Današnju demokraciju u Hrvatskoj nemoguće je korektno opisati bez znakova navodnika, dakle  „demokracija“. Šefovi svoje političke stranke prvo pretvore u partiju, a zatim bez konzultiranja užeg rukovodstva izborne liste sami sastavljaju. Htjeli-ne htjeli birači mogu  birati samo one koje je prethodno partija odredila. Ovakvom oktroiranom demokracijom najviše glasova dobiju one partije koje su uspjele veliki broj svojih članova prisloniti na državnu sisu. Tako uhljebljeni birači niti ne biraju osobe nego glasuju za partijsku listu taman na njoj bili Donald Duck i Mickey Mouse.  Sa svojim namjerama ništa nisu bolje ni male partije i zato, jer nisu izgradili vlastitu klijentelističku infrastrukturu, zavidno kmeče.

Dakle, birači imaju izbor sličan onom kao kad je babo (otac) svojeg mlađahnog sina Muju odveo u veliki kupleraj da tamo sebi izabere nevjestu. Kad se Mujo pobunio jer mu nije ostavljen izbor babo mu je oštro odgovorio kako ih u kupleraju ima stotinjak.

Ovako umivenim komunizmom većina nametnutih kandidata nisu sposobni političari nego tek uhljebnički klijenti i lojalni vojnici partije, s glavom među nogama velikog vođe. Oni nisu ni nacionalno osviješteni Hrvati nego tek hrvatski državljani koji nad Hrvatima vladaju. Iz Hrvatske u EU institucije putuju janjičari u službi stranih moćnika koji Hrvatima nisu ni malo naklonjeni.

Zato što je Njemačka banana država etnički Turčin iz Njemačke u EP može umjesto njemačkih interesa zastupati turske. Jelte?! Baš kao što će Pupovčev Dean Jović – već su najavili – umjesto hrvatskih interesa zastupati interese Srba iz Srbije, BiH i Hrvatske, a Zlatko Hasanbegović interese Islamske zajednice,  Bošnjaka i unitarne BiH. I nikom ništa. Tek tu i tamo pokoja kritika u medijima.

Medijska makljaža političkih partija u Hrvatskoj najviše podsjeća na wrestling. Profesionalno hrvanje (engl. professional wrestling), kod nas poznatije kao kečeri,  oblik je sportske zabave koji povezuje glumu i sport. U toj namještenoj borilačkoj predstavi većina publike poput maloumnika vjeruje u stvarnost borbe u kojoj nema strogih pravila. Kečerima je dozvoljeno protivnika udarati bilo s čime i bilo gdje. Sudac APIS je tu tek poradi forme zadate od organizatora. Sad zamislite hrvatsku inačicu političkih kečera. U kutovima ringa razmahali se zavađeni kečeri koji jedni drugima navodno žele oči izvaditi. Razdvaja ih pun ring publike koju navodno iznad svega vole, a ubiše Boga u njoj jer kečeri navodno jedni druge nastoje dohvatiti. Na kraju predstave isprebijanu publiku prebrojat će i zbrinuti sudac APIS.

Tko su poželjni zastupnici za Europski parlament (EP), koje kriterije moraju ispuniti (briselske ili one države iz koje dolaze), i zašto je Andrej Plenković takav kakav je, vjerodostojno pojašnjava sljedeći primjer.

Nedavno je Ivana Maletić, zastupnica HDZ-a u EP-u, bila na saslušanju pred Odborom za proračunski nadzor EP-a za mjesto člana Europskog revizorskog suda u Luxembourgu. Iako je riječ o sudskoj instituciji u kojoj bi na prvom mjestu morala biti stručnost i sposobnost kandidata na saslušanju su dominirala ideološka pitanja. Protekcijski favorizirani socijalisti i liberali u EU – unutar kojih su antifa, Soroševci i LGBTQ scena – manje je zanimala njezina stručnost i sposobnost, a više ideologija. Oni su gosp. Maletić otvoreno rešetali zbog njenog glasovanja protiv Istanbulske konvencije.

Ovako posloženi prioriteti omogućuju EU marionetama (šefovi partija u Hrvatskoj) sastavljati izbornu listu od isključivo njima lojalnih kandidata. Doduše antifa SDP-a, anarhistički Živi zid, Amsterdamska koalicija kleptomana s najskupljim četvornim metrom nekretnine made in Gunja, uvijek za kune spremni Milorad Pupovac, njegov konj za utrku Dean Jović i njihov etnobiznis-brat Veljko Kajtazi, zatim pojedinci ideološki promiskuitetnog MOST-a i potkapacitirane dodrinaške partijice krajnje desnice (npr. HSP Karla Starčevića i Neovisni za Hrvatsku Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića) ionako iz uvjerenja strastveno djeluju na uništenju Hrvata u BiH, detuđmanizaciji i dehrvatizaciji Hrvatske, a da ne bi za veliku lovu. Čast iznimkama poput Ruže Tomašić, Hrvoja Zekanovića (nadam se kako će doći pameti i prestati zagovarati koaliciju s antihrvatskim NzH, Karlovim HSP-om i Đapićem), Marijane Petir, zatim zadnje socijaldemokratske nade Tonina Picule i još ponekih koji tu i tamo zablistaju.

