NERETVA U MOJIM VENAMA

 

Na obalama tamo, gdje Neretva teče,
ja dolazim često u jutro i veče.
Tada sjedim dugo, pokraj rijeke blizu
gledam njene kapi, ko bisere u nizu.

Iznad rijeke igraju se kapi, na sunčevom svodu,
nakon igre vraćaju se umorne, u tu bistru vodu,
Šumi rijeka Neretva, hita prema jugu,
u srcu mi budi ljubav, a odnosi tugu.

Obale su njene, smokvom okićene,
a pećine sve su šipkom pokrivene.
Gledam tako dugo, svu ovu ljepotu,
ovo je oaza mira, u mome životu.

Priznajem sad ljudima, a i dragom Bogu,
bez obala ove rijeke, živjeti ne mogu.
Njena bistra voda teče mi kroz vene,
za tu rijeku vežu mene, lijepe uspomene.

I kad danas gledam njezine dubine,
s poštovanjem i ponosom kažem:
” Ne boj je se sine ” ….
Ostavljam ti u nasljedstvo ovu bistru vodu,
jer je ona ponos meni, a i našem rodu.

 

KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 04. 05. 2019.

 

 

Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.