Prema predaji reda mercedarijevaca Blažena Djevica Marija se ukazala 2. kolovoza 1218. godine svetome Petru Nolascou tražeći neka osnuje novi red koji bi se posvetio otkupu sužnjeva. Sv. Petar Nolasco odlučio je boriti se svim svojim snagama za oslobođenje robova. On je bio spreman dati i svoj život za izbavljenje braće i sestaru. Aragortski kralj Jakov I. i dominikanac sveti Rajmund Penjafortski bili su mu prvi vrijedni suradnici. Tako je sveti Petar Nolasco utemeljio red Majke Božje de Mercede za otkup sužnjeva 1218. godine u Barceloni. Redovnici toga reda zavjetuju se i život dati za otkupninu robova. Papa Grgur IX. odobrio je red 1235. godine. Uz Božju pomoć i zagovor Blažene Djevice Marije ovi redovnici uspjeli su spasiti više od 70 tisuća duša. Redovnika ovoga reda danas ima oko 1.500., raspoređeni su u 12 provincija, a djeluju najviše u misijama. Ovaj blagdan može biti dan zatočenika i logoraša. Bog nam je dao mnogo svojih darova a jedan od najvećih je sloboda. Papa, Ivan Pavao II., u svojoj enciklici kaže: “Otkupitelj čovjeka, došavši na zemlju da otkupi ljudski rod, kao prvu stvar vratio mu je slobodu.” Gospu od Otkupa najviše štuju vjernici u Španjolskim pokrujinumti Aragoniji i Kutuloniji te u Latinskoj ili Južnoj Americi.
U ikonografiji se Gospa od Otkupljenja najčešće prikazuje kako na sebi ima raskriljeni plašt, koji sa svake strane drži po jedan anđeo, a unutar plašta kleče, vjernici, redovnici mercedarijevci sveci, crkveni velikodostojnici i drugi, sa simbolikom da ih Djevica Marija na takav način uzima u svoju zaštitu.
Molitva Gospi od Otkupljenja
Marijino krilo – Prijestolje Božje. U Tebi se raduju, o puna Milosti, sva stvorenja, čete anđela, i ljudski rod. O, Hrame posvećeni i raju duhovni, slavo djevica. Zahvaljujući Tebi, Bog se utjelovio postajući dijete. On, Bog naš prije vjekova. Od Tvoje utrobe On je učinio prijestolje i napravio ga prostranijim od Nebesa. U Tebi se, o puna Milosti, raduje sve stvoreno. Slava Ti, Gospo od Otkupljenja!
Crkva danas slavi i blagdan sv. Pacifika Severinskog, franjevca i mistika. Rođen je 1. ožujka 1653. u talijanskom gradiću San Severino u Italiji. Bio je zadnje dijete od trinaestero supružnika Antonija i Marije Divini, a na krštenju je dobio ime Karlo Antonio. Ostavši bez roditelja odgajao ga je ujak svećenik, arhiđakon katedrale u San Severinu, strog čovjek, ali široke ruke. Stupio je u prosincu 1670. u Red Manje braće, te dobio ime Pacifik. Nakon završenog studija filozofije i teologije zaređen je 4. lipnja 1678. za svećenika. Od 1680. do 1683. djelovao je kao profesor mladih franjevaca, a neko vrijeme i kao gvardijan u San Severinu. Glasoviti propovjednik, šest godina je neumorno širio Radosnu vijest po crkvama pokrajine Marche.
Potom je teško obolio i jedva se kretao zbog rana na nogama. Zatim je oslijepio i oglušio te u takvom stanju proživio gotovo tri desetljeća. Od rujna 1705. boravio je u San Severinu. Svoje patnje podnosio je anđeoskom strpljivošću. Doživljavao je mnoge vizije i ekstaze, a pripisuju mu se mnoga čudesa i proročanstva. Ljudi su ga rado susretali, a iz susreta s njim uvijek bi zadobili neko čudesno ohrabrenje i pouzdanje. Preminuo je na današnji dan, 24. rujna 1721, u rodnom San Severinu. Blaženim ga je proglasio 4. kolovoza 1786. papa Pio VI, a svetim 26. svibnja 1839. papa Grgur IX. Zaštitnik je bolesnika s proširenim venama, a zazivaju ga svi oni koji boluju na nogama. Ime Pacifik odgovara hrvatskom – Miroslav.
Na današnji je dan 1999. godine papa Ivan Pavao II. blaženim proglasio mariborskog biskupa Antuna Mariju Slomšeka. Rođen je 1800. godine u selu Slom, nedaleko od Celja, a umro 1862. godine. Slovenski narod prvoga mariborskog biskupa pamti kao izuzetnoga pastoralnog i kulturnog djelatnika i buditelja narodne svijesti. Uz zalaganja na polju ekumenizma i odgoja svećenika i vjernika, bio je jedan od prvih koji se u srednjoj Europi zauzeo za jedinstvo kršćana. Utemeljio je bogosloviju i teološku školu u Mariboru, doveo je lazariste u Celje, dobro organizirao pastoralni rad i osnovao tiskaru ‘Mohorjeva družba’.
Zahvaljujući biskupu Slomšeku i granicama nove biskupije, Štajerska je teritorijalno i nacionalno ostala slovenska. Maribor je, kao novo biskupijsko sjedište, doživio procvat u kulturnom, školskom, duhovnom i nacionalnom smislu. Postupak proglašenja blaženim biskupa Slomšeka više puta su sprječavale političke ili ratne neprilike, a proces je konačno završen 3. srpnja 1998., kada je Sveta Stolica priznala čudo po zagovoru novog blaženika.
