Marija Dubravac: Hej vi!

HEJ VI! 

Hej vi, što imate novca punu vreću
Što finim krznom ovijate šije!
Što sirotinji otimate sreću
I priječite suncu da im život grije.

Hej vi, što sjedite u fotelji skupoj
I divite se kristalu i zlatu,
Vječno predani fantaziji glupoj
Kupate duše u grijehu i blatu
I ne čujete anđela jauke
Za korom kruha i mlijeka čašom;
Ne vidite li da iz Božje ruke
Pada prokletstvo nad djecom vašom?

Hej vi, što krađom živite sred raja
Njegujuć trofeje i skupe portrete,
Dok radnik kunu s kunom jedva spaja,
A majka strahuje rodit drugo dijete.

Hej vi, sljedbenici tame i demona
Što krnjite Hrvatskoj ugled i slavu!
Pradjedi naši bjehu ‘‘on i ona”
Svetošću braka krasiše državu.

Hej vi, što štitite krvnike Hrvata
Što vas zanavijek opsjeni UDB-a
Pa ne cijenite krv mrtvog brata…
Zar su titovci i sad naša sudba?
Nije l’ diaspora krvlju polivena,
Padoše l’ zalud sinci mnogih maja?
Ne čujete li jauk tužnih žena,
Nije l’ Hrvatska i vaša Domaja?
Osvijestite se, zabasale ovce,
Čuvari „Juge“ i crvene klike.
Osudite složno roda svog zlikovce,
Ne gradite im vrle spomenike
I ne uzdižite tuđeg roda pismo,
Latinicom Hrvati čitaju i pišu;
Rane Vukovara preboljeli nismo
Na Ovčari mrtvi za pravdom uzdišu.

Hej vi, što sudite naše domoljube
Dok siledžija srpski mirno kroči!
Na svoje pleme sveđ kesite zube,
Na tuđe grijehe zatvarate oči.

Hej vi, koje ”krasi” trobojnica stara
S visoka vrha spustite se niže!
Osjetite muke braće i sestara…
Što ste bliže patnji, Hrvatskoj ste bliže.