Kad čovjek proživi koju godinu, počinje vjerovati da je vidio i čuo sve moguće gluposti i ludosti, međutim onda nađe naplavinu na internetu: “Svečano predstavljanje” (u nekakvom propalom skladištu Exportdrva?!) program Rijeke kao Europske prijestolnice kulture 2020.” i odjednom sve dobiva novi smisao!

Cijeli “program” – koji se sastoji od 850 (?!) događanja, od kojih dva ili tri mogu biti ozbiljna! – gradi se oko Titinog ruzinavog broda “Galeb”. Naravno, taj ključni element “riječkog Dugog marša”, nije se ni počeo obnavljati, no to nikoga ne brine jer “Yugoslavenski Komunistički Ološ” (YKO) ima plan.

Fijuma, kao “Dorćol na moru”, za 2020. – koja samo što nije počela! – ima toliko programa da nitko neće ni primjetiti, da je “Galeb”, kao i Yugoslavija, na mrtvom vezu. No, ako netko baš pita za tu beskrajno skupu besmislicu reparacije diktatorovog bananonosca, tu je Mila Turajlić, koja će vizualizirati muzejski postav na “lijepa ti je druga Tita olupina”. Tko je ta vizualna umjetnica?

Mila Turajlić rođena je 1979. godine u Beogradu (majka joj se zove, nije šala, Srbijanka!). Studirala je politologiju, međunarodne odnose, medije i komunikacije na Ekonomskom fakultetu u Londonu, a filmsku i televizijsku produkciju na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu. Režirala je nekoliko kratkometražnih filmova i dugometražni dokumentarni film “Cinema Komunisto” (2010.), koji joj je priskrbio šesnaest nagrada. U tom dokumentarcu iznijela je svoj pogled na to kako je proizvodnja filmova u Titolandu utjecala na pokušaj formiranja “yugoslavenskog identiteta”. “Druga strana svega” (2017.) njezin je dokumentarni film u kojem je kroz oči svoje majke, već spomenute Srbijanke Turajlić, mirovne aktivistice, dala pogled na rat u Srbiji. Radi na filmu “Titov kamerman” u kojem povezuje razgovore sa Stevanom Labudovićem (umro 2017.) s njegovim snimkama druga Tita prilikom posjeta svjetskih državnika. Sve je povezano uz Pokret nesvrstanih, pa shodno tome i bananonosac “Galeb”.

Da sve bude posve Crveno, brine povjesničar Tvrtko Jakovina, koji je stručni savjetnik za stalni postav na brodu “Galeb”. Nedavno su Tvrko Jakovina i Mladen Pejnović predstavili remek-djelo povjesničara Hrvoja Klasića posvećeno njegovom stricu Miki Šiljku. Samo za ugođaj: kad je preminuo besmrtni drug Tito 1980., na ispraćaju na kolodvoru u Zagrebu Mladen Pejnović bio je uz lijes držeći štafetu, bio je šef kabineta Mike Špiljka, te dugogodišnji suradnik raznih obavještajnih agencija i službi, godinama aktivan u Rusiji, pa kadrovik u vladi Zorana Milanovića i upravitelj državne imenovine u Hrvatskoj!? I za šalu – ovo zvuči neozbiljno! A još neozbiljnije zvuči da je Zoran Milanović, poznati i ugledni neradnik, predsjednički kandidat?! No da se vratimo ubavom “Dorćolu na moru”…

Velika izložba (?) priprema se u ruševnom, već spomenutom, skladištu “Exportdrva”, pod prigodnim naslovom: “Fiume fantastika – fenomeni grada”. Tu je sve na svom mjestu, pogotovo kad se spomene da je stručni savjetnik stari fijuman Tvrtko Jakovina.

U novo-ruševnom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti priprema se velika izložba (?) Davida Maljkovića, Riječana-Zagrebčana, koji se u dosadašnjim radovima bavio nasljeđem jugoslavenskog komunizma nasuprot desne (čitaj: novo-ustaške) hrvatske vlasti. “Komunistički art danas je pomodan.”

Na sve te komunističke bedastoće logično se nadovezuje projekt “kupalište profesora Baltazara”, na legendarnim, svjetski poznatim, riječkim plažama, smještenim između brodogradilišta “Viktor Lenac” i “3. maj”. Kako Rijeku ne može spasiti ni profesor Baltazar, sve je u granicama neograničenog ludila. Ne iznenađuje da postoji najava izložbe “Granice – između i reda i kaosa.” Pretpostavljam da će Kaos pobijediti red!

Ugledni glazbenik “Leta 3” Damir Martinović-Mrle (to je onaj što je “bombardirao Srbiju i Čačak”) i njegova sadašnja žena Ivanka Mazurkijević predstavit će “Zvučni karburator”, skulpturu od soli satkanu od zvukova Rijeke, koja će biti postavljena na lukobranu. Ovome se nema ni što dodati, ni što oduzeti. Zvuči predobro da bi bilo istinito!    Jedan od vrhunaca ludosti u “Baltazar gradu” je projekt posvećen Golom otoku: “Vi ste partiju izdale onda kad je trebalo da joj pomognete”, o sudbini žena koje su bile zatočene na Golom otoku i Grguru 1949.-1956. Autorica projekta je Andreja Kulunčić. Ona je diplomirala 1992. godine na Fakultetu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Beogradu, odsjek kiparstva. Dovoljno za “Dorćol na moru”.

I za kraj, kazališna predstava “Vježbanje života – drugi put”. Originalna predstava bila je, vjerojatno, vrhunac nesretnog riječkog kazališta. Kako će ovu predstavu raditi intendant Marin Blažević moramo biti zabrinuti. Njegova aktualna anti-fašistička uspješnica je opera “Tosca”. U tu operu, poznatu po nemilosrdnoj borbi ustaša i partizana – početkom 19. stoljeća u Italiji! – redatelj je, u svom bunilu, ubacio Antu Pavelića (ne zubara!) i opernu divu Zinku Kunc. To što se njih dvoje nikad nisu sreli i što nemaju nikakve veze s radnjom opere, ne može zaustaviti Titine u Fijumi!

I kao što bi to rekla nećaka velikog istarskog komuniste, koja je prezirala i Hrvatsku i Fijumu, Daša Drndić, “Beograđanka dušom i telom”: “Ne postoje mali fašizmi”. Barem ne u Hrvatskoj.

Kako je partijska ćelija u Rijeci najjača u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca, prilažem i spomen ploču vezanu uz nezaboravni govor druga, socijaliste i novinara, Benita Mussolinija, koji je održao 1919. godine u tom kazalištu, najavljujući zlatnu zoru talijanskog fašizma! Stoljeće fijumanskog ludila!

F.Perić

 

HRsvijet.net/ http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.