Razgovor s J. Jovićem: Kome bi moglo biti u interesu zaoštravanje između dvoje svjetonazorski bliskih kandidata

Vrijeme:5 min, 57 sec

Razgovor s novinarom i publicistom Josipom Jovićem

Sadržaj pretkampanje za predsjedničke izbore, izgledi pojedinih kandidata, parlamentarni izbori sljedeće godine, hrvatska vanjskopolitička orijentacija, apologetika komunističke Jugoslavije, migrantska kriza, položaj Hrvata u BiH… O ovim smo temama razgovarali s novinarom i publicistom Josipom Jovićem.

Usred smo pretkampanje za predsjedničke izbore. Kako komentirate dosadašnji predizborni sadržaj, a kako izglede pojedinih kandidata?

Sve se za sada vrti oko nekih sporadičnih izjava i reakcija na njih, tipa je li NK Rijeka bila podružnica beogradskih Jovićklubova i je li Hajduk bio klub Josipa Broza. Nekih cjelovitih programa nije do sada bilo za vidjeti. Do sada. Vjerujem kako će rasprava postati ozbiljnijom kada krene prava kampanja. U nekih kandidata, mislim na Milanovića, pojavljuje se bijes, avanturizam i osveta kao motivi. Pojavio se i stanoviti Dejan Kovač, koji stiže, možeš misliti, sa sveučilišta u Princetonu, u svojoj 34. godini. Neki pomisliše: evo ga, mlad neopterećen sa zapadnjačkim iskustvom i stavovima, kad tamo on analizira brojnost imena Ante u Hrvatskoj kao simptom naklonosti nacizmu, Anti Paveliću i ustašama. Svašta.

Cijelu ovu atmosferu podupiru i mediji koji bilježe ono što je spektakularno, što može zaokupiti pozornost mase. Ono do sada vrijedno pažnje su prijedlozi Miroslava Škore za promjenam Ustava. Makar ti prijedlozi bili necjeloviti i nedovoljno osmišljeni, držim kako je to pravi početak. Bit ću slobodan i prognozirati kako će u drugi krug ući Zoran Milanović i jedno od dvoje: Kolinda Grabar Kitarović ili Miroslav Škoro. I jedno od to dvoga biti će konačni pobjednik. Koliko Milanović osvoji u prvom krugu toliko će približno imati i u konačnici.

Neki krugovi čini se da forsiraju zaoštravanje između Kolinde Grabar Kitarović i Miroslava Škore. Kome je to u interesu?

Ne znam zaista kome bi moglo biti u interesu to zaoštravanje između dvoje svjetonazorski bliskih kandidata, osim onima kojima ne paše ni jedno ni drugo. Možda vrh HDZ želi komropmitacijom Škore osigutari pobjedu svojoj izobrikandidatkinji, jer bi njezin poraz bio i poraz stranke, ali to je krivi put. Moguće je da se u kampanji stvore tako jaki navijački, inatski animoziteti da onaj dio birača čiji kandidat ne prođe u drugi krug, u drugom krugu niti ne iziđe na izbore, ili čak glasuje za onog trećeg. U tom slučaju zna se tko će profitirati.

Sljedeće godine očekuju nas i parlamentarni izbori. Kako iz sadašnje perspektive stoje stvari? Može li se pojaviti neka treća, možda jaka suverenistička opcija?

Kako sada stvari stoje dvije najjačae stranke zajedno jedva prelaze 50 posto. Prostor za treću opciju je teoretski i matematički otvoren. Puno će toga ovisiti od unutarstranačkih izbora u HDZ-u. Rezultiraju li ti izbori novom energijom, novim ljudima i novim približavanjem biračkom tijelu HDZ će opet pobijediti. Ostane li ovako kako jeste jedina mogućnost za ovu stranku biti će koalicija s SDP-om. No ostane li, ponavljam, ovako kako jeste treća i to suverenistička, kako je vi nazivate, opcija ima velike izglede, mada sada izgleda kako je ta opcija, nakon što je došlo do novih podjela i svađa mrtva. Ali, možda određenu ulgu odigra i sam Škoro, pobijedio ili ne na predsjedničkim izborima. Točka okupljanja mogao bi biti i Most, koji ima upravo takve suverenističke stavove o nizu pitanja. Slaba mu je samo kadrovska struktura, na čemu bi morao više poraditi i pridobiti neka renomirana imena.

Hrvatska sljedeće godine preuzima predsjedanje Vijećem EU-a, a najavljeno je da će jedan od prioriteta biti tzv. Zapadni Balkan. Kome je u interesu Hrvatsku držati na Zapadnom Balkanu, umjesto da gradi snažnije odnose u srednjoj Europi?

