“Rastava“ Ujedinjenog kraljevstva i Europske unije

Činilo se da će sve ići glatkije s Brexitom, kako je završetak te akcije zamislio glavna zvijezda prvog izlaska jedne članice EU iz europskog zagrljaja britanski premijer Boris Johnson, kada mu je Njezino Veličanstvo kraljica Elizabeta II. odobrila zahtjev za suspenzijom britanskog parlamenta u zahtijevanom roku. Međutim, prvog dana zasjedanja Parlamenta, početkom tjedna, u razdoblju do stupanju na snagu suspenzije, a to je sljedećeg ponedjeljka, jedan od zastupnika Torijevaca, Johnsonove stranke, što je bio presudan za torijevsku parlamentarnu većinu, iz te je stranke prešao u krug Liberalista. Torijevci, čija je vlada, izgubili su time ponovimo, parlamentarnu većinu. Sa svojim zahtjevima i stavovima stupila je na scenu oporba, uglavnom Laburisti i ostali. I ne samo oni.

Velika kriza

Evo me u prvom redu, u fotelji i pratim, čitajući i slušajući medije, jednu veliku krizu koja odjekuje ne samo u demokratskom životu najparlamentarnije demokracije u današnjem svjetskom demokratskom okružju, ma što to značilo, nego i u cijelom svijetu. Ocjenjujem ju festivalom demokracije. Britanski parlamentarizam ima u svijetu demokracije isto ili slično mjesto i vrijednost kao i engleska kraljica HM Elizabeta II., u svjetskom kraljevskom miljeu i ozračju, Shakespeare u svjetskoj književnost, nogometne lige u svjetskom nogometu. Ima toga još, naravno…

Velika Britanija, poznata je, moramo reći i to, i kao svojedobno svjetska velesila broj 1, danas među prvima, a po utjecaju, dopustit ću si izraziti vlastito mišljenje, među najvažnijima.

Akcelerirajuća nervoza

Radi se naravno o Brexit-u, pejorativno rečeno, „rastavi“ Ujedinjene kraljevine Engleske, Škotske, Welsa i Sjeverne Irske, s jedne strane i Europske unije s druge. Na temelju rezultata referenduma provedenog u Ujedinjenoj kraljevini prije tri godine. Referendum je proveden, ništa nije „štekalo“, britanska demokracija ne bi dopustila muljaže, pregovori su među partnerima, UK i EU, vođeni na temelju interesa svakog od njih i uvažavanja partnera, kao i prigodom svake rasprave, s akcelerirajućom nervozom i nesporazumima, uglavnom na britanskoj strani, kako se bliži datum za vraćanje Ujedinjene kraljevine k sebi, na Otok.

Zašto poklanjam pozornost ovoj „rastavi“? Zato, jer je vrhunski zanimljiva, demokracija u svim svojim elementima i okvirima djeluje, poštuje se procedura, potresa i britansko društvo, ali i Europsku Uniju, kao za sada još unutar, do 31. Listopada Dana vještica, prvi partner koju ju napušta, važan i utjecajan. Poučna je za ponavljanje i utvrđivanje gradiva, znanja i spoznaja o razvoju demokracije tamo gdje je ona možda najbliže sebi.

Potres za britansko društvo i za EU

Po onoj da je demokracija najbolji sustav upravljanja državom među svima ostalima nesavršenima. Hoće li to biti baš tako vidjet će se i čuti. Ne mogu ne reći da još u predreferendumsko vrijeme, i kasnije, sve do rezultata glasovanja naroda nisam promijenio mišljenje da izlazak Velike Britanije iz EU, s obzirom na njezin i danas još, povlašteni članski položaj, nije u interesu Britanaca. Moj stav samo je malo poljuljan svjetskim zbivanjima i događanjima, kao i kretanjima u samoj EU, djelovanje koje sve bolje upoznajemo kroz članstvo. Temelji se na dosadašnjim proživljenim i preživljenim iskustvima nastanka i raspada složenih država. Raspad Jugoslavije je još svjež. Je li Brexit početak raspada EU, daleko je preuranjeno pitanje, ali zašto ga ne postaviti i u ovakvom obliku i kontekstu. Ne zaboraviti i da ja Ujedinjeno kraljevstvo također složena država.

Sadašnja situacija (četvrtak poslijepodne) je da su parlamentarci (prema VL.) uspjeli u ekspresnoj proceduri izglasati zakon skrojen da spriječi Johnsonove planove kaotičnog „no deal“ Brexita. Taj zakon dalje, prema proceduri, odlazi u Dom lordova i kraljici. Premijer je pokušao s prijedlogom o raspuštanju parlamenta kako bi se izvanredni parlamentarni izbori održali 15. listopada.

Izvanredni izbori?

Nije uspjelo. Torijevcima, radi se o 21 zastupniku, koji su glasovali protiv prijedloga premijera prijeti udaljavanje iz stranke. Politička demokratska borba stavova traje. Krucijalno pitanje je s obzirom na brojne izraze naroda na prosvjedima u više britanskih gradova, je li u pitanju „naknadna pamet“ naroda. Naime, premijer Johnson provodi demokratsku referendumsku odluku naroda. S druge strane i prosvjedi naroda, i oporba, i pridruživanje zastupnika vladajuće stranke, čija parlamentarna većina više ne postoji, pokazuju određeno kolebanje koje moguće ipak nije vezano samo za nastojanje oko „no deal“ Brexita. Moglo bi se iščitati da parlament poštujući rezultate demokratskog referenduma samo želi da Brexit ne bude kaotičan.

Pri tomu ništa ne znamo o prosvjedima naroda, organizaciji ili spontanosti prosvjeda, postoje li i u Ujedinjenom kraljevstvu NGO organizacije koje su provoditelji takvih aktivnosti u skladu s interesima onih koji ih financiraju, sličnih organizacija koje demonstriraju određeno javno mišljenje. Ne znamo ni te vrste interesa koje zastupaju. Zanimljivo je predlaganje novih parlamentarnih izbora koji bi se trebali organizirati i održati za nešto više od mjesec dana. Vjerojatnost je da bi došlo do odgode roka Brexita, ali i mogućnosti novog referenduma, čime bi i narod i demokracija došli na svoje, ako narod uviđa da je pogriješio danas važećim referendumom.

Otvorene sve opcije

Čini se da su danas sve opcije otvorene, no možda se varamo. Zato smo zbivanja oko Brexita o kojem se, sa strane, piše kao o spektaklu, naslovili – festivalom demokracije – u očekivanju da će u svemu što slijedi s obzirom na ugled britanskog parlamentarizma prevladati bodovi u korist i za potvrdu demokracije. Demokratski se odlučuje o dvije zajednice država, interesima oko 500 milijuna državljana brojnih država, brojnim milijardama različitih valuta, ogromnom tržištu gdje su pozicionirani, simpatijama, antipatijama, dobrodušnosti i pakostima. Državni, ljudski, organizacijski, financijski, prometni i ini potres koji već potresa društvo i u Ujedinjenom kraljevstvu i u EU, ali i kod svih partnera tog ogromnog dijela svijeta. Poslije Brexita, ako ga bude ništa više ne će biti isto kao što je sada…

Antun Drndelić