Bošnjačka SDA neslužbeno objavila novi rat

 SDA želi ukidanje prava hrvatskoga naroda, traže islamsku republiku, novi ustroj zemlje…

Ono što piše u svetoj knjizi, to je za mene zakon iznad svih zakona. Prema tome, ja ću se u politici ponašati na takav način. Kao musliman. Rekao je to uoči posljednjega Kongresa Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović koji je na tome skupu ponovno izabran za predsjednika stranke s još snažnijim ovlastima nego što je do tada imao. Ovaj je Kongres zasijao novo sjeme zla, probudio duhove prošlosti, donio nekoliko dokumenata koji predstavljaju do sada najopasnije miniranje mirovnoga sporazuma iz Daytona i realizaciju ideje o stvaranju muslimanske države BiH po šerijatskome uzoru, a pod krinkom demokracije većinskoga naroda. Zapravo SDA je doslovno donijela manifest kako će se u budućnosti ponašati Bošnjaci muslimani i njihovi politički trabanti, politički Bošnjaci poput Željka Komšića, svih komšića i drugih koji u biti prihvaćaju ideju o državi naciji Bošnjaka i manjinama koje su spremne prilagoditi se političkome Islamu – Šerijatu. Ovi dokumenti opasno podsjećaju na uratke SANU-a kojim je projiciran rat, nasilje te pokušaj stvaranje Velike Srbije.

Copy/paste Izetbegovići

Otac nacije Alija Izetbegović je stvaranje muslimanske države, ali i dalekosežnije odluke o muslimanskom bratstvu te idealnom poretku projicirao još 80-ih godine prošloga stoljeća, kada su ga zbog ideja, koje su bila suprotne tadašnjem socijalističkom režimom, jugoslavenske vlasti poslale u zatvor na višegodišnje hlađenje.

‘Nema mira ni koegzistencije između ‘islamske vjere’ i neislamskih društvenih i političkih institucija’, napisao je Alija Izetbegović, a djelo provodi njegov sin Bakir, čija je vladavina projektirana među Bošnjacima. Ponovno kao dio muslimanskoga projekta zamišljenoga u Kuranu. Upravo ga je Alija Izetbegović s vlašću četiriju prvih kalifa opisao s republikanskim načelom. I upravo je to načelo ključno koje su u Rezoluciji o ustavnome ustrojstvu te nekoliko deklaracija donijeli u SDA 2019. godine. Na takav iskorak SDA, koja doslovno upravlja i Islamskom zajednicom, jer njezini dužnosnici imaju uvjerljivu većinu u Saboru i biraju poglavara, odlučila se nakon što je, opet po deklaraciji Izetbegovića starijega, ostvario jedan od temeljnih preduvjeta – da Bošnjaci muslimani postanu većina u državi. Naime, nakon posljednjega popisa 2013. koji je tek stupio na snagu 2016. godine, Bošnjacima je, iako je popis bio čista manipulacija, većinski priznato da ih je više od 50 posto. Tome su se oštro usprotivili iz srpskoga korpusa, shvaćajući što u političkom i društvenom smislu znači takvo što, dok su pak hrvatski predstavnici naivno pokleknuli. Podsjeća to djelomično i na ‘kompromis’ iz Ahdname koju je sultan Fatih, otomanski okupator, dao bosanskim franjevcima u 16. stoljeću. Time je praktično ozakonio njihovu neravnopravnost te označio put u nestajanje. A upravo je konture budućega poretka zapisao Alija Izetbegović, koji nije bio cijenjen samo među bosanskim muslimanima, nego i globalno u islamskom svijetu jer je zagovarao panislamizam.

‘Islamski poredak može se ostvariti samo u zemljama u kojima Muslimani predstavljaju većinu stanovništva. Bez ove većine, islamski se poredak svodi samo na vlast i može se pretvoriti u nasilje’, zapisao je Izetbegović – otac nacije. On je nemuslimanskim manjinama ‘uz uvjet lojalnosti’ predvidio vjerske slobode’. Sve što je zapravo zapisao u teorijskom razmatranju islama, u djelo će sada pokušati provesti njegovi nasljednici.

