Viktor Kancijanić navik živi
Vrijeme:1 min, 39 sec
Viktor Kancijanić – Veli Jože živi, pokazali su to hrvatski domoljubi koji su sa svih strana svijeta stigli na mjesno groblje u istarskom gradiću Tinjanu kako bi mu odali počast na dan njegove pogibije, 2. srpnja 1972.
Misa zadušnica za Viktora Kancijanića na zahtjev Matice Hrvatske održana je u župnoj crkvi Sv. Šimuna i Jude Tadeja u Tinjanu.
Viktor Kancijanić rodio se 15. ožujka 1945. u zaselku Peljaki kraj Tinjana. Pohađao je sjemenište u Pazinu, Bogosloviju u Rijeci, ali je 1969. napustio studij teologije i otišao studirati filozofiju u Salzburg. Ondje se 1971. priključio Hrvatskom revolucionarnom bratstvu (HRB) pod pseudonimom Veli Jože. U diverzantskoj operaciji Feniks 72 imao je ulogu duhovne potpore. U Jugoslaviju se u drugoj polovici lipnja 1972. ubacilo 19 pripadnika HRB-ove paravojne postrojbe “Planinska lisica”, poznate kao Bugojanska skupina, s ciljem da stignu na planinu Radušu u BiH (blizu Bugojna) i otamo pokrenu pobunjeničke akcije. U akcijama protiv skupine Hrvatskog revolucionarnog bratstva bilo je angažirano 30 tisuća jugoslavenskih vojnika i “teritorijalaca”, pri čemu je stradalo 15 pripadnika JNA&TO i 15 članova Bugojanske skupine. Trojici uhićenih naknadno su presuđene smrtne kazne, a jednom 20-godišnja robija.
Viktoru Kancijaniću otkriveno je 7. listopada 2018. spomen obilježje na mjesnom groblju u Tinjanu uz prazni grob, jer se ni dan danas ne zna gdje je pokopan. Dugo je trebalo da se sinu Istre, rođenom u zaselku Peljaki kraj Tinjana ostavi ovozemaljski trag – 46 godina. Spomen obilježje projektirao je arhitekt Petar Babić, a autor skulpture sa likom Viktora Kancijanića je kipar Zdenko Galić.
Vaj, umrét je teško, teško, kad si grad pir dogradîl,
Kad si sreću uzidâl, kako drevo vas procvâl.
Još je teže robovâti na svojój rojenoj grude (…)
Pjeva Veli Jože kao da mu se srce lomi.
(Vladimir Nazor: Veli Jože*)
*Veli Jože bilo je ime Viktora Kancijanića u Hrvatskom revolucionarnom bratstvu.
Vedrana Spadoni Štefanić
