Dragi Joško,

Poštovane kolegice i kolege, dame i gospodo,

velika mi je čast da mogu sudjelovati na predstavljanju nove knjige akademika Josipa Pečarića “Je li političarima kriva matematika?”. Bio sam nazočan na brojnim predstavljanjima njegovih knjiga, ali ovo mi je prvi puta da sudjelujem s ove strane u ulozi predstavljača. Predstavljači knjiga akademika Pečarića su uvijek izvrsni govornici, pa je tako i u ovoj prilici. Ja sam u tome izuzetak. Puno se bolje snalazim s brojevima nego s riječima, pa će moje izlaganje prvenstveno biti čestitka, uz ponešto brojčanih podataka. Čestitam još jednom akademiku Josipu Pečariću, profesoru Nevenu Elezoviću te svim članovima uredništava časopisa Mathematical Inequalities and Applications i Journal of Mathematical Inequalities na sjajnom uspjehu kojeg su stvarili ulaskom u prvi kvartil (Q1) matematičkih časopisa u prestižnoj bazi Web of Science.

Napomenuo bih da je 2019. godina bila godina izvrsnih uspjeha hrvatskih matematičkih časopisa, koji su na svim relevantnim listama za 2018. godinu (a koje su objavljene sredinom 2019.) sjajno rangirani. Primjerice, u bazi Scopus za 2018. godinu među svim hrvatskim časopisima na listi (ima ih ukupno 142) matematički časopisi zauzimaju treće (Mathematical Inequalities and Applications), četvrto (Operators and Matrices), peto (Glasnik matematički) i sedmo mjesto (Journal of Mathematical Inequalities). Dakle, od sedam najbolje rangiranih hrvatskih znanstvenih časopisa, čak su četiri matematička časopisa. Spomenut ću da se na listi nalaze još dva hrvatska matematička časopisa Mathematical Communications i Rad HAZU, Matematičke znanosti. Čestitam svim članovima uredništava svih ovih časopisa, a posebno onima koji su nazočni na ovom predstavljanju.

Navedeni časopisi su svi prisutni i u bazi Web of Science. Pored već spomenutih Q1 časopisa Mathematical Inequalities and Applications i Journal of Mathematical Inequalities, čijem velikom uspjehu je i posvećena knjiga koju danas predstavljamo, Mathematical Communications je Q2, Glasnik matematički je Q3, Operators and Matrices je Q4, dok je Rad HAZU, Matematičke znanosti još u “čekaonici” na službeni impakt faktor u pomoćnoj bazi ESCI (u toj bazi se nalazi i časopis Differential Equations & Applications). Časopisi Glasnik matematički, Mathematical Inequalities and Applications i Operators and Matrices nalaze se i u prestižnoj bazi Reference List Journals Američkog matematičkog društva, te svi imaju natprosječan Mathematical Citation Quotient za 2018. godinu.

Ove informacije i rezultati izgledaju pomalo paradoksalno iz perspektive od prije 20-tak godina kada su, protivno praksi u svjetskoj matematičkoj zajednici, predstavnici drugih prirodoslovnih i ostalih struka hrvatskim matematičarima nametali kriterije s Current Contentsom i impakt faktorima (za koje niti mi niti naši strani suradnici prije toga nismo bili niti čuli). U međuvremenu su se neki od tadašnjih hrvatskih časopisa iz drugih struka ugasili, a neki su ispali s relevantnih lista (uključujući i časopise na osnovu kojih je priličan broj hrvatskih znanstvenika ostvario uvjete za napredovanja i počasti). U međuvremenu su se kod uvjeta za znanstvene projekte počeli često navoditi uvjeti objavljivanja članaka u Q1 časopisima, a čini se da je u novije vrijeme i dio matematičara sklon davati tome priličnu važnost. Imajući i to u vidu, bilo je možda za očekivati da će nakon ovakvih dostignuća hrvatskih matematičkih časopisa, a prvenstveno dva časopisa hrvatske grupe za teoriju nejednakosti na čelu s akademikom Pečarićem u izdanju izdavačke kuće Element, prštati čestitke sa svih strana. Međutim, ništa od toga. Uz pojedinačne čestitke, spomenuo bih čestitku akademika Gorana Muića u ime Odbora za matematiku Akademije. Ostali su informacije o ovom uspjehu uglavnom “primali na znanje” ili ignorirali. (Vjerojatno nije teško pogoditi koji je to lik, matematičar, za kojeg piše u knjizi da je to komentirao sa “ne bi im pala kapa s glave da su usput i čestitali”.)

