Pljuvanje na žrtve Vukovara

Nakon povratka iz Vukovara, gdje je boravio s razredom na terenskoj nastavi, nastavnik informatike iz Osnovne škole Matije Gupca u Zagrebu Marko Šolić napisao je kako se osjeća ‘bolesno u gradu ŠolićVukovaru’. Svoje stanje opisao je na svom facebook profilu krajem svibnja te istaknuo kako je ‘u Vukovar išao bez predrasuda jer je čuo od kolega kako se djeci prikazuje iznenađujuće realna slika o krivnji obiju strana…’.

„U autobusu sam, vraćam se s vođenja osmaša u obvezni posjet Vukovaru, organizirano i plaćeno od strane države. I iskreno mi se povraća, a nije ni od autobusa ni od grozota u videima iz rata, nego od toga što pripremamo djecu za novi rat. Išao sam bez predrasuda, čuo sam od kolega različite stvari, neki su govorili i kako se djeci prikazuje iznenađujuće realna slika o krivnji obiju strana… Ništa od toga. I da, znam. Znam da su emocije toliko jake da je teško uopće raspravljati.

Znam i da ne dijelimo svi iste sustave vrijednosti, i da meni ne znače ništa stvari koje su drugima svete, i obrnuto. Znam i neke ljude iz Vukovara, znam kakva se grozota dogodila, vidim koliko im je i koliko im je bilo teško, i nemam Vukovarništa protiv toga da djecu educiramo i da im već u osnovnoj školi istinu kažemo direktno, uz sve teško probavljive detalje. Ali to se u organiziranom posjetu Vukovaru ne događa. Bitni dijelovi istine se skrivaju i o njima se danas u Hrvatskoj ne smije pričati, a o nekim stvarima se direktno laže. Pa su tako od licenciranih vodiča i predavača djeca primjerice mogla naučiti kako su u balvan-revoluciji bili četnici i arkanovci. 1990., u zaleđu Zadra, četnici i arkanovci. Ma da ne bi. 0 tome koji su bili uzroci balvan-revolucije ni riječi, to pitanje se ne smije postaviti. O ubojstvu Reihl-Kira također ni riječi, to je još jedna zabranjena tema. O tome zašto je Vukovar pao i zašto mu se nije pomoglo, ni riječi. O tome što se dogodilo s Jastrebom nakon rata, ni riječi. Ali djeca su mogla čuti kako je Oluja bila akcija bez mrlje prije koje su civili otišli samoinicijativno, a zločina nije bilo. Onaj vlak kojim su moji susjedi iz Splita organizirano išli u pljačku valjda nije postojao. Kao ni Lora. Djeca su mogla čuti i detaljan opis zločina. Djeca su mogla čuti i detaljan opis zločina Vojislava Stanimirovića, inače saborskog zastupnika. Djeca su mogla čuti i kako je Hrvatska vodila obrambeni rat unutar vlastitih granica. Ok, pošteno, samo… HV u BiH? O tome također ne smijemo?

Da budem fer, bilo je i puno govora o miru, poštivanju svih ljudi bez obzira na nacionalnost, željama samo za normalnim suživotom normalnih ljudi… Ali to je ostalo mlako i utopljeno u onom drugom. I onda dolazi najgori dio. Naravno da ne smijemo o HV-u u BiH. Jer što god pričali, zapravo ne priznajemo BiH kao samostalnu državu. Kako to znam? Tako što se na završnom kvizu na kojem sudjeluje pet škola u jednoj dvorani, tri puta potiče djecu da se dižu na noge i u emotivnom zanosu nabrajaju dijelove Hrvatske, uz neizbježno ‘Herceg-Bosno, srce ponosno’. I što sad? Ništa. Kad na Balkanu ponovno bude Vašar na kojem će se kupovati municija i trampiti racionalno za nacionalno*, Braniteljiratovat ćemo u Herceg-Bosni. Koja je, eto, naša. Jer smo to desetljećima zaneseno pjevali. A neki tamo Srbi su sigurno počeli s nekim provokacijama i netko je ubijen i moramo odgovoriti. Tko će koga prvi ubiti, a tko dignuti barikade, nije ni bitno. Oko toga će se dvije strane lako dogovoriti, kao i uvijek do sada. Dogovorit će se oni ljudi koji će se obogatiti. Samo se nadam da ćemo ih ja i svi koje volim gledati iz neke Švicarske ili Norveške.

Ili ćemo, ako smo dovoljno glupi da i sada ne znamo ušutiti kad bi trebali, biti dovoljno glupi i da nešto pokušamo napraviti? Nešto za nas nesumnjivo krajnje glupo. Kao Reihl-Kir. Ispričavam se za citiranje Balaševića, ali ako nam je jedan srpski glazbenik mogao napisati glazbu za himnu, valjda smijem citirati drugog?

P.S. Dodajem i komentar koji sam ispod napisao tu, za slučaj da netko ovo poželi negdje prenijeti:

Da se ne shvati krivo – sam Vukovar me zapravo pozitivno iznenadio. Ima predivnih dijelova u centru, muzej vučedolske kulture je arhitektonsko čudo, a sve ove stvari o tome što se tu dogodilo devedesetih bi stvarno svi trebali doći naučiti. Samo u pravom i punom kontekstu. Inače, zaboravio sam u cijeloj strci dana… Danas smo naučili i da su HOS-ovci ratni heroji koji se danas nepravedno politički demoniziraju….

