Kakva je to država u kojoj tajna služba bdije nad vladavinom prava?

Slovenija priznala da je varala u arbitraži s Hrvatskom, objavio je na naslovnici Večernji list, 23. studenoga. No, je li u toj tvrdnji bit problema? Prije negoli pokušamo odgovoriti na to pitanje, treba podsjetiti da je slovenski portal 24ur još 11. studenoga objavio tekst Slovenske tiskovne agencije (STA) pod naslovom: Poročilo Knovsa: Za zaplet v arbitražnem postopku kriva Drenikova. Posebno je važno za čitav taj slučaj, koji se premetnuo u Sud pravdenovi čin arbitražne afere, uoči odluke Suda EU o tome je li nadležan za slovensku tužbu protiv Hrvatske zbog neprovedbe arbitraže, što je na kraju teksta STA donesena poveznica na izvještaj slovenske parlamentarne Komisije za nadzor obavještajnih i sigurnosnih služba (KNOVS) upućen navedenog nadnevka predsjedniku Državnog zbora Dejanu Židanu koji je potpisao Matej Tonin, predsjednik Komisije. Naslov toga dokumenta glasi: Izvještaj o obavještajnom i protuobavještajnom djelovanju u svezi s događajima između Republike Slovenije i Republike Hrvatske tijekom arbitražnog postupka pred arbitražnim sudom u Haagu (Javni dio). KNOVS je izvještaj prihvatio na sjednici 15. listopada, a na sjednici, 8. studenoga 2019. prihvatio je Javni dio, na 16 stranica, od kojih su neki dijelovi zatamnjeni. No vratimo se biti problema. Je li ovim dokumentom Slovenija samo priznala da je varala tijekom arbitražnog postupka, ili se iz toga dokumenta može iščitati puno više od toga? Da je varala, priznala je još 2015., kad je otkrivena afera, odnosno nedopušteno komuniciranje između slovenskog arbitra Jerneja Sekoleca i agentice Simone Drenik, inače tadašnje dužnosnice slovenskoga Ministarstva vanjskih poslova. Tada su njih dvoje podnijeli ostavke i praktično time priznali odgovornost za nedopuštene aktivnosti. KNOVS nije ništa više otkrio, samo je to svojim izvještajem potvrdio i detaljno obrazložio. Toliko detaljna parlamentarna istraga da bi se potvrdilo što se uglavnom znalo, odnosno utvrdilo tko je odgovoran za propast arbitraže bila je nepotrebna. No, izgleda kako se na nešto drugo ciljalo jer je izišlo na vidjelo kako u osnovi funkcionira slovenska državna vlast predvođena lijevo-liberalnim strankama, zapravo slovenskim postkomunističkim strukturama.

Slovenska tajna služba u arbitražnom postupku “vrlo intezivno sudjelovala”

U dijelu izvještaja naslovljenog Gledišta KNOVSA u pogledu djelovanja Slovenske obavještajno-sigurosne agencije Sova(SOVA), navodi se kako je u arbitražnome postupku “vrlo intenzivno sudjelovala”, od 2010. do 2016., te da se njezino  sudjelovanje u okviru sustava slovenske nacionalne sigurnosti odrazilo na tri segmenta. Započela je, kako se precizira, sa sigurnosnim uvježbavanjem sudionika slovenske Projektne skupine i njezina voditelja 2. travnja 2009.; sudjelovala je s predsjednikom Vlade, Ministarstvom vanjskih poslova i Projektnom skupinom i njezinim voditeljom u razdoblju 2010. – 2016. na izradi memoranduma, protumemoranduma, kod odgovora na protumemorandum te u pripremi slovenske obrane i prilikom usmene rasprave pred Arbitražnim sudom u Haagu; uspostavila je i skrbila za tajne veze između članova slovenske Projektne skupine te između Projektne skupine i njenim inozemnim dijelom (pravnim zastupnicima). SOVA je, kako se napominje, u navedene zadaće uložila znatnoga napora i rada kako bi Slovenija uspjela pred Arbitražnim sudom u sve tri točke arbitražnoga sporazuma (utvrđivanju granice na moru i kopnu; vezi Slovenije prema otvorenom moru i režimu za uporabu relevantnih morskih područja, op. a.). Što ove konstatacije navedene u izvještaju KNOVS-a govore? Samo jedno! SOVA je bila ne samo poveznica, nego glavni čimbenik slovenskih aktivnosti u arbitražnome postupku. Ona nije samo štitila tajnost veza među slovenskim sudionicima arbitražnog postupka, nego je na njega izravno i neizravno utjecala, usmjeravala ga davala mu ton.

S kojim pravom Slovenija poziva Hrvatsku na vladavinu prava

Izvještajem je bez sumnje raskrinkana totalitarna metoda, dobro poznata iz bivših vremena, kada su obavještajne službe oblikovale i usmjeravale rad državne politike i vlasti. Na temelju toga izvještaja postavlja se pitanje: koliko se RH slotoga u Sloveniji promijenilo od raspada SFRJ, od komunističkih vremena, kad je riječ o funkcioniranju vlasti te je li i dalje ostala zarobljenikom totalitarnog mentaliteta? Jer, u demokratskom svijetu nezamislivo je da tajna služba drži čvrsto “šapu” nad jednim međunarodnim sudskim postupkom, kao što je primjerice arbitraža. Sve ovo što je isplivalo u javnosti nakon objavljenog izvještaja KNOVS-a prije svega je debakl jednoga oblika vladavine, u kojem su tajne službe glavni oslonac, kralježnica i glavni operativni dio vlasti. Izvještaj KNOVS-a “krvna je slika” Slovenije, koja čitavo vrijeme od kompromitacije arbitraže i izlaska Hrvatske iz arbitražnog postupka, nadmeno drži Hrvatskoj predavanje pred međunarodnom zajednicom o vladavini prava i poštivanju sudskih odluka, a zapravo se radi o švindleraju prve vrste, obmanjivanju javnosti, jednoj unfer igri, mimo svih međunarodnih pravila i dobrih običaja. Kakva je to država u kojoj SOVA bdije i kontrolira vladavinu prava? Stoga reagiranje slovenskog ministra vanjskih poslova Mira Cerara  kako je arbitražno rješenje “konačno i obvezujuće”, jednostavno ne može imati ozbiljnog odjeka.

M. Curać/Hrvatski tjednik/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.