Bilo je to davne 1968. godine. Komunisti su vladali, a mi pisali i pjevali duhovne pjesme. Mislili smo da ćemo tako promijeniti svijet, ili ga barem okrenuti naglavačke. Međutim, mi smo se promijenili i ostarili, a svijet i dalje tjera svoje, samo u drugom duru i drugačijem žanru. U najmanju ruku, bili smo mladi, stavljali kravate oko vrata (i Beatlesi su ih nosili na bijelim košuljama, pod tamnim odijelima), i svi smo tjerali nekakve ideale. Barem to nam nije za zamjeriti, zar ne?
Vladimir Jakopanec: Kada se istok zažari 1968.
Hrvatsko nebo