U ovoj knjizi zato, pored nekoliko čestitaka, nalazimo opis različitih poteškoća na koje su ovi časopisi i njihovi urednici nailazili. O neprilikama s HRZZ-om autor je već pisao u prijašnjim knjigama, a novost su sasvim čudnovate neprilike s portalom Hrčak. Ono što im je, po mom mišljenju, zajedničko, to je kako u našoj znanstvenoj zajednici odlične ideje u nekom trenutku krenu stranputicom. A zbog sveprisutne nespremnosti za priznavanje i najbanalnijih grešaka, povratak na pravi put izgleda nevjerojatno težak. Portal Hrčak je izvrsno zamišljen kao potpora uredništvima časopisa koji nemaju znanja ili tehničkih mogućnosti za održavanje kvalitetnih internetskih stranica. U tom smislu je obavio vrlo važnu i vrijednu ulogu  i ima velike zasluge za prije navedeni broj od 142 hrvatska časopisa u bazi Scopus. U početnom periodu, projektni tim Hrčka je bio susretljiv prema časopisima koji su već imali svoje web stranice i kojima iz različitih opravdanih razloga nije odgovarala puna prisutnost u Hrčku sa slobodnim pristupom svim člancima. No nakon što je povjerenstvo Ministarstva znanosti i obrazovanja kao nužan uvjet za financiranje časopisa postavilo punu pristupnost u Hrčku, susretljivost se pretvorila u bahatost, što je vrlo dobro dokumentirano u ovoj knjizi kroz neprilike koje je imao kolega Elezović, a koje su vjerojatno krenule tako što je netko krivo pročitao naziv časopisa u aplikaciji pa zamijenio MIA s JMI. I Hrvatska zaklada za znanost je vjerojatno dobro zamišljena. Selekcija voditelja projekata je ozbiljna i dosta rigorozna te uključuje međunarodne recenzije, a odobreni projekti raspolažu sa solidnom količinom novaca. No čim započne realizacija, kao da se zaboravi da su i voditelj i projekt prošli ozbiljnu međunarodnu recenziju, te im se nameću smiješna, nepotrebna i štetna pravila, poput onoga da samo jedan ili (iznimno) dva člana projekta mogu sudjelovati na istoj konferenciji (ako se misli da voditelj projekta nije sposoban prosuditi na kojoj konferenciji bi bilo dobro da njegovi mladi suradnici sudjeluju, onda nije sposoban voditi projekt i nije mu ga ni trebalo odobriti). Veliku i nepotrebnu nevolju predstavljaju tzv. godišnja vrednovanja projekata, gdje domaći vrednovatelji, (u pravilu izvan užeg znanstvenog područja projekta) ocjenjuju ono što su već većim dijelom pozitivno ocijenili međunarodni eksperti (kako oni koji su recenzirali prijavu projekta, tako i oni koji su recenzirali objavljene članke članova projekta). Time se i vrednovatelje stavlja u vrlo nezahvalnu poziciju. Ako i svi sve obaveze obave korektno i ako projekt dobije najbolje ocjene na godišnjem vrednovanju, za vrijeme vrednovanja i čekanja rezultata, koje traje barem nekoliko mjeseci, projekt je u, citiram odgovor HRZZ-a, “svojevrsnom mirovanju”. Sasvim je očekivano da su (i) u znanstvenoj zajednici u nezanemarivom postotku prisutni i zavist i zloba. Ali je sasvim nepotrebno da se tim osobinama ovakvim načinom vrednovanja projekata daje nepotrebna važnost.

Knjiga se dotiče i moje kandidature za glavnog tajnika HAZU. Svakako sam jako zahvalan svim vrlo uglednim akademicima koju su podržali moju kandidaturu. Detalji se mogu naći u Ljetopisu HAZU za 2018. godinu koji je dostupan na web stranicama Akademije. Bila mi je čast sudjelovati u izborima za novu upravu Akademije, zajedno s akademkinjom Milenom Žic Fuchs te akademicima Davorinom Rudolfom i Stanislavom Tuksarom. Hvala im na povjerenju koje su mi ukazali. S ove vremenske distance mogao bih zahvaliti i onima koji nisu podržali moju kandidaturu. Odmak od administrativnih dužnosti u Akademiji omogućio mi je da se ponovo intenzivnije bavim onim za što jedino i imam smisla i talenta, a to je teorija brojeva, te napišem znanstvene članke i jedan sveučilišni udžbenik koji je upravo izašao iz tiska. Novi glavni tajnik vrijedno i savjesno obavlja svoje dužnosti, a na nevolje koje sam imao s prethodnim se nastojim više ne osvrtati.

Čestitam Jošku na novoj knjizi te na sjajnim uspjesima njegovih časopisa. Kada sam pisao preporuku za potporu organizaciji konferencije povodom “1000 članaka” akademika Pečarića, napisao sam, pomalo u šali, kolegici da dobro spremi materijale jer da bi nam mogli zatrebati kad budem pisao preporuku za konferenciju povodom “100 knjiga” akademika Pečarića. Tada, 2014. godine, to se možda činilo kao šala, ali ogromna energija i volja za pisanjem našeg Joška izgleda da nas je sasvim približila broju 100.

Hvala Vam na pozornosti.

Živila Hrvatska!

Hrvatsko nebo

 

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.