Kad Hrvatski suverenizam uđe u ksenocentrizam
Vrijeme:3 min, 4 sec
Jedno je sigurno u ovoj sezoni izbornih kampanja za europski parlament, a to je da će se hrvatska javnost izložiti mnogim poznatim i mnogim novim pojmovima koji nas navode na razmišljanja i zaključke.
Eto jučer smo iz daleke australske dijaspore, gledajući i slušajući i čitajući raznorazne ponude hrvatskom narodu po medijima naučili i nešto novo! A to je da dok domoljubna desnica ističe bitnost hrvatskog naroda, unutar kampanje suverenističke orijentacije nude nam se ideali ksenocentrizma.
Ksenocentrizam je kulturološki utemeljena sklonost cijenjenja ideja, stila, proizvoda, kultura drugih naroda više od onih vlastitog naroda! Ovdje ne govorim o poznatim ksenocentrističkim pretpostavkama da je viski superiorniji od rakije, ili hollywoodski filmovi superiorniji od hrvatskih, ili muška odijela Boss superiornija od varteksovih… ovdje govorim o kulturi zajedništva i ujedinjenja hrvatskog naroda. U tom smislu ksenocentrizma ne bi smjelo biti, ali eto nažalost postoji!
Naime, u ponedjeljak 6. svibnja 2019. u sklopu onoga što javnosti nude Hrvatski suverenisti pojavio se promidžbeni video Ladislava Ilčića na njegovoj javnoj facebook stranici https://www.facebook.com/ilcic.ladislav/ koji hrvatskom narodu nudi kao uzor bitke za zajedništvo škotske srednjovjekovne legende Williama Wallacea (Braveheart) i Roberta Brucea! Nigdje u tom videu kao uzor za hrvatski narod i njegovo zajedništvo se ne spominju legende hrvatskog Domovisnkog rata niti legende Hrvati iz povijesti! U tom videu Ladislav Ilčić kaže:”..Jednako kao što su se William Wallace i škotski narod borili za slobodu, suverenitet i zajedništvo u škotskom narodu tako se Hrvatski suverenisti bore za suverenitet i zajedništvo hrvatskog naroda.
U konačnici škotski je narod slijedio Williama Wallacea jer je radio ono što su oni tražili, borbu za slobodu, tražili zajedništvo …”Kristalno je iz ovoga jasno da Ilčić ili nije tražio hrvatskog junaka suvereniteta i zajedništva, a ima ih dosta i kroz davnu i davniju povijest Hrvata i kroz Domovinski rat, i u Hrvatskoj i u BiH i u iseljeništvu, ili njemu i Hrvatskim suverenistima nije baš važno koliko uporno za državu hrvatskog naroda su se borili slavljeni hrvatski junaci i legende, ili pak kad se to tiče Ilčića i njegove izborne družbe hrvatsvo nije toliko bitno za borbu za hrvatsko zajedništvo koliko su bitne tuđe legende?
Usput rečeno, kada smo već na Škotima srednjovjekovna neprijateljstva među raznim klanovima ili plemenima (Wallace, Bruce, McDonald, Macleod, Stewart… ima ih mnogo) još i danas se pamte kroz njihove potomke, a to zajedništvo Škota iz srednjeg vijeka kojeg Ilčić uzdiže kao ideal na kojeg bi se Hrvati trebali ugledati ipak nije bilo dovoljno kako bi 2014. prošao referendum za suverenitet odnosno neovisnost Škotske.
Hrvati su pokazali i dokazali zajedništvo kada je trebalo stvarati neovisnu i suverenu Republiku Hrvatsku u ranim 1990-tim godinama! Ne trebaju Hrvatima nikakvi tuđi ideali ali Hrvatima trebaju ljudi koji će se ugledati na Hrvate i tako zajedno učvrstiti državu hrvatskog naroda!
Državu u kojoj se iznad svega i svih cijene i ističu hrvatska državotvorna povijest, stradanja i žrtvovanja! Državu u kojoj Hrvat ima odlučujuću riječ u svemu što je za život bitno.
Previše se hrvatski narod izmučio da bude svoj na svome a da mu sad netko dođe i kaže: “E znaš to nije dobro, bolje je ono kako su to radili Škoti u srednjem vijeku!”
Ni u snu nismo iz iseljene Hrvatske mogli sanjati da će nam nakon slavne i mukotrpne pobjede u Domovinskom ratu za hrvatsko zajedništvo, iz suverene Hrvatske, za uzor servirati tuđince i njihov način rada! To je vrijedno najoštrije kritike, a i osude!
Cijenim Škote, imam ih i u svojoj užoj obitelji, i ovaj osvrt nikako nije napisan da bi omalovažila velike vrijednosti i hrabrost koje je taj narod pokazao u povijesti i pokazuje danas za svoju Škotsku.
Ina Vukić
Sydney,
Australija
7. svibnja 2019.
Hrvatsko nebo
