Još uvijek su u medijima aktualne postizborne analize, a crni je labud definitivno ušao u hrvatski politički vokabular. Kako je do predsjedničkih izbora ostalo manje od pola godine, zahuktava se i predizborna ”predkampanja”. 
Projekt ”Škoro predsjednik” za sada sjajno napreduje, očito jedobro pogođen trenutak i čovjek, no do izbora se još dosta toga može promijeniti. Brojni su analitičari i komentatori uočili kako se nakon HDZ-ova lošijeg od očekivanog rezultata na izborima za Europarlament Kolinda Grabar-Kitarović našla u nezgodnom položaju. Taman je raskrstila s ”rigidnom desnicom” i priklonila se Plenković-Jandrokovićevoj viziji Hrvatske, a birači na izborima pokazali da takvoj politici baš i nisu skloni. S 22-23% ne može se osvojiti Pantovčak!
Izborni rezultati okuražili su i HDZ-ovu unutarnju oporbu da odlučnije istupi. Kovač je podsjetio na staru hadezeovsku mudrost da stranka ne može biti talac jednog čovjeka, a Stier je hrabro najavio da bi se mogao kandidirati na sljedećim izborima za predsjednika stranke. Nije vrag da će ponovo eksperimentirati s više kandidata nakon što su uhodali izbor s jednim kandidatom!?Stiera 
je za sada najodlučnije podržao njegov zemljak Drago Pilsel, no ne čini mi se da će mu ta podrška u HDZ-u puno pomoći. Ako u HDZ-u žele povratiti glasove desnice, ne čini mi se da je Stier najpogodniji za to. On i Plenković su došli skupa upravo da odvrate HDZ od skretanja udesno, no Hrvati brzo zaboravljaju pa Stier ipak ima šanse da se nametne kao novi lider HDZ –a koji se vraća korijenima.
Objektivno, u HDZ-u je za takav zaokret još uvijek najvjerodostojniji kandidat Tomislav Karamarko. Koliko se sjećam, još ga nisu isključili iz stranke pa se može kandidirati. Doduše, Plenković bi – da hoće – lako mogao i sam vratiti glasove koje je izgubio 
ideološkim skretanjem ulijevo, dostatno bi bilo realizira kupnju vojnih zrakoplova te provjetri npr. ministarstvo kulture. Dakle, djela, a ne verbalna ekvilibristika i pokoji pokazni ”desničar” u posvećenom krugu. Dobro zvuči najava povratka Dana državnosti na 30. svibnja, no nekako mi se čini da će to biti zaboravljeno ili će realizaciju spriječiti koalicijski partneri. Što se tiče lijevih stranaka, SDP se potvrdio kao stožerna stranka ljevice, Možemo, Start i slični su podbacili. U Živom zidu izgleda ima nesuglasica oko toga tko će konzumirati jedini mandat koji su osvojili, dok je u Amsterdamskoj koaliciji ta stvar bolje riješena.
Neovisni za Hrvatsku takođersu podbacili, a Ružini i Ilčićevi suverenisti ostvarili neočekivano dobar rezultat. Pogledamo li različite izbore posljednjih nekoliko godina, nameće se zaključak da je Velimir Bujanec, što god tko mislio o njemu, utjecajniji od bilo kojeg novinara iz tzv. mainstreammedija. Koga on podrži, u pravilu ostvari dobar rezultat. Svoj prvi mandat Kolinda Grabar-Kitarović dijelom može zahvaliti i njemu. 
je počeo gubiti naklonost desnog biračkog tijela onda kada se Bujanec okrenuo Ruži Tomašić i suverenistima, a počeo ignorirati NHR, uz to je također jasno na njih adresirao krivnju za izostanak zajedničkog izlaska NHR-a i Suverenista na izbore. Kako Bujanec već sada navija za Škoru, aktualna predsjednica ima jednu brigu više. S njom i Plenkovićev HDZ, koji osim nje nema izglednog kandidata za predstojeće izbore za hrvatskog predsjednika, odnosno predsjednicu.
Što se tiče Macana, Hrge, Granića i ostalih, predsjednici, bojim se, neće biti od velike pomoći. Ni njoj, a ni HDZ-u. Bojim se da neće ni Kopal. Taj ih tek bu pokopal. Svojim ”znanstvenim metodama i algoritmima”.
No, predsjednički izbori su tek početak problema za HDZ, slijedi zanovijetanje koalicijskih partnera, kalkuliranje oko zauzimanja povoljnije pozicije za parlamentarne izbore, porast apetita dosada anemične oporbe itd. Mrači se na obzoru, crni labudovi, puno njih ili, u duhu narodne epike koja je ovdje još živa, rečeno: Na obzoru labudova jato/ Gdje ćeš sada od Brisela ćato!? Valjda u Bruxelles, gdje bi inače? Običnom svijetu, kojemu Bruxelles nije opcija, ne preostaje ništa drugo nego da traži novog preporoditelja HDZ-a ili da povjeruje Kolakušiću ili nekom drugom spasitelju.
Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo
