Voljela bih doživjeti trenutak da ne znam tko je predsjednik, tko saborski zastupnik, što je izrekao neki političar, tko je korumpiran, a tko ruši ugled domovine… 

Je li tako nešto moguće?

Bedeković na partijskom zadatku

Svakodnevnom ‘bombardiranju’ fake news-a ne možete pobjeći ni u momentu kad ne gledate tv, ne slušate vijesti na radiju, ne čitate portale. Jer…zaustavit će vam se oči na nekoj naslovnici novina, čut ćete razgovor u kafiću, na ulici, u tramvaju… I tako iz dana u dan. Pružite ruku miroljubivosti (ili ludosti), a onaj kome pružate, stavi vam u ruku škorpiona, vi uporno dajete ruku, a on vam opet pruži crnu mambu…

Je li takvo djelovanje ‘moje vlade’? Ili…?

Skupi se tim stručnjaka kako bi organizirali hrvatsko obrazovanje. Iziđe na ulicu grupa galamdžija i počne protestirati. I tada predsjednik ‘moje vlade’ odluči da mu ‘neće ulica odlučivati’ pa glavnu protagonisticu uličnog prosvjeda postavi za ministricu obrazovanja. Doista, bukači na ulici utihnuše, a ministrica frontalno napadne hrvatsko školstvo, uz malo negodovanja stručnjaka i akademika, i krene u ofenzivu. Tko preživi, pričat će.

Onda trostruka raspuštenica, uz pomoć ocvalih b.a.b.a. i nepočešljanih teršelićki, poviče ‘spasi me’. I evo supermana Plenkija. Pošalje on ministricu Murganić u povijest, a na njeno mjesto smjesti ‘mladu partizanku’. I prestade nasilje zločestih ‘ustaša’ nad bespomoćnim ženicama.

No, ‘nejač’ nikako da ušuti. Uz stalno kmečanje, postade ‘zlato’ Plenki ‘sljedbenik NDH’. Unatoč svemu, Plenki uporno mazohistički pere ruke dušičnom kiselinom…

A da se ‘nejačke’ uzdoljne i  viškovske laži zaborave, pobrinuli su se ‘studenti’ nikad ispunjenog indexa, i zatalasali, uoči početka školske godine, hrvatskom himnom. Ta ‘ustaška’ himna koju je hrvatski književnik Antun Mihanović objavio u Danici 14. 3. 1835. pod nazivom Hrvatska domovina, bila je zabranjena u Jugi do 1971., kad su Savka Dabčević Kučar i ekipa Hrvatskog proljeća, ponovo oživjeli ovu lijepu himnu koja opisuje bit hrvatskog čovjeka i ljepotu naše zemlje. Iako poprilično duga, kao himna pjevaju se slijedeći stihovi:

Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
Da bi vazda sretna bila!

Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!

Teci Dravo, Savo teci,
Nit’ ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.

Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije!

Izvjesni srbijanski državljanin Ivan Zidarević za Europsku civilnu inicijativu Zagreb, 12. lipnja o. g.  piše ravnatelju O. š. Dugave, Zagreb:

 „U OŠ Dugave, obrazovno- vaspitnoj ustanovi čiji je osnivač država, u zajedničkim prostorijama stoji raspelo. Imajući u vidu članak 41. Ustava Republike Hrvatske – koji govori o sekularnosti RH, kao i to da OŠ Dugave nije privatna obrazovno – vaspitna ustanova, držimo da je ovo eklatantni primer kršenja navedenog članka Ustava Republike Hrvatske i da se indirektno vrši diskriminacija pripadnika drugih veroispovesti ali i onih koji se deklarišu kao ateisti i agnostici. Posle ovog odgovora OŠ Dugave obratićemo se Pravobraniteljici za djecu i Prosvjetnoj inspekciji MZO.“

Evo što piše u Ustavu RH:

Članak 41. 

(1) Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države. 

(2) Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države. 

