Drugi kanonizirani hrvatski svetac. Franjevac kapucin, proslavljeni ispovjednik i promicatelj jedinstva kršćana. Imao je ogromno srce i divovsku duhovnu snagu. Vjera je bila njegov život. Pokazao nam je kako se kroz jednostavan život može doći do visina koje se ljudima često čine dalekim i nedostižnim.

Na današnji dan 1866. godine u Herceg Novom u Boki Kotorskoj rođen je sveti Leopold Bogdan Mandić.Na krštenju je dobio ime Bogdan, a ulaskom u kapucinsku zajednicu Leopold. Bio je najmlađi od dvanaestero djece oca Petra i majke Dragice, rođene Carević. I Leopold svjedoči da je svu pobožnost i osjećaj prema Crkvi baštinio od svojih roditelja. Za majku je govorio da joj zahvaljuje za sve što jest, dok ga je otac svakog jutra vodio u crkvu i na pričest, što je u ono vrijeme bilo veoma neobično.

Njegova dobrostojeća obitelj, zbog novih gospodarskih okolnosti, nije uspjela očuvati svoje imanje i zapala je u bijedu. Stoga je Leopold, kao veliki ispovjednik, iz vlastitog iskustva znao tješiti sve one koji su mu se u nevolji obraćali. Od malih nogu je u Herceg Novom doživio iskustvo odijeljenosti kršćanske braće. Stoga se poželio posvetiti spasenju tolikih siromašnih i nesretnih. Budući su tamo živjeli oci kapucini, i mladi Bogdan je pomislio da će tako najlakše ispuniti svoju želju. U dobi od 16 godina napušta rodnu kuću i odlazi kapucinima u njihovo središte u Udinama.

Za svećenika je zaređen 1890. Kratko je boravio u Zadru, Kopru i Rijeci, a onda je dobio službu ispovjednika u Padovi. Premda je želio raditi među odijeljenom braćom, shvatio je da će to biti u ispovjedaonici, u kojoj je 40 godina neumorno ispovijedao od jutra do mraka. Procesije pokornika opkoljavale su njegovu skromnu ispovjedaonicu. Dolazili su mu mali, obični ljudi i ugledni građani, radnici i industrijalci, studenti i profesori, znanstvenici i časnici, redovnice i redovnici, svećenici i biskupi. Svakom vjerniku posvećivao je najveću pažnju i ljubav, a svoju ispovjedaonicu učinio mjestom pokore i žrtve, ali i osobnoga posvećenja i ekumenskog apostolata.

 Bio je iskreni domoljub i jednom je prijatelju povjerio svoju tajnu: „Ja sam kao ptica u krletki, ali je moje srce uvijek tamo preko mora.“ Kad su vlasti 1917. tražile od njega da primi talijansko državljanstvo, izjavio je da „krv nije voda“, nije se htio odreći svoga hrvatstva te je bio interniran u južnoj Italiji. Naročito je volio svoje Hrvate i sve slavenske narode, ali je ljubio i svoju novu domovinu, Italiju i talijanski narod. Kao ekumenist i graditelj mostova, promicatelj jedinstva kršćana, postao je preteča ujedinjene Europe i bratstva među narodima.

Prorekao je da će samostan u Padovi biti razrušen u bombardiranju, što se i dogodilo, ali je njegova ispovjedaonica čudesno ostala netaknuta kao trajan znak njegova pomiriteljskoga apostolata. Brojni hodočasnici, koji sa svih strana dolaze na njegov grob, dotiču se s poštovanjem njegove drage ispovjedaonice u kojoj je zaslužio nebo i u kojoj je vršio svoje ekumensko poslanje. Kad je umro 30. srpnja 1942., njegov sprovod bijaše priznanje Mandićeve svetosti. Svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 16. listopada 1983. godine, te je tako sv. Leopold, nakon sv. Nikole Tavelića, postao drugi hrvatski svetac. Zaštitnik je ispovjednika i osoba koje boluju od najteži bolesti. Štovanje sv. Leopolda se naglo proširilo po cijelom svijetu s obilnim plodovima vjere i ljubavi.

Molitva sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću

Sveti Leopolde Bogdane, svoj si život darovao za pomirenje među ljudima, narodima i vjerama. Isprosi mi pravi mir, slogu i ljubav u obitelji, uspjeh u svakom poslu i prijateljstvo sa svim ljudima dobre volje, da poput Tebe budem čvrst u katoličkoj vjeri, dobar sa svima, pa i s onima koji drugačije vjeruju. Amen.

 

hkm.hr/ https://hkm.hr/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.