SVETAC DANA: Sveti Kornelije i Ciprijan
Vrijeme:2 min, 2 sec
Mučenici koje međusobno povezuje ne samo prijateljstvo i vjera u Krista, nego i neumorno nastojanje oko izgradnje jedinstva Crkve u veoma teškim vremenima.
Crkva danas slavi mučenike: sv. Kornelija papu i sv. Ciprijana biskupa. Ova dva sveca nikada se nisu susreli, a slave se zajedno jer ih je povezala vjera u Krista i prijateljstvo. Kornelije je bio papa u Rimu, a Ciprijan glavni afrički biskup u Kartagi. Živjeli su u vrijeme Decijevih i Valerijanovih progona kršćana.
Kornelije je 251. godine izabran za rimskoga biskupa, preuzeo je tešku dužnost. U isto je vrijeme Novacijan, ugledan i nadaren teolog i svećenik, bio također izabran za papu. Tako u srcu kršćanstva dođe do raskola, ne toliko zbog teoloških razloga koliko zbog pastoralne prakse. Pitanje je bilo: kakav stav zauzeti prema onima koji su u progonstvu otpali od vjere? Kornelije je zastupao blaži, a Novacijan stroži stav u toj stvari. Stoga Kornelije sazove sinodu u Rimu i isključi Novacijana i njegove pristaše iz Crkve. Papa je imao podršku i od drugih mjesnih Crkava, osobito od kartaškog biskupa Ciprijana. Ciprijan je napisao Korneliju: „Uvijek se sjećajmo jedni drugih, budimo složni i jednodušni, molimo jedni za druge, uzajamnom ljubavlju olakšavajmo jedni drugima progonstva i tjeskobe”.
Za Decijeva nasljednika Gala ponovno počinje veliki progon kršćana. Kornelije bijaše prognan u Centumcellae, današnja Civita Vecchia, gdje je i umro 253. godine. Tijelo mu je pokopano u Kalistovim katakombama.
Ciprijan se rodio u Kartagi oko 208. u bogatoj poganskoj obitelji. Obavljao je najprije službu odvjetnika. Potom se obratio na kršćanstvo i postao svećenik, a poslije i biskup u Kartagi. Za Decijeva progonstva Ciprijan se neko vrijeme skrivao pred progoniteljima. Poslije su mu to neki predbacivali. On je odgovorio: „Slobodno je bježati, ali nije slobodno vjeru izdati.” Predavanje u smrt, bez pokušaja spašavanja žive glave, nije smisao kršćanstva, a skrivanje se pred progoniteljima nipošto ne može nazvati izdajom vjere.
Svoju je vjeru potvrdio neumornim radom na jedinstvu Crkve i nastojanjima oko umanjenja utjecaja hereza, a iza njega su nam ostala brojna djela, kako karitativne i pastoralne naravi, tako i teološki spisi, za koja je, prema predaji, sveti Jeronim rekao ovako: “Suvišno je govoriti o njegovoj veličini, kad su njegova djela sjajnija od sunca.” U progonu cara Valerijana podnio je mučeničku smrt, i to pred cijelom svojom zajednicom, tako što su mu odrubili glavu 14. rujna 258. god., točno pet godina nakon smrti sv. Kornelija. Zaštitnik je Alžira i sjeverne Afrike.
https://hkm.hr/Hrvatsko nebo