Komšić – probni zec

No koliko je god bio cijenjen teoretičar, kao političar Alija Izetbegović je bio vrlo loš. Pokazuju to i njegove procjene koje su bile dio i razloga za rat i kasnije mirovne planove. U više navrata Izetbegović je vjerovao vanjskim suflerima, prije svega američkim posrednicima koji su ga razuvjerili da ne prihvati ustroj BiH s trima republikama čime se mogao izbjeći rat, ali i kasnijim rješenjima s kojim je nestao san o Republici BiH i stigla gruba realnost iz Daytonskoga mirovnog sporazuma 1995. Čak je i bivši mirovni pregovarač Thorvald Stoltenberg, koji je nedavno komentirao mirovni plan koji je ponudio s posrednikom Cyrusom Vanceom sredinom 1993. godine, istaknuo da je Alija Izetbegović mnogo manje dobio dvije godine kasnije u Daytonu, ali s nebrojeno više žrtava. Posljednja deklaracija njegova sina, također čelnika SDA (svojevrsnoga nasljednog kalifa za prvoga među Bošnjacima) djelomično predstavlja žal za onime što je upravo Alija izgubio u Daytonu. Prije svega, to je prijedlog za povratak ‘Republike’ koja ima više simbolično značenje jer je tada značila bošnjačku državicu u kojoj je ovaj narod zadržao autoritet u međunarodnom predstavljanju. Zajedno s time, povratkom bošnjačke Republike, kao platforma se praktično postavlja raskidanje mirovnih sporazuma koji su zaustavili najprije hrvatsko-bošnjački rat, te prisilili Srbe da dođu za pregovarački stol u Daytonu. No to nije sve na čemu SDA inzistira i što će očito postati donja crta svim bošnjačkim i probošnjačkim strankama koje imaju sličnu viziju.

U Rezoluciji o ustavnoj reformi i izbornom zakonodavstvu ističe se kako SDA ostaje čvrsto opredijeljena za donošenje novoga ustava BiH, kojim bi se BiH zacrtala kao demokratska, pravna, sekularna i socijalna država, s podijeljenim sustavom vlasti za zakonodavnu, izvršnu i sudsku, organiziranu na tri razine vlasti: državni, regionalni i lokalni pod imenom “Republika Bosna i Hercegovina”.

To na izravan način predstavlja poziv za ukidanje entiteta, ali i županija. U oba slučaja radi se o prijedlozima o unutarnjem ustrojstvu na koje je potpise stavljao Alija Izetbegović – u Washingtonu 1994. godine, a onda i 1995. u Daytonu. Kada bi pristali na takav novi režim ustrojstva, Hrvati bi naime izgubili svaku mogućnost utjecaja na funkcioniranje vlasti jer preko županija sada baštine dio suvereniteta. SDA predlaže da se umjesto Vijeća ministara stvori Vlada te uvede sustav jednoga predsjednika, a državni parlament ustroji tako da Dom naroda u kojemu Hrvati imaju mogućnost značajnije utjecati na sve zakonodavstvo ipak ograniči samo na određena pitanja. A takvo što planiraju u SDA ostvariti tako da ‘građanina’, odnosno većinu s posljednjega popisa pučanstva, postave u središte odlučivanja. To u biti znači stvaranje države političkoga islama s većinom ovoga naroda. Umjesto triju narodnih identiteta, SDA misli kako je moguće dekretom nametnuti ‘bosanski identitet kao zajednički identitet svih građana BiH, uz očuvanje etničke posebnosti’.

A što podrazumijeva ‘građanska’ država, odnosno vlast bošnjačke većine, Hrvatima su Bošnjaci pokazali do sada u šest navrata namećući im entitetsku i državnu vladu te tri puta Željka Komšića kako bi pokazali tko je pravi gazda u kući.

Proglasiti Herceg-Bosnu

Na Kongresu SDA također je održana i lekcija susjedima Bosne i Hercegovine, pa tako i Hrvatskoj, uz poruke koje bi u biti trebale ušutkati Zagreb od zacrtanih planova bošnjačkoga naroda. Dokumenti koje je donijela vodeća bošnjačka stranka, očekivano, dočekani su sa žestokim reagiranjima ponajprije srpskih stranaka, a onda i neodređenim stavom Hrvatskoga narodnog sabora BiH. Ovaj će događaj definitivno onemogućiti bilo kakve razgovore o uspostavi vlasti, što je vjerojatno bio jedan od kratkoročnih, krajnje nerealno postavljenih ciljeva.

Jedini odgovor na ovakve ‘legitimne’ prijedloge, kako je dokumente SDA nazvao jedan od vodećih ljudi ove stranke Halid Genjac, mora biti žurno sazivanje Hrvatskoga narodnog sabora i donošenje dokumenta koji bi vodio oživljavanju Hrvatske republike Herceg-Bosne koji su Hrvati u BiH žrtvovali kao dio napora za oslobođenje Republike Hrvatske i kasnije zaustavljanje rata u Bosni i Hercegovini. Sva druga rješenja i odluke, osude ili pokušaj relativiziranja dokumenata vodeće bošnjačke stranke bit će u stvari dugoročno priznanje poraza, a budućim hrvatskim naraštajima u BiH obvezna lektira pred spavanje za jačanje bosanskoga patriotizma.

Domagoj Tolić
Hrvatski tjednik

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo