Odluka je pala da Trump ovoga puta mora pasti

Kada je američki predsjednik Donald Trump iznenada prije dva tjedna dao ostavku svom ratobornom savjetniku za nacionalnu sigurnost, Johnu Boltonu, prognozirali smo kako će taj čin ubrzo rezultirati ponovnim jačanjem pritiska na Trumpa, naročito od strane krugova koji u odlasku Boltona vide Trumpovu želju da samostalno vlada vanjskom politikom SAD-a, što smatraju apsolutno nedopustivim.

No, sada ne samo da se ponovno gomila pritisak na Trumpa, sada je, nakon mnogo prijetnji da bi mogao biti, pokrenut postupak njegovog potencijalnog rušenja s vlasti, tzv. “impeachment” (opoziv s vlasti, u slobodnijem prijevodu: optužba za veleizdaju).

Otkako je Trump došao na vlast intenzivno se priča o tome kako ga srušiti s vlasti. Veći dio njegovog mandata proveden je u žestokim i nepopustljivim napadima iz pravca tzv. “Russiagate” optužbe – odnosno tvrdnje da je Trump, u dosluhu s Rusijom, namjestio sebi predsjedničku pobjedu na izborima 2016. godine.

Ova teorija zavjere nikada nije dala dokaze, čak ni nakon intenzivne istrage koju je vodio bivši šef FBI-a Robert Mueller. No, fascinantna je po tome što je – za razliku od drugih teorija zavjere koje se distribuiraju na medijskim marginama – bila propagirana od strane tzv. “mainstream”, vodećih medija na Zapadu kao što su CNN, MSNBC i drugi. Tek negdje nakon Muellerove istrage, koja je Trumpa oslobodila odgovornosti, teorija zavjere “Russiagate” polako umire.

Trumpovi kritičari i većina njegovih rivala iz Demokratske stranke gurali su teoriju o dosluhu s Rusijom do krajnjih granica, preko linije apsurda, rušeći pritom kredibilitet i sebi i lojalnim im medijima koji su morali svoje vjerodostojnosti potpuno srozati – na kraju za ništa! No, zato stiža nova runda.

Demokrati ne žele čekati na 11. mjesec 2020. da vide imaju li snage poraziti Trumpa – najradije ne bi jer koliko god se trude ne mogu izvući kandidata koji bi bio siguran “protuotrov” po aktualnog američkog predsjednika. Američkoj javnosti dosta je centra i njihove pro-korporativne mantre, a u isto vrijeme tzv. “establišment” ne može prihvatiti niti nekakvog radikalnog ljevičara, čak i Bernija Sandersa će jako teško prihvatiti iako je on “radikalan” koliko i neka lijevija struja SDP-a u Hrvatskoj (što za SAD možda i jest radikalno, dakako).

Dakle, nova runda po pitanju rušenja Trumpa počinje i jučer ju je “svečano” najavila liderica Demokratske stranke u Kongresu, Nancy Pelosi. O čemu se radi? Pelosi je pokrenula službenu istragu koja može dovesti do Trumpovog uklanjanja s vlasti. Drugim riječima, odlučila se na visoki rizik jer ako ispadne da Trump opet ništa nije kriv, Demokrati su u sve većim problemima… Ali o čemu se zapravo radi? Što je Trump navodno zgriješio? Evo priče.

Prije nekoliko dana pojavio se anonimni “zviždač” iz redova američkog obavještajnog sektora koji tvrdi kako je američki predsjednik Donald Trump u telefonskom razgovoru s novim ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim tražio od njega da povede istragu o kontroverznim poslovnim interesima Joea Bidena u Ukrajini. Dakako, upravo Joe Biden, bivši Obamin potpredsjednik, mogao bi biti Trumpov protukandidat na izborima u studenom iduće godine. Ukoliko su optužbe anonimnog zviždača točne, ispada da je Trump htio unaprijed sabotirati Bidena, ili bar pribaviti njegovo “prljavo rublje”.

To je situacija na kakvu su Demokrati čekali – Pelosi je uzviknula: “Nitko nije iznad zakona!”, te je poručila američkoj javnosti da se protiv predsjednika Trumpa pokreće istraga koja može voditi prema njegovom prijevremenom rušenju s vlasti.

Što kaže Trump? Je li pričao o takvim temama sa Zelenskim? Ističe da jest – “25. srpnja imali smo vrlo prijateljski razgovor i potpuno prikladan. Nikakav pritisak nisam vršio na predsjednika Zelenskog”, rekao je u Twitter poruci. Također je rekao kako jest zatražio da se istraži poslovanje Bidenovog sina u Ukrajini. Proces kojeg su sada pokrenuli Demokrati nazvao je “smećem i lovom na vještice”.

Sam proces je poprilično kompleksan. Čak i da istraga potvrdi da Trump jest “kriv”, rješenje o njegovom razrješenju s dužnosti trebalo bi zatim biti izglasano prvo u donjem domu američkog Kongresa, što bi lako prošlo jer Demokrati tamo imaju većinu, ali zatim i u gornjem domu, odnosno Senatu, gdje većinu imaju Republikanci (no definitivno nisu svi skloni njemu).

Recimo da ova akcija prođe i da Trump bude srušen s vlasti, tko onda preuzima kontrolu nad SAD-om? Njegov potpredsjednik Mike Pence. Podsjetimo, taj scenarij, da se Pencea stavi na mjesto šefa u trenutku kada se Trumpa više ne može “kontrolirati” plan je doslovno od prvog dana. Pence je od početka bio “njihov čovjek”, Plan B, vanjskopolitički jastreb nalik Johnu Boltonu koji godinama glumi da sluša Trumpa.

Ova situacija je bez greške vezana uz aktualna vanjskopolitička događanja. Trump ne igra gotovo po nijednom “pravilu”, a veliki test došao je za njega prije desetak dana kada su napadnute naftne instalacije na istoku Saudijske Arabije. Nije tajna da su neki od njega očekivali puno žešću reakciju, možda i vojno “kažnjavanje” Irana (iako nema dokaza da je Iran izveo taj napad, odgovornost su preuzeli jemenski Houthi borci). Tko? Tel Aviv i Rijad samo su zemljopisno daleko, u praksi su pak na sličnoj blizini Bijeloj kući kao i Nancy Pelosi.

No, postoje i daleko veće vanjskopolitičke priče od Bliskog istoka – primjerice Trumpov trgovinski rat s Kinom koji utjeruje ogroman strah u kosti američkih korporacija koje nipošto nemaju namjeru “vratiti se doma” kako im Trump nalaže.

Vratimo se na Ukrajinu i optužbe. Naime, anonimni izvor tvrdi kako Trump ne samo da je tražio od ukrajinskog predsjednika da se istraže poslovi Bidenovih (Bidenov sin Hunter aktivan je u velikim poslovima vezanima uz proizvodnju plina u Ukrajini), već je navodno sugerirao kako SAD neće nastaviti vojno pomagati Ukrajini ukoliko se ne pokrene istraga protiv Bidenovih. Naime, američki Kongres već je odobrio slanje 400 milijuna USD vojne pomoći Ukrajini, no Trumpova administracija odugovlači s konačnim odobrenjem.

Trump je pak rekao jučer kako će uskoro objaviti kompletan transkript razgovora između njega i ukrajinskog predsjednika Zelenskog. U isto vrijeme informacije govore kako bi anonimni zviždač mogao istupiti u javnost te svjedočiti pred Kongresom, kako ističe njegov (ili njezin) odvjetnik.

Dakako, u vrlo neugodnoj situaciji sada se nalazi Ukrajina koja od ovog nikako ne može profitirati, naročito pred predstojeći sastanak tzv. Normandijske četvorke. Zelenski, mudro, nastoji ostati maksimalno podalje od oluje koja se upravo stvara – u kratkom komentaru poručio je kako je njegov razgovor s Trumpom bio “privatan i povjerljiv”.

Što misli američka javnost o svemu? Republikanski glasači sigurno neće napustiti Trumpa zbog ove situacije (oko 86% ih podržava predsjednika), štoviše, mnogi će se složiti kako bi Bidenove trebalo istražiti. Dakako, i trebalo bi – naime, u vrijeme dok je Joe Biden bio potpredsjednik SAD-a, administracije koja se aktivno uplitala u unutarnja ukrajinska pitanja te, može se argumentirati, i potakla smjenu vlasti u Kijevu (samim time i posljedice – rat na istoku Ukrajine), njegov sin, Hunter Biden, ubacio se u veliki plinski biznis, u kompaniju Burisma. Kompaniju je 2002. osnovao oligarh Mikola Zločevski, koji će kasnije biti i ministar u Vladi svrgnutog predsjednika Viktora Janukoviča. Zločevski prema nekim izvorima slovi za “pro-ruskog oligarha” (jer je bio u Janukovičevoj Vladi), no taj opis nije nužno točan.

Priča oko Huntera Bidena svakako je sumnjiva. Naime, u veljači 2014. Janukovič je srušen s vlasti i jedva je spasio živu glavu bijegom iz Kijeva u Rusiju. Svega dva mjeseca kasnije, u travnju 2014. sin američkog potpredsjednika, Hunter Biden, ulazi kao plaćeni član upravnog odbora u Burisma Holdings.

Hunter tvrdi kako utjecaj njegovog oca “nije bio korišten”, a na poziciji u kompaniji ostao je sve do početka 2019. Često se pojavljivao u Ukrajini, držao govore, prisustvovao ključnim sastancima o energetici te je u više navrata bio na sastanku i kod bivšeg predsjednika Porošenka. Sve to događa se u zemlji koja je poznata po ogromnoj korupciji.

Nadalje, ključan je slučaj onaj iz ožujka 2016. Naime, ukrajinski državni odvjetnik Viktor Šokin pokreće istragu o vlasniku Burisma Holdingsa i uskoro biva uklonjen s funkcije – navodno na direktan zahtjev Bidenovih kod ukrajinskih vlasti.

Priča je i više nego sumnjiva. Što je sve radio Hunter? Kakve dogovore je sklapao? Kako se isti odnose na američku vanjsku politiku prema Kijevu i Moskvi i cijelom sukobu na istoku Ukrajine? I zašto to nitko nije istražio? Jasno je zašto – zato što je on Hunter Biden, sin Joea Bidena koji upravo ima ambicije postati novi američki predsjednik.

Tko od ovih aktera možda ne gleda baš blagonaklono na utjecaj Huntera Bidena u Ukrajini? Novi ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. Nije li zanimljivo da Hunter “bježi” iz Ukrajine i iz uprave Burisma Holdingsa baš u trenutku kada Zelenski dolazi na vlast? I više nego zanimljivo, a vjerojatno je bilo zanimljivo i Trumpu koji je po tom pitanju pričao sa Zelenskim (inače danas bi se Trump i Zelenski trebali sastati u New Yorku na margini UN Generalne skupštine).

Spomenuti anonimni izvor pak sugerira kako Trumpov odvjetnik, Rudy Giulini, već mjesecima naziva ukrajinskog predsjednika i od njega traži istragu protiv Bidenovih.

U cijeloj ovoj priči Ukrajina, odnosno vlast u Kijevu, se našla između čekića i nakovnja žestoke borbe koja traje između Trumpa i Demokrata. Istina je vjerojatno ta da su svi od reda za svoje interese vršili pritisak na ukrajinske vlasti pretvarajući Ukrajinu u zemlju koja će im biti podložna, što je bio američki plan od početka.

No, tu smo gdje jesmo, Pelosi i Demokrati kreću u veliki napad na Trumpa, ali jako opasnom linijom. Naime, čak da Trump i jest tražio istragu protiv Bidena, tko će ga od javnosti kriviti zbog toga imajući u vidu kako je iznimno vjerojatno da “prljave rabote” u Kijevu jest bilo? Demokrati pokušavaju srušiti Trumpa na temelju situacije koja je za američku javnost, u najmanju ruku, trivijalna, a ako bi zaista i uspjeli u tome, umjesto trijumfa mogu očekivati nemire diljem zemlje i veliko je pitanje isplati li im se ići tim putem. Vjerojatno misle kako cilj ipak opravdava sredstvo, a odluka je pala da Trump mora pasti – ovog puta za ozbiljno. I ne bi čudilo da se otkrije kako je to upravo zbog Trumpovog neprestanog nastojanja da se otarasi “kontrolora” koji kruže oko njega, a John Bolton bio je kap koja je prelila čašu.

Ofenziva kreće, preferirano oružje je odabrano, a u Bijeloj kući čuči i peta kolona u liku potpredsjednika Pencea koji već zna što mu je činiti kada za to dođe znak. Demokrati su pritom okrenuli mutne poslove Bidena i njegova sina “naglavačke”, misleći da ga pritom mogu sačuvati od eventualnih istraga u Ukrajini – jer ipak je on njihov glavni “konj” za utrku po pitanju izbora iduće godine. Pelosi je uskočila u trenutku kad im je postalo jasno da bi nešto moglo isplivati, nešto što bi Bidena izbacilo iz daljnje utrke, a to vodi u najveću noćnu moru establišmenta ikad: Trump VS Sanders!

U neku ruku ovo je stoga i očajnički potez koji, ako završi loše po Demokrate završit će i loše po Bidena, a Trumpu možda već ove jeseni osigurati drugi mandat. Naravno, velike frakcije sada se valjaju i sukobljavaju unutar SAD-a, a ishod se ne može predvidjeti – možda i sruše Trumpa, ali nestabilnost je u tom slučaju zagarantirana, scenarij koji traže može se lako pretvoriti u situaciju koja izmiče kontroli. Vruća jesen službeno počinje.

D. Marjanović
advance.hr

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo