30 godina od pada Berlinskog zida

Vrijeme:2 min, 30 sec
NATO obilježava 30 godina od pada Berlinskog zida 9. studenoga 1989. Na komemoraciji u Berlinu kod Memorijalnog centra, na mjestu gdje još postoji dio zida koji podsjeća na vrijeme željezne zavjese, uz glavnog tajnika Jensa Stoltenberga i njemačkog veleposlanika Hans-Dietera Lucasa sudjelovat će stalni predstavnici zemalja pri NATO-u i članovi NATO-ove diplomatske, vojne i međunarodne zajednice.

 

Srušen u euforičnom raspoloženju u studenome 1989. Berlinski zid godinama je bio mučan simbol podjele Njemačke i obilježje sukoba između sovjetskog komunističkog bloka i demokratskog Zapada.

Gradnja Berlinskog zida počela je 13. kolovoza 1961., samo nekoliko dana nakon što je tadašnji prvi čovjek DDR-a Walter Ulbricht obećao da “nitko nema namjeru graditi nekakav zid”. Izgrađen je kako bi se zaustavio egzodus Nijemaca s istoka na zapad (tri milijuna ljudi od 1945. do 1961.). Ukupna mu je dužina bila 155 kilometara. Od toga su 43 kilometra zida presjekla Berlin u smjeru sjever-jug, a s još 112 kilometara grad je izoliran od ostatka DDR-a.

U većem dijelu zid se sastojao od 3,6 metara visokog armiranog betona s cindričnim vrhom kako bi se u startu obeshrabrili pokušaji penjanja preko njega. Iza istočne strane zida bio je i brisani prostor, “pojas smrti”, koji je istočnonjemačkim stražarima omogućio nesmetanu liniju vatre na bjegunce u pokušaju približavanja zidu.

Granicu je osiguravalo 7000 graničara koji su bili raspoređeni na 302 kontrolna tornja i 20 bunkera. Ulične svjetiljke postavljene su na svakih 30 metara što je zid činilo najosvjetljenijim dijelom Berlina, u kontrastu s tamom u koju je uronio istočni Berlin. Dodatno osiguranje činili su alarmi, jarci, bodljikava žica, uređaji za automatsku paljbu i neprestane patrole vojnika s psima.

Kroz zid se moglo preko sedam službenih graničnih prijelaza. Najpoznatiji je svakako Checkpoint Charlie između današnjih četvrti Mitte i Kreuzberg.

Berlinski zid je bio poprište konfrontacije SAD-a i SSSR-a u listopadu 1961. kada su tenkovi i vojnici nekoliko sati bili u punoj pripravnosti pucati jedni na druge nakon prijepora oko slobode kretanja američkog diplomata Allana Lightnera.

U 28 godina postojanja zida bilo je mnogo pokušaja bijega na zapad, često fatalnih. Pretpostavlja se da je ondje između 1961. i 1989. stradalo 140 ljudi, ali točan broj nije poznat. No, bilo je i mnogo uspješnih pokušaja. Najpoznatiji prolaz bio je “tunel 57”, nazvan tako jer je njime u listopadu 1964. na zapad pobjeglo 57 ljudi. Prokopali su ga studenti sa zapada, bio je dug 140 metara, počevši iz podruma napuštene pekarnice nedaleko od zapadne strane zida.

Američki predsjednik Ronald Reagan je 1987., s govornice ispred Brandenburških vrata vičući poručio sovjetskom kolegi Mihailu Gorbačovu da “sruši taj zid”. Što je 1989., uz zeleno svjetlo Moskve, i učinjeno.

Nedavna objava njemačkog tabloida Bild o osobnoj iskaznici koju je tada mladom agentu KGB-a Vladimiru Putinu izdala istočnonjemačka tajna služba STASI, ukazuje na činjenicu da je jedan dio svog mandata Putin proveo upravo u tadašnjem DDR-u, što je otvorilo i rasprave i o njegovom današnjem utjecaju na tom prostoru.

 

M.M./http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)