Opomena pred otkaz jer nije pazio na učenike

Nakon što se njegov tekst proširio medijima, oglasila se i ravnateljica Osnovne škole Matije Gupca u Zagrebu mr. Ljiljana Klinger kazavši kako su od spomenutoga nastavnika ‘zatražili i dobili pisano očitovanje’.

Temeljem izvješća kolege utvrđeno je da je Marko Šolić svoj tekst pisao za vrijeme radnoga vremena koje je provodio Škola za životu autobusu u pratnji s učenicima. I zato što je radio neki drugi posao, a nije skrbio i brinuo o učenicima, dobio je opomenu pred otkaz, navodi ravnateljica Klinger.

Ovo je ono što smo na osnovi važećih formalno-pravnih procedura imali mogućnost učiniti i poslati poruku da učitelj treba biti usredotočen na dijete i da učitelji imaju skrbiti o sigurnosti učenika. Nastavnik Šolić trebao je s učenicima tijekom vožnje i tijekom putovanja obraćati pozornost na okružje i na sve ono što je posebnost terenske nastave, zašto djeca uopće i idu na terensku nastavu. Gospodin Šolić zanemario je svoju radnu obvezu i radi toga je dobio opomenu pred otkaz, zaključila je ravnateljica.

Već ranije ravnateljica je istaknula kako je ‘stručna služba razgovarala s djecom i ispitivala mogućnost je li s djecom podijelio takva stajališta. Ako je on kao učitelj svoja osobna mišljenja i politička viđenja podijelio s djecom, imamo prostora za poduzimanje određenih koraka. Osim toga, nismo tražili samo očitovanje od gospodina Šolića, on je bio jedan od šestero učitelja u pratnji. Želimo sve istražiti’, kratko je situaciju komentirala ravnateljica.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja ministrice Blaženke Divjak svojevremeno je promptno reagiralo na neprimjerene izjave vjeroučitelja Krešimira Bagarića u istoj toj zagrebačkoj školi koji je opravdavao ratnoga zločinca Ratka Mladića te govorio o tome da treba ‘strijeljati’ Stjepana Mesića i Vesnu Pusić, da su Hrvati ‘nezahvalna stoka, debili i kreteni’. Ministarstvo je u školu poslalo krizni tim, a vjeroučitelju je ubrzo i izvanredno otkazan ugovor o radu.

Što sad radi nadobudna jugoministrica Divjak?

Prošle godine napadalo se ravnatelja Tehničke škole u Šibeniku kojega su mediji razapeli jer je povukao izložbu o Anni Frank i holokaustu. Ravnatelj Belamarić tada je svoje povlačenje obrazložio riječima da je to trebala biti izložba ‘o Anni Frank i holokaustu, a ne o ustašama i partizanima’.

Organizatori su ultimativno tražili postavljanje i šest panoa o ustašama i partizanima’. S tim da su ustaše prikazani kao koljači, a partizani kao cvijeće. Ako ćemo već imati takvu izložbu, onda neka bude sve realno prikazano, neka se divjakprikaže i Bleiburg, Goli otok i sve one jame gdje su partizani ubijali Hrvate bez ikakvog suđenja. Djeca bi trebala učiti istinu, a ne da im se stvari serviraju jednostrano’, poručio je tada ravnatelj Belamarić

Prije nekoliko mjeseci ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak sama je razriješila ravnatelja Ekonomsko-birotehničke i trgovačke škole u Zadru Jozu Dragića zbog, kako su ga mediji prozvali, slučaja žigosanja učenice. Naime, nakon što je Školski odbor zadarske Ekonomsko-birotehničke i trgovačke škole jednoglasno odbio prijedlog o smjeni ravnatelja škole, ministrica Divjak sama je to učinila i razriješila ravnatelja. Naime, tijekom sata učenik je učenici prislonio vrući upaljač na rame nakon čega je ostalo slovo U. Mediji su od cijeloga slučaja složili priču, učenica je pripadnica nacionalne manjine, njezin je otac javno objašnjavao kako je već i prije zbog toga imala problema u školi, kako ni njoj nije jasno zašto joj je to razredni kolega napravio, da bi se kasnije pokazalo kako se ona na svom facebook profilu fotografirala u majicama s određenim obilježjima. Na kraju je ispalo kako je u cijeloj priči ravnatelj kolateralna žrtva, ni kriv ni dužan dobio je otkaz jer se dvoje prijatelja zaigralo upaljačem.

Borba protiv nasilja u školama prioritet je Ministarstva, a u njoj trebaju sudjelovati poglavito škole, odnosno ravnatelji, zatim osnivači, a na kraju i samo Ministarstvo te dati sve od sebe kako bi se iskorijenilo nasilje u učionicama koje ne možemo i ne smijemo relativizirati i ignorirati. Svatko treba preuzeti dio odgovornosti za rješavanje nasilja u društvu koje počinje prevencijom vršnjačkog nasilja u školama’, poručila je ministrica tijekom rješavanja slučaja u Zadru i otkaza ravnatelju. Za nadati se je da će se istim kriterijima voditi kada je u pitanju i nastavnik informatike Marko Šolić koji je svojim komentarom napao temeljne istinske vrijednosti o Domovinskom ratu, pljunuo na žrtve Vukovara i hrvatske branitelje izvrćući istinu i aludirajući u svojemu komentaru kako su Hrvati agresori.

Andrea Černivec/Hrvatski tjednik/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.