Hrvatska slijedi neke geopolitičke interese Zapada, EU i SAD, a ne vlastite interese. Dobro je graditi normalnu Geopolitikatrgovinsku, kulturnu itd. komunikaciju sa svim balkanskim državama, ali bez institucionalnog povezivanja. Te brojne zajedničke televizije, filmska i kazališna produkcija, redoviti politički samiti i drugo dio su zapadnobalkanskog političkog projekta. To je neko neprirodno forsiranje koje izaziva zazor i podozrenje. Za potpunu normalizaciju odnosa, primjerice sa Srbijom, potrebno je samo malo, samo da s te strane čujemo riječ kajanja, isprike i priznanja onoga što se uistinu dogodilo.

Imamo neriješene granične probleme s tom državom ali i s Crnom Gorom, što više nitko niti ne spominje. Ono što nas stvarno veže uz tzv. zapadni Balkan jesu Hrvati u BiH, ali i to pitanje služi vodećim ljudma više kao izgovor za balkansku orijentaciju. Nama je taj Balkan istočnije od nas daleko u svakom smislu, bio nam je dalek i dok smo bili u zajedničkoj državi. Ako ima Juganešto dobro u predsjedničinu mandatu onda je to ta srednjoeuropska inicijativa. Sa srednjom nas Europom vežu kulturne veze, slična povijesna iskustva, kao i slična pozicija unutar EU.

Nedavno su izjave Grabar Kitarović o Jugoslaviji izazvale salve napada jugoslavenskih apologeta…

Sve što je rekla (ne znam je li bilo taktično) i o željeznoj zavjesi i o potisnutom položaju Hrvata u Jugoslaviji i o Argentini u kojoj su mngi Hrvati našli mir i slobdu i spasili živu glavu apsolutno je točno, točno je faktografski i historiografski. A negativne, osjetljive i gotovo uvrijeđene reakcije na te izjave samo svjedoče o jugoslavenskim, titoističkim sentimentima, koji su prisutni u dijelu, nadam se ne MIgracijevelikom, naše populacije, u dijelu političkih stranaka I posebno u pretežnom dijelu hrvatskih mainstream medija, kojima glavni ton udaraju duhovni sljednici jugoslavenske političke klase.

Migrantska kriza… Treba li vojska na granici ili kako se postaviti?

Nakon što je, kako se čini, i Europa spustila rampu, od Italije i Mađarske preko Slovenije i Austrije do Njemačke, ni Hrvatska ne smije biti naivna. Vojska na granci da, bude li potrebno. Opet smo postali nekakvo predziđe. Nekontrolirane migracije, a nisam siguran kako one nisu instrument određenih političkih projekata i pokreta, poput islamizma, globalizma i slično, nose sobom sigurnosnu, gospodarsku i kulturološku ugrozu.

U Bosni i Hercegovini ponovno imamo reizbor Željka Komšića, a Bakir Izetbegović najavljuje stvaranje tzv. građanske BiH. Kako to komentirate?

Izbor Komšića je očito bila dobro organizirana, uvredljiva i ponižavajuća smicalica i urota protiv hrvatskog naroda u toj BiHdržavi, izigravanje njegovih temeljnih političkih prava. Vidite, Hrvati nisu uspjeli izboriti ni minumum minimuma, iako im je Ustavni sud dao za pravo, nisu uspjeli izboriti promjenu izbornih zakona po kojima bi oni sami birali svoje političke predstavnike, a ne da im ih biraju drugi narodi. Pa cijelo vrijeme bošnjačko-muslimanska politika ide za stvaranjem „građanske države“ naročito nakon što je broj Bošnjaka-Muslimana prešao 50 posto, a što je samo prozirna maska za unitarnu državu utemeljenu na islamu.

Posljednje informacije, međutim, govore kako se ovo odnosi samo na polovicu BiH, to jest na onu koja se zove Federacijom, te da je na pomolu podjela džave na srpski i bošnjački dio. Hrvatima kao da je namijenjeno, kako sam već negdje napisao, „konačno rješenje“ ili Madagaskar. Tu više nema mjesta za iluzije. Hrvatska politika u BiH i u Hrvatskoj moraju se jasnije i snažnije, bez okolišanja, zauzeti za stvaranje hrvatske federalne jedinice, dakako demokratskim putem. Nada kako će hrvatsko pitanje biti riješeno ulaskom BiH u EU je iluzorno, jer to nije prioritet ni Srba ni Bošnjaka, oslonjenih na Rusiju, odnosno na Tursku, dvije države koje grade sve bolje međusobne odnose. Ako EU i nije posve iluzorna, onda je na dugom, dugom štapu. Hrvati to ne mogu čekati ni dočekati.

Davor Dijanović

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

Odgovori