajući o hrvatskim braniteljima, koji su, nažalost, zanemareni. Netko od čitatelja će reći kako Hrvatska štuje svoje branitelje, ima čak i Dan branitelja. Ima, zaista. U mjesecu kolovozu, 5. kolovoza, imamo Krčmarnajvažnije blagdane Hrvatske: Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan branitelja. U jedan dan ugurana su tri tako važna pojma za Hrvatsku i niti jedan od njih nije slavljen kako treba, nažalost. Putujem često Hrvatskoj i svjedok sam da na taj dan, nažalost, malo se barjaka vijori po kućama Hrvatske, ne vide se građani koji ponosno plješću domovini, a oni koji su izvojevali tu pobjedu, često nemaju mjesta na raznim političkim proslavama.

Sjetimo se samo raznih svađa oko Knina, tko će doći, tko ne, tko ne govori, tko pjeva, a tko ne može pjevati, slavimo li dostojno ili ne, prebrojavamo se, odbacujemo optužbe s istočne strane i tako taj “trojedini” blagdan se pretvara u sve, samo ne ono što bi trebalo biti. Jasno, to je dobro smislio drug Mesić kad je godine 2008. potpisao zakon o uvođenju Dana branitelja kada su već bili određeni druga dva blagdana – i sve to u vrijeme Vlade famoznog Ive Sanadera, a predsjednik Sabora bio je gosp. Luka Bebić.

Drug Mesić je već tada dobro znao kad se pomiješaju tolike svetkovine, niti jedna nije obrađena onako kako treba, a mislim da mu je namjera bila opaka – bar što se tiče branitelja. On je dobro znao da će njihova posebnost biti time Mesićpotpuno zanemarena. Puno nam je zla učinio drug Mesić, ali mislim da mu je ovo najgore što je mogao učiniti ljudima kojima trebamo biti zahvalni za obranu domovine. Čitam pred neko vrijeme kako branitelji Vukovara nevoljko oblače svoje uniforme u kojima su branili Vukovar. Pročitajte ponovno riječi mog prijatelja, hrvatskog branitelja Vukovara i zamislite se malo nad time što se dogodilo braniteljima, a iza svega stoji drug Stjepan Mesić, no i drugi predsjednici iza njega.

U Americi provodim jedan dio godine i svjedok sam mnogih TV emisija, u kojima govore o braniteljima. Nema dana da se branitelje, američke vojnike, ne spominje s dužnim štovanjem, a ako se razgovara s nekim od njih, razgovor završava riječima “Thank you for your service”, što u prijevodu znači “Hvala Vam za Vaše služenje”. Često ćete čuti te iste riječi u restaurantima kad neki američki vojnik sjedne za stol i ljudi mu prilaze sa štovanjem.

Briga za vojnike – branitelje, koji se zaista ne bore na američkom tlu već po svijetu i stradavaju na raznim teškim mjestima, velika je. Uopće, Amerikanci su veliki patrioti. Štuju svoju zastavu, štuju svoje vojnike, i brinu se za obitelji poginulih, za ranjene po bolnicama, za onesposobljene. Jasno, nije sve uvijek tako kristalno lijepo, ali ono što vidite oko sebe, jako je emotivno. Mnogi građani USA osnovali su razne udruge koje se brinu za obitelji poginulih ili Braniteljiranjenih, slušate stalno na radiju ili TV pozitivne stvari o vojsci, koja daje sve od sebe za svoju zemlju. Možda hrvatskoj publici nije poznato ime Gary Sinise, koji je vrlo poznati glumac, a svoj je život posvetio radu za američke vojnike. Svake godine, posljednje nedjelje u mjesecu svibnju na Dan sjećanja na vojnike u Washingtonu se održava čuveni koncert, koji svake godine organizira Gary Sinise, kada nastupaju poznati umjetnici, svi u čast američkim vojnicima svih ratova, živima i mrtvima.

Žalosno je kako se mi ponašamo prema našim braniteljima. Koliko privatnih osoba pomaže ljude koji su dali živote, zdravlje, mladost za Hrvatsku? Koliko ima udruga koje se aktivno brinu za obitelji ranjenih ili ubijenih branitelja? Gotovo svi branitelji se bore sa PTSD-em. Stalno slušamo o samoubojstvima branitelja. Zar nitko od političara ne smatra da naši hrvatski branitelji zaslužuju više štovanja nego im je dato, zaslužuju svoj vlastiti dan, dan ponosa, kada će ponosno stupati ulicama mjesta gdje žive? Dostojanstvo je nevjerojatno krhka stvar. Vratimo dostojanstvo hrvatskim braniteljima na svaki mogući način. Vrijeme je da se netko ozbiljno pozabavi sa pitanjem branitelja.

Hrvatska duguje braniteljima duboku zahvalnost. Riječi nisu dovoljne, dajmo im štovanje na njihov vlastiti Dan branitelja.

Valentina Krčmar
Toronto, Kanada

 

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.