U oksimoronskom Ustavnom zakonu kaže se da su vjerske zajednice odvojene od države (1), a onda da mogu osnivati škole, vrtiće, učilišta (2)… Gdje tu zadrti ‘zidar’ vidi sekularnu državu? I što se događa kad se farizejska vladajuća sljedba nagura u prve redove na sv. misi?

Urednik Glasa koncila mons. Ivan Miklenić je  kazao da Hrvatska nije ni sekularna, ali niti konfesionalna država. „Naime, država, kao država, da bi stvarno bila demokratska, mora biti neutralna i jamčiti svim građanima, bez obzira na sve razlike među njima, jednaka prava i obveze. Stoga svi koji Hrvatsku pretvaraju u ‘sekularnu državu’ ugrožavaju njezinu neutralnost i pretvaraju je u ideološku državu.“

Ravnatelj O. š. Dugave je odgovorio ‘zidaru’: 

Predvorje OŠ Dugave

„Poštovani gospodine Zidarević, samo da vas podsjetim da je naša RH katolička država koja neizmjerno cijeni kršćanstvo i vjeru u Boga. 

U našoj školi 95 % djece je uključeno u katolički vjeronauk, ne umanjujući one koji su druge vjeroispovijesti. Raspelo Isusa Krista, u našoj školi, ne bi trebalo smetati onome tko drži do vjere ma kako se ona zvala. Za dodatna objašnjenja i razgovor, navratite u školu. 

Pozdrav! Tomislav Cvitanović, ravnatelj I. O. š. Dugave“

Očito da ‘nejačak’ nije bio zadovoljan, pa je jodlala Helenca iliti pučka braniteljica za djecu:

„S obzirom na to da hrvatski pravni sustav s jedne strane jamči vjerske slobode, zbog čega država mora svojim građanima i vjerskim organizacijama jamčiti pravo izražavanja vjeroispovijedi simbolima, s druge strane Ustav traži od države da bude odvojena od vjerskih organizacija. Stoga bi u cilju nediskriminatornog postupanja prema svoj djeci, odnosno djelatnicima u odgojno-obrazovnim ustanovama, isticanje vjerskih simbola u zajedničkim prostorijama tih ustanova, pa tako i u zajedničkim prostorijama svih drugih javnih ustanova, trebalo ograničiti.“ 

Sve jasno. Ograničiti ili ‘na sud, na sud, na sud’…?

Karlo (FB): „Hasanbegović je u pravu. Treba promijeniti kazneni zakon. Ako se agent strane tajne službe ulovi u NGO u Hrvatskoj, ide novčana kazna u iznosu 0,1 % BDP-a matične države njemu osobno i NGO-u, plativo u roku 7 dana. Ovrha nakon toga. Nakon trećeg agenta, iste strane države, uvesti vizni režim za građane te države i ovrhu. Ako nije naplaćena u cijelosti, naplatiti od imovine svih fizičkih i pravnih osoba matične države koji se nalaze u Hrvatskoj. Vrlo bi brzo strana država povukla svoje agente iz Hrvatske. Zato se Hasanbegovića politički i ljudski onemogućava. Jer zna kako je legalno moguće onemogućiti strane države da upravljaju Hrvatskom.“

Srednja škola u Ellwengenu kraj Stuttgarta: kome smeta križ?

Bijaše to na završetku nastavne godine, a na startu nove školske godine evo opet nezavršenih studenata 5. 9. 2019., i kažu da im se požalila se nekolicina roditelja učenika O. š. Petra Preradovića Zagreb,  koji se ne slažu s puštanjem himne đacima početkom svakoga tjedna. Da djeca svakog ponedjeljka počinju s ‘Lijepa naša domovino’ potvrdio je ravnatelj škole Denis Žvorc, koji je rekao: „Ovo je prvi put da čujem da se netko od roditelja žalio. Meni se još nitko nije obratio s prigovorom na tu temu.“ Napomenuo je Žvorc da djeca ‘drugih nacionalnosti sjede, dok se izvodi hrvatska himna’ (?). Jesmo li to već negdje vidjeli?

Zdravko Bošnjaković (FB): „Zar usred Zagreba u školi ima djece koja za intoniranja Lijepe naše sjede? Spominju se razne vjere i nacionalnosti, zar ta djeca nisu hrvatski državljani kao i njihovi roditelji?! Tko je tu lud, a tko glumi nadležnu ministarku?“

Izmilila, opet, iz svojih rupa sva ‘napredna’ bulumenta, predvođena RTL-ovcima, a MZO će zatražiti očitovanje škole. Helenca je komentirala kako prema važećim propisima u RH nema zapreke, ali ni obaveze da se državna himna izvodi u školi na početku radnoga tjedna. Ističe kako je donošenje odluke o tome u domeni škole, uz pretpostavku da se to čini s jasnom odgojno-obrazovnom svrhom. 

„Dio školskog odgoja i obrazovanja svakako se odnosi i na poštovanje službenih obilježja države i usvajanje pravila ponašanja u takvim prilikama, odnosno iskazivanje poštovanja državnoj himni. Međutim, nije nam poznato da bi u školama bila uobičajena praksa da se himna izvodi i svakoga ponedjeljka na početku nastave,“ pametovala je Helenca.

Držim da je važno da se mladi uče respektirati institucije i državu kroz obrazovni sustav. Što se mene tiče, svaki radni tjedan u školama može započeti s intoniranjem hrvatske himne,“ istaknuo je ‘superman’.

„Škola je ustanova koja je na taj način i ocrtana kao nešto što je službeno. S druge strane, što se tiče izvođenja himne, naravno da se himna u školi izvodi i prilikom svečanih prigoda i u svakoj drugoj prigodi kada ravnatelji, učitelji procjene da je to prihvatljivo”, rekla je Divjak i istaknula kako je dobro da škole budu obilježene simbolima, ali je, prema njezinom mišljenju, još važnije da ‘djecu učimo domoljublju na primjereni način’. Valjda po njenom kurikulumu bez povijesti, bez važnih djela hrvatskih književnika, bez kulture.

Pokazuje li ovaj slučaj smjer Divjakičine reforme? I evo opet očitovanja: „Mogu kazati da smo uz svesrdnu podršku HNS-a, stranke u čijoj sam kvoti ministrica, sve te probleme uspjeli uspješno riješiti. Došli smo do trenutka da u ponedjeljak (9.9.) reforma ulazi u sve naše škole. Malo tko je u to vjerovao, a mi jesmo,“ hvali se Divjak.

„O, tempora, o mores!“, uskliknuo bi Ciceron.

Na blagdan Velike Gospe 15. kolovoza 2019. biskup Košić je rekao: 

 „Dobro, kaže se da je to škola za život, i da je to nešto novo, a što je bilo školstvo do sada? Zar ništa nije vrijedilo što je bilo do sada, nego će se tek sada otkriti pravi način školovanja djece i mladih? I je li to ispravan put ako se ne uvažavaju sugestije stručnjaka, ako se sve više izostavlja odgojni vid a naglašava samo obrazovanje, i to uvođenjem tehničkih informatičkih pomagala? Je li to onda smo tehnicizacija odnosno informatizacija obrazovnog procesa koji se sve više lišava odgojne dimenzije? Radi se doista o itekako osjetljivom i zajedničkom pitanju koje ima dalekosežne posljedice ne samo za djecu, nego i za čitav narod. Zar nama vjernicima to pitanje može biti nevažno i smijemo li se ponašati kao da se to nas ne tiče? Kao vjernici mi trebamo razmišljati što možemo pridonijeti da naše škole doista budu škole za pravi život, život koji nam daje Bog i život koji Bog od nas očekuje.

Pitamo se kakve bi to trebale biti ‘škole za život’ naše djece i mladih? Mi imamo pravo očekivati da to budu škole za život vječni, za život koji je u kontinuitetu, kako veli mons. Hoser, za život o kojem nam govori današnji blagdan Uznesenja BD Marije na nebo. No, kako to postići, kako se pripremiti za život vječni, gdje je ta škola u kojoj bi se to moglo naučiti? Sveti papa Ivan Pavao II. u enciklici ‘Redemptoris Mater /Majka Otkupitelja’ kaže da trebamo poći u ‘Marijinu školu’. Kakva je to škola? To je škola molitve, duhovnosti, škola blizine s Kristom. S Marijom smo, kaže Papa, neprestano pozvani gledati Lice Kristovo. U toj kontemplaciji je naša snaga, uvijek biti pred Kristovim licem. No, je li to tako s reformom školstva ako se model ‘škole za život’ shvaća kao mjesto tolikog poštivanja kreativnosti djece da učenici sami trebaju odlučivati što će učiti a što neće, a ne da im to učitelji nameću…“

Odmah se za FB zakačila Divjak i počela učiti biskupa o svojoj reformi. Priključili su joj se, po običaju, ljudi bez imena i prezimena, bez državljanstva, kritizirajući biskupa da je nepismen. 

Mons. dr. Vlado Košić?

Da je u pravu biskup potvrđuje i protjerana prof. dr. sc. Dijane Vican koja je o odgojnom aspektu škola u jednom predavanju rekla:

„Kada bi vam bilo koji institucionalni autoriteti povjerili ispitati vrijednosti hrvatskoga društva i otići među pûk, dobili biste mahom, neovisno o spolu, godinama i profesiji, odgovore da smo društvo bez vrijednosti, da je danas sve manje ljudskosti, da nema odgoja, da je sve iskrivljeno, bešćutno, okaljano, nepošteno …Budući da ciljeve odgoja determiniraju društvo i kultura, onda ih pitam: ‘Eto, američko društvo i američka kultura su vam poznati bez obzira jeste li ikada bili u Americi. Kojim vrijednostima teže Amerikanci?’ Studenti odrasli polaznici se natječu u odgovorima, (razmišljajući, ma nećeš ti pitanja) i nabrajaju: ‘Demokraciji! Profitu! Moći! Dominaciji! Slobodi!’ Pitam ih: ‘Kojim vrijednostima teže, na primjer, Tibetanci?’ Odgovor je ‘k’o iz rukava’: ‘Duhovnosti. Duhovnom miru.’ Pitam ih: ‘Kojim vrijednostima teže Romi?’ Odgovaraju: ‘Preživljavanju! Državi! Pravima!’ Na koncu pitam: ‘Kojim vrijednostima teže Hrvati?’ Redovito nastane muk.

Zašto zamuckujemo na spomen društvenih i odgojnih vrijednosti? Jesmo li doista bez vrijednosti? Kako jedno društvo može funkcionirati bez vrijednosti? Gdje su nestale riječi kao što su ljudsko dostojanstvo, poštivanje života, velikodušnost, opće dobro, dobrota, solidarnost…“

Skriveni ciljevi ‘škole za život’ su u suglasju s EU sljedbom:  slabljenje nacionalnoga identiteta i nacionalne samosvijesti, rastakanje domoljublja, rastakanje obitelji, uništavanje tradicije i nacionalne kulture dovođenjem cajki… Radi se o krivotvorenju, o mentalnom silovanju i o činu izdaje hrvatskih vrjednota.

(FB): „Pod Plenkovićem ekonomski stagniramo, a politički, duhovno i strukturno nazadujemo brže nego pod Milanovićem. Zašto Milanović nije agresivnije uništavao politički i duhovno Hrvate? Nije se usudio. Plenković se usudi.“

 

Klasje šušti

blago se leluja čekajući žetvu

a ne vidi da su čete neprijatelja

ovdje neprimjetno podmuklo

posijale makove i kukolj

 

Kome se priklanjaju dvoličnici

i hoće li ikad očistiti srca

 

Znaju li da se ništa ne vraća

i da smo

za svaki tren odgovorni

                                       Jagoda Marović-Sinti

 

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo

 

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.