Samo dva mjeseca prije svog osamdesetog rođendana u Splitu je umro Božidar Maslov, Hrvat koji je u Venezueli stvorio pravo poslovno carstvo, pobijedio korupciju i objavio rat komunizmu.

Njegov život je bio toliko zanimljiv da bi se o njemu mogao snimiti film, piše Slobodna dalmacija.

Imao je svega šesnaest i pol godina kad je malim čamcem otišao iz jugoslavenskog komunističkog režima u slobodu na Zapadu. Nije imao pojma koliko je talijanska obala daleko od Splita, ali se nije dao obeshrabriti, samo je veslao. I plivao bi da je morao, samo da se makne iz zemlje u kojoj za sebe nije vidio života. Iz Italije je otišao u Njemačku, u jedno malo mjesto blizu Münchena, gdje je otkrio čari satnih mehanizama, radeći s ruskim satovima. München je za nj bio samo odlazna točka za put u Južnu Ameriku.

S osamnaest godina već je bio u Čileu. I za samo dvije godine boravka tamo, 1961. godine, već je ušao u automobilsku industriju i postao zastupnik Simce. A potom i Toyote. Pričao mi je kako je tada zaradio tako puno novca da je odlučio kupiti – svoj vlastiti avion. Koliko god je bio ushićen vlastitim uspjehom, vrlo brzo se prizemljio i naučio lekciju o upravljanju novcem koju kasnije nikada nije zaboravio.

Mijenjao je aute kako je htio, a uživao je i na svom vlastitom bazenu. Bio je mlad i stalno je istraživao nove mogućnosti u potrazi za još unosnijim poslovima. Proveo je pola godine u Hondurasu. Privlačio ga je jako i Brazil. A onda je otišao u Južnoafričku Republiku. Tamo se bavio satovima i nakitom. Koliko je bio uspješan, vidi se i iz činjenice da su mu dodijelili počasno državljanstvo.

I kako to već biva, tamo je upoznao Ivanku, svoju buduću suprugu, bračkih korijena, zaljubio se i oženio. U Johannesburgu im se rodila i kćer Natali, za kojom je Božidar bio toliko lud da je, noseći je u naručju, ušao u trgovinu dječjih igračaka i sve ih – pokupovao! Kad ga je supruga pitala šta kupuje toliko, samo je rekao: Njoj se to sve sviđa!

“Ma što ona zna kad ima tek dvanaest dana?” pitala sam ga.

“Zna, ja sam je nosio, a ona se svemu tome smijala kad je vidila!”, odgovorio mi je.

“I prodavač je ostao začuđen, ali Božidara to nije bilo briga. Iako je jako želio sina, a kad je dobio kćer totalno se raspametio od sreće”, kazuje mi Ivanka.

U Hrvatsku, tada u raljama Jugoslavije i komunizma, nakon puno godina dolazi kako bi upoznao obitelj svoje supruge. Ali se ne zadržava. Nemirnog je duha i na jugu Afrike, spreman uvijek na nove izazove. Kad su mu rekli da u Venezueli ima posla i kad je još otkrio kako je fantastična klima u Caracasu, središtu ove južnoameričke države, napušta Južnoafričku Republiku. I stiže u Venezuelu. Tamo se bavio raznim poslovima, najviše nakitom i trgovinom žitaricama na veliko, uvozom i izvozom.

Ostat će zapamćen kao prvi, a vjerojatno i jedini “mali, obični” poslovni čovjek koji je uspio srušiti korumpirane političare s vlasti i poslati ih u zatvor. Kako se to dogodilo?

“Država Venezuela je raspisala natječaj za nabavu kukuruza. On je dao svoju ponudu. Došli su mu neki ljudi iz vlasti i rekli: U redu, dat ćemo ti posao. Ti samo napiši da daješ ponudu od 150 milijuna umjesto 100, koliko nudiš. Nama ide 50 milijuna jer ti dajemo posao, a ostalo je tvoje”, prepričava nam Natali kako je to bilo.

Božidar Maslov za to nije htio ni čuti:

“Zašto bih ja vama platio da dobijem posao? Ne dolazi u obzir”, rekao im je i odbacio ponudu koju nije smatrao samo nemoralnom, nego i lopovskom.

Prijavio ih je nadležnim tijelima i sve objavio u svim medijima – u novinama, na radiju i televiziji. Taj ga je potez doveo u središte pozornosti cijele države. I doveo u opasnost i njegovu obitelj koja, zbog vlastite sigurnosti, neko vrijeme nije niti izlazila iz kuće. Trebalo je to izdržati. Tijekom sudskog procesa stizale su mu prijetnje, htjeli su ga i likvidirati, ali on nije posustao.

“On se ničega nije bojao. I pobijedio je. Korumpirani političari završili su u zatvoru. Sve su novine o tome pisale”, govori mi Natali i pokazuje presliku novinskih članaka iz toga vremena koje je njezin otac sačuvao.

Taj trenutak kad je rekao NE korupciji, zauvijek ga je odredio, a utjecao je i na njegovu budućnost. Uz velike poslove kojima se bavio i na kojima je dobro zarađivao, poslovi s draguljima, odnosno s nakitom, bili su mu hobi. S unosnim poslovima mogao je sebi priuštiti i lijepu kuću za obitelj na prestižnoj lokaciji u Caracasu, na brežuljku s kojeg je pucao predivan pogled na cijeli grad.

Kao u filmovima, imali su čak i poslugu koja im je stalno bila na raspolaganju i živjela je u posebnoj kući kraj njih. U njihov dom na druženja i večere dolazili su brojni uspješni ljudi, doktori, profesori, pa i sami ministri… U takvom okruženju odrastala su njegova djeca – uz kćer Natali, Bog im je podario i dva sina – jednog je nazvao Božidar po sebi, a drugog Ante po svom ocu.

Priuštio je djeci najbolje škole, a i on sam im je bio najbolji učitelj.

Kad se u Venezueli pokvarila situacija, Maslov je sve prodao i došao u Hrvatsku sa željom da ovdje nastavi svoj ‘američki san’. Osnovao je Stranku hrvatskog preporoda i kandidirao se za hrvatskog predsjednika. Mediji mu nisu davali prostora, ali njega to nije omelo, sam je platio cijele stranice u novinama kako bi javnosti prezentirao svoje ideje. Birači te ideje nisu prepoznali, pa Maslov na predsjedničkim izborima ne postiže značajan rezultat. Ali sa svojom strankom biva jedan od inicijatora za zajednički nastup desne opcije na lokalnim izborima u Splitsko-dalmatinskoj županiji, što im donosi zajednički uspjeh.

Posljednjih skoro trideset godina, Maslov je živio na relaciji Hrvatska – Amerika, Split – Caracas – Miami, gdje je otvorio poslove nakon političkih promjena u Venezueli. U Hrvatskoj se susreo s istim problemima koje je imao i u Venezueli. S korupcijom. Nudili su mu neke firme, ali njemu nije padalo na pamet ikome platiti da mu namjesti kupovinu neke posrnule hrvatske tvrtke.

Nastavio je voditi svoje poslove trgovine na međunarodnoj razini. Činio je to i iz svoga splitskog doma, ali i iz nekoliko svojih omiljenih kafića, u kojima je otkrio konobare kojima nije bio problem napraviti kavu po njegovu guštu. Uvijek besprijekorno sređen, u najboljim odijelima, u svojim omiljenim nijansama plave boje. Iz politike se totalno povukao.

“Kad bih šetao s tatom po gradu, ljudi su ga zaustavljali i govorili mu da je bio u pravu. Pitali su ga hoće li se vratit u politiku” sjeća se Ante.

“Vidio je da i ovdje ima puno korupcije”, reče Natali. I zaključio da treba proći vremena da se promijeni mentalitet u glavama ljudi. Komunizam je ostavio preveliki trag na ljudima. A dok se toga ne riješe, nema promjena, nema napretka.

U poslovnom svijetu i u politici, Božidar Maslov ostat će upamćen kao čovjek koji se svim snagama borio protiv korupcije i komunizma. Djecu svoju naučio je raditi i ostavio im temelje na kojima mogu nastaviti graditi carstvo. Podarili su mu i dva unuka, strastvena nogometaša”, Sebastiana i Božidara, za koje je uvijek tražio najbolji pršut i nosio im ga u Ameriku.

Za nj nije bilo mirovine. Uvijek je radio i uživao u tome. Sve do posljednje operacije. Nije se razmetao svojim bogatstvom, čak ni kad sam ga pitala smatra li se jako bogatim. Od njega je dolazio uvijek isti odgovor: “Djeca su moje najveće bogatstvo”.

Kad je prije nešto više od godinu dana otišao na operaciju srca u Houston, vjerovao je u najbolji ishod.

“Tamo se liječe američki predsjednici, tamo ide Donald Trump, išao je i Ronald Reagan, republikanci koji su pokrenuli gospodarstvo u Americi. Nema bolje bolnice” govorio je.

Ali i najbolja bolnica – uvijek je samo bolnica. Operacija je ostavila traga. Božo se vratio u svoju voljenu Hrvatsku. Sin Ante nije ga ostavljao samog. Tamo gdje je nekad otac vodio njega, u Kreševo, njegov rodni kraj, sad je on vodio oca. Samo nekoliko dana prije smrti popili su kavu u njegovu omiljenom lokalnom kafiću u Šestanovcu i uživali u predivnom danu. Bio je to njegov posljednji dolazak.

“Imao je dobar život. Bio je najbolji otac na svijetu i mi smo ponosni na nj” zaključuje Natali, dok s braćom u njihovoj kući u Splitu pregledava stotine slika iz obiteljskog albuma. Svaka slika puna je emocija.

“Volio je svoje Katune i Kreševo, samo je tu bio sretan, najsretniji”, zaključuju njegova djeca.

 

Dnevnik.ba/ https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.