Franka Fani Kohn: Rame uz rame su stajali, a do ramena im nisu bili

U Kninu na ljetnoj pozornici kninske tvrđave i ove godine, 3. kolovoza održat će se književna večer domoljubnih pjesma “Stijeg slobode” s početkom programa u 19 sati.

U petoj po redu pjesničkoj večeri odabrani pjesnici kazivati će svoje pjesme i stihovima prenositi domoljubnu misao kao jamstvo trajanja.

Od 273 prispjele pjesme na pjesnički natječaj za završnu večer pod nazivom “Stina pradidova” (prema pjesmi Ante Nadomira Tadića Šutre) odabrani su pjesnici: Malkica Dugeć, Danica Bartulović, Miljenka Koštro, Branka Mlinar, Zijad Duraković, Lidija Glavaš, Larisa Janičev – Stojanović, Lidija Sopjanac, Ivana Ćurić, Milena Zlateska, Keti Mijolović, Janja Zorić, Pejo Šimić, Ivo Raguž, Igor Divković, Mate Buljubašić, Marina Bebić, Vlatko Majić, Ljubica Rogulj, Dragica Šimić, Zvonimir Nemet, Josip Horvat, Franka Kohn, Finka Filipović, Vinko Pavić, Marija Milinović, Borislav Arapović, Slavko Vranjković, Ilija Smiljanić, Danko Ivšinović, Mladen T. T.

Pjesme je odabralo prosudbeno povjerenstvo u sastavu: Nikola Šimić Tonin, Joso Nekić, Žaklina Glibo, Ante Gregov Jurin, Nikolina Mojić, Davor Jašek, Dragan Gligora, Vesna Benić, Mirjana Majić, Andreja Hrašćanec Jezeršek Malta, Šime Vitori, Ante Sikirić, Ante Nadomir Tadić Šutra, Erni Gigante Dešković, Valerio Orlić.

– Veliki odaziv pjesnika potvrda je opravdanosti ove i ovakve pjesničke manifestacije, ističe Šimić Tonin.

Nakon svake manifestacije na temelju odabranih pristiglih pjesama priprema se zbornik “Stijeg slobode”.

U sklopu pjesničke manifestacije Stijeg slobode predstaviti će se i izuzetna knjiga: OTETI OD ZABORAVA 91 HEROJ DOMOVINSKOGA RATA, Roberte Kljenjak, koju će predstaviti pjesnik, časnik i dragovoljac Domovinskoga rata, Ante Nadomir Tadić Šutra. Prikazati će se i dokumentarni film o Vukovaru Miljenka Milka Dujele.

Pokrovitelji ove manifestacije su Grad Knin, Grad Zadar, Zadarska županija, Šibensko Kninska županija, Hotel Ilirija Biograd na Moru.

Rame uz rame su stajali, a do ramena im nisu bili

Rame uz rame su im stajali, a do ramena nisu bili, 

korak po korak pratili, a jedva pola stizali. 

Školska zvona su negdje zanijemila , 

dvorišta prazna, bez vike i smijeha, 

zamijenili ih tenkovi, topovnjače, granate… 

Krenuše, a ni pola života proživjeli, četvrtinu nisu čak… 

bez zadaće, sa puškom u ruci, bez školske torbe  

uz sve majčine i očeve molbe 

i kao svako dijete nisu slušali očajne krikove: 

„Nemoj sine, nemoj kćeri , tamo ti je i brat! 

Dijete moje to nije igra, to je, to je prokleti rat!“ 

A najmlađem tek četrnaest biješe lijeta.  

Ispred svih sva budućnost, išćekivana ljepota svijeta, 

te zamijeniše oni skloništa, domove i krenuše u bojišta, 

jer domovinu im napadoše, a srca bijahu jača. 

Šesnaest, sedamnaest, dvadest, petnaest, osamnaest… 

O hrabra mladosti naša, biseri i hridi plavetnog mora, 

vaše jedva procvale duše stajaše protiv ubojica, 

dušmana, izdajnika, oči u oči s njima…krvnicima, 

protiv aviona, tenkova, topovnjača, haubica! 

I broje li se vaše svijeće, na grobovima cvijeće? 

Od svake hrabrosti vaše su jače i veće! 

Žudite li oni živi, zarobljeni, ranjeni , iz logora izbavljeni 

za izgubljenim školskim zvonima,  tek nastalim prvim ljubavima? 

A bojali ste se, bojao se svatko… u skloništu dijete, 

roditelj, prijatelj, sestra, brat jer… 

bio je , bio je prokleti, krvavi, nametnut’  rat.

Franka Fani Kohn/Dubrovnik/Hrvatsko nebo