Veliki vođa HDZ-a Andrej Plenković ne služi interesima EU-a zbog novca nego trampom udara kaparu za buduće funkcije u EU ili UN-u. Iako se Plenković kiti predsjednikom Tuđmanom kao modni ateist zlatnim križićem oko vrata on je svojim EU egzorcizmom u demokršćanskom HDZ-u i Hrvatskoj doslovce ubio i Boga i domoljube. Isto važi i za većinu kandidata na njegovoj listi za izbore EP-a. Plenković je eutanazirao sve domoljube s desnog krila, a oni njemu anonimno u medijima iza leđa hrabro gunđaju.  Na listi HDZ-a većinom su Plenkoviću lojalni i široj javnosti nepoznati kandidati. Doduše netko od tih beskrvnih karijerista, zahvaljujući svojem poznatom očuhu, preko noći je postao poznat. Kada bi se Plenkovićevi kandidati umjesto na hadezeovoj listi kandidirali na nekoj neovisnoj, oni svojim sposobnostima ne bi dobili dovoljno glasova niti za ulazak u vlast jedne mjesne zajednice.

Plenkovićevi štovatelji hvale ga na sva usta jer je Hrvatsku gospodarski oporavio. Što jest-jest, na popisu kreditnog rejtinga Hrvatska nije više „smeće“. Međutim, štovatelji Plenkovića ne žele vidjeti kako smo od svih članica EU-a na toj rang listi i dalje na posljednjem mjestu. Napredak je to sličan kao kada učenik dobije ocjenu nulu, a nakon par dana sav sretan uzvikne kako je nulu popravio  kecom velikim kao kolac. Ipak, istina je, Plenković jeste Hrvatsku ekonomski osnažio i to njegovi protivnici ne žele vidjeti. On je za Hrvate u BiH više učinio nego li sve dosadašnje Vlade RH nakon smrti predsjednika Tuđmana. Isto tako Plenkovićevi štovatelji ne žele vidjeti njegovo autoritarno vladanje HDZ-om i vladom, ali i narodom kada je brojnim smicalicama spriječio legitimno pravo na referendum. Štovatelji Plenkovića izbjegavaju se suočiti s njegovim nametanjem IK-ače, Marakeša i EU građanštine kojima je HDZ i Hrvatsku svjetonazorski i nacionalno totalno devastirao.

Na drugoj strani svaka čast partiji SDP, pravnoj sljednici i baštiniku Saveza komunista Hrvatske jer se, za razliku od HDZ-a, nije odrekla svojih u javnosti najprepoznatljivijih faca. Pojedini esdepeovci čak su se brendirali dodavanjem nadimka na svoje ime i prezime. Predrag Matić postao je Fred. Brend Fred dodan je kao podsjećanje na Predragovo junaštvo tijekom Domovinskog rata. U Vukovaru je srpske oklopnjake goloruk uništavao. Fred je srpske tenkove gušio za cijev na kupoli kao slona za surlu. Fredu društvo prave i drugi poznati drugovi i drugarice nastali od zla oca i još gore majke. Čast iznimci Toninu Piculi pored kojeg Domovinski rat nije tek tako prošao. Gospodin Picula nije lažni desničar niti lažni katolik s Plenkovićevim i Kuševićevim patentom, nego je istinski domoljubni socijaldemokrat  na braniku hrvatskih nacionalnih interesa u Hrvatskoj i u BiH. Valjda će gospodin Picula jednog dana shvati kako njemu nije mjesto u titoističko-komunističkoj družini SDP-a.

Sve pohvale i Anti Đapiću poglavniku nakupine Desno jer je ovaj put ispravno odlučio više ne sramotiti Hrvate i Hrvatsku: “Ne želimo doprinositi podjelama, zato ne izlazimo na izbore”. Konačno nešto pametno od majorizatora Hrvata u BiH i vlasnika patenta za mjerenje visine kukuruza ispruženom desnicom.

Male partijice iz krajnje lijevo-liberalne Amsterdamske koalicije i krajnje desne poput HSP Karla Starčevića i Neovisnih za Hrvatsku Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića – ovi potonji toliko su jedinstveni da se nisu mogli dogovoriti čak niti oko zajedničkog imena svojeg koalicijskog saveza –  imaju toliko brojan i stručan kadar da su na zastupnički popis morali i sebe staviti. Svjesni svoje minornosti njihov domet i jest domoći se EP i tamošnjih enormnih plaća.

Posebno je interesantna koalicija HSP-a Karla Starčevića i NzH, iako su Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović tvrdili kako žele samostalno nastupiti. Ta priča o nužnosti ujedinjavanja svih desnih stranaka medijski je nametnuta mistifikacija. Želimo vidjeti kolika je naša snaga, želimo vidjeti koje je naše autentično biračko tijelo. To u velikoj koaliciji ne bismo mogli. Nije stvar u mandatu. Stvar je u načelima.”, pojasnio je iznimno talentirani glumac Hasanbegović.

Vjerodostojno – nema što. Enzeha (NzH) hoće probati sama, bez koalicije sa suverenistima, a onda hop na pivo u krilo Karlu Starčeviću?! Izbori se ne održavaju zbog osvajanja zastupničkih mandata i vlasti, vele enzehajci, nego tek poradi rekreacijskog vaganja vlastite težine na demokratskoj vagi?! S obzirom na to da im Željka Markić često sastavlja govore neka i nju pored sebe stave na vagu – bit će sigurno teži.  Ili je u pitanju Hasanbegovićev strah od jake konkurencije na listi suverenista? Zato Hasanbegović koalira samo s HSP-om Karla Starčevića, jer ga smatra slabijim od sebe?! Iako Karla Starčevića i Zlatka Hasanbegovića spajaju dodrinaštvo i antituđmanovske tekovine postoji još nešto zbog čega je njihova koalicija ipak savez mačke i miša. Koalicioni partneri nisu o tome obavijestili ni javnost niti sebe međusobno. Informaciju sam dobio u razgovoru u četiri oka. Je li riječ o mješavini najrigidnijeg komunizma, fašizma i nacionalsocijalizma svatko za sebe moći će zaključiti u idućem osvrtu. Neka se vidi tko se sve trpa predstavljati hrvatski narod, državu i Europski parlament.

Filip Antunović/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.