“Slobodna Bosna” je proteklih godina, prije nego što je postala propagandni bilten SDA i DF-a, u više navrata pisala o sistemskoj pljački državnog kapitala u mostarskoj tvornici Aluminij, koji je nedavno prestao s proizvodnjom, a jedan u nizu takvih tekstova objavili su potkraj lipnja 2015. godine pod naslovom “Marijan Primorac Prndelj – hercegovački kralj aluminija”. Hrvatski Medijski Servis prenosi taj tekst u cijelosti:

Generalni direktor Aluminija Nikica Ljubić, opet je optužio novinare zbog zlonamjernih interpretacija izvješća o poslovanju Aluminija, kojeg je pripremila sarajevska revizorska kuća KPMG. Financijsko je izvješće dostavljeno Upravi 21. travnja s oznakom – Strogo povjerljivo – ali su pojedini dijelovi analize poslovanja koju je naručio menadžment Aluminija, ipak, dospjeli do novinara.

Za sve su krivi novinari…

“Unatoč iskrivljenoj medijskoj slici o KPMG-ovom revizorskom izvješću o poslovanju Aluminija, sama srž tog izvješća potvrđuje uspješnost rada Uprave, kao i činjenicu da Aluminij već mjesecima ne stvara nove gubitke, nego postiže pozitivne poslovne rezultate”, kazao je predsjednik Uprave Nikica Ljubić, upozorivši članove NO-a da negativni medijski napisi nanose veliku štetu poslovanju Aluminija i utječu na povjerenje poslovnih partnera. Ljubić je kao kadar Jerke Lijanovića preko NO na čelo Aluminija postavila tzv. platformaška Vlada FBiH, u kojoj nije bilo legitimnih predstavnika Hrvata, podsjeća HMS

Međutim Ljubić je prešutio da je rad Uprave Aluminija medijski problematiziran upravo zbog dubioznih aranžmana s poslovnim partnerima ili, preciznije, samo s jednim partnerom – hercegovačkim tajkunom Marijanom Primorcem Prndeljem, vlasnikom kompanije Primorka iz Širokog Brijega. On, naime, već godinu dana otkako je na mjesto predsjednika Uprave postavio ženinog rođaka Nikicu Ljubića, kontrolira sve uvozne i izvozne poslove Aluminija.

O monopolskom položaju tvrtki u vlasništvu kontroverznog širokobriješkog biznismena, kada je u pitanju nabavka ključnih sirovina za proizvodnju u Aluminiju, Slobodna Bosna je do sada opširno pisala više puta. Čak i najnovije informacije iz izvora bliskih menadžmentu mostarske kompanije potvrđuju da Marijan Primorac nije samo strateški dobavljač, nego i najveći (na)kupac aluminija za domaće tržište.

Iz pregleda svih ugovora koje je Uprava potpisala s kupcima u 2015., razvidno je kako će Primorki biti isporučeno 20.000 tona aluminija s ugovorenom premijom od 645 američkih dolara, što je za 155 američkih dolara niže od prodajne cijene za ostale domaće kupce – Alpro – Vlasenica, Feal – Široki Brijeg, Feal – Mostar…

“Pouzdano se zna da se sva roba na domaće tržište plasira isključivo preko Primorke, a onda Marijan Primorac kupcima u BiH robu fakturira po većim cijenama. Računica pokazuje da će tako sedam milijuna američkih dolara godišnje, umjesto Aluminija, zaraditi Primorka“, objašnjava sugovornik SB, koji je dobro upućen u “tajne poslovanja” mostarske tvornice i Primorčevih kompanija. Otkriva i kako fakture za isporuku sirovina Marijan Primorac od Uprave Aluminija naplaćuje u gotovim proizvodima, prema ugovoru o kompenzaciji, na temelju kojih ostvaruje dodatni popust. Podsjetimo, ranije je objavila da je vrijednost faktura za sirovine koje Primorka ispostavlja Aluminiju dostigla cifru od 15 milijuna maraka mjesečno. Sudeći prema trendu povećanja troškova, taj bi iznos mogao biti još i veći…, zaključuju

Nagli rast troškova nabave sirovina

U odnosu na prvi kvartal 2014., dok još Marijan Primorac nije posve zagospodario Aluminijem, ove godine su enormno narasli izdaci za nabavku glinice koja se preko Primorke kupuje u tvornici Birač u Zvorniku, te od švicarskog Glencorea, piše SB. Financijska analiza pokazuje da neto povećanje troškova glinice u prvom kvartalu 2015. iznosi više od 9,4 milijuna maraka, dok su izdaci za glinicu u ukupnim troškovima nabave sirovina od 15,5 skočili i iznad 21 posto. Budući da je u poslovnom planu za ovu godinu predviđen najveći rast proizvodnje koja se bazira na pretapanju suhog uloška koji tvornici u Mostaru također (pre)prodaje Primorka, nema sumnje da Marijana Primorca očekuje dodatna zarada, na što upućuju i podaci za prva tri mjeseca ove godine. Troškovi za nabavu suhog uloška povećani su za 13,4 milijuna KM, za petrol koks (dobavljač Primorka) više od 850.000 maraka i za plin (dobavljač Energtek Herz – čiji je Primorac suvlasnik) više od 180.000 KM. Indikativno je, također, da je i dobavljač svih sirovina za čiju su nabavu naglo porasli izdaci upravo – Marijan Primorac?!

Nakon što je tvrtki Primorka osiguran povlašteni tretman na tržištu BiH, u ovoj se godini dogodila i drastična preraspodjela strukture prihoda. U usporedbi s prošlom godinom, kada je glavnina proizvoda išla u izvoz, u 2015. će više od pedeset posto prihoda biti ostvareno na nestabilnom domaćem tržištu, dodatno ovisnom o najvećem kupcu, odnosno, Primorčevoj kompaniji.

I mada se menadžment Aluminija hvali povećanom dobiti, upućeni u poslovanje Uprave tvrde da je profit ostvaren isključivo zahvaljujući pozitivnim trendovima na svjetskom tržištu. Odnosi se to, prije svega, na rast cijene aluminija na Londonskoj burzi, rast premija na gotove proizvode (za što je zaslužan bivši direktor Željko Kordić), skok vrijednosti američkog dolara i pad cijena struje. U nalazu revizorske kuće KPMG se spominje samo jedna mjera interne uštede – smanjenje troškova plaća za 12 milijuna KM na godišnjoj razini, ali je i ta odluka donesena za prošlogodišnjeg kratkog mandata od samo dva mjeseca, direktora Kordića.

Tako su revizori naveli da je Poslovni plan Uprave Aluminija za 2015. nekvalitetan i površan, te da nisu iskazane konkretne aktivnosti na restruktuiranju kompanije. Nije, naime, planiran povrat kratkoročnih kredita, iako su računi Aluminija u svim poslovnim bankama, osim u Hypo Alpe Adria banku, blokirani duže od godinu dana.

Ekstra profit, ali samo za Primorca

Ranije smo pisali da dospjeli krediti Aluminija iznose 50 milijuna maraka, dok je ukupan dug veći već od 213 milijuna KM, uključujući više od 120 milijuna maraka potraživanja Elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.

“Poslovanje Aluminija je neefikasno i neprofitabilno. Društvo je prezaduženo i nije u mogućnosti vraćati dospjele financijske obveze. Nedostatak sredstava za kapitalna ulaganja uzrokuje pad kapaciteta proizvodnje“, rezime je analize poslovanja mostarske tvornice koju su načinili neovisni revizori, uz preporuku – uvođenja stečaja!

Optimisti, međutim, još uvijek vjeruju kako za Aluminij ima spasa, dakako, pod pretpostavkom da se revidiraju svi štetni ugovori s privilegiranim dobavljačima i kupcima koji su do sada donosili ekstra profit samo Marijanu Primorcu Prndelju. Uz drastične mjere štednje, kvalitetan plan reprograma milijunskih dugova i nastavak povoljnih kretanja na svjetskom tržištu, dobit Aluminija bi se, napokon, mogla investirati u proizvodne pogone, što je jedina šansa za opstanak nekadašnjeg “hercegovačkog diva”, piše “Slobodna Bosna”.

 

 

HMS/https://hms.ba/Hrvatsko nebo

 

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.