Društvo hrvatskih filmskih redatelja potrošilo 17 milijuna kuna na intelektualne usluge, Knezović: Radi se zamračeno i netransparentno!

Netransparentno poslovanje u Društvu hrvatskih filmskih redatelja

Hrvatsk filmska industrija je već dugo godina predmet borbe između raznih frakcija, ali i optužbi velikog dijela javnosti za netransparentnost u poslovanju ključnih audiovizualnih institucija. “Pandorina kutija” se otvorila izvješćem Državne revizije o netransparentnom poslovanju Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) u vrijeme presjedanja Hrvoja Hribara, a sad se piše i o poslovanju druge moćne institucije Društva hrvatskih filmskih redatelja kojem je na čelu Antonio Nuić, koji je u veljači 2019. zamijenio dosadašnjeg predsjednika Danila Šerbedžiju.

Među najvećim kritičarima načina rada i poslovanja Društva hrvatskih filmskih redatelja su svakako novinar i publicist Denis Kuljiš te glumac i čelnik udruge Stručna udruga producenata Slaven Knezović.

Kuljiš se čak dvije godine borio administrativnim putem kako bi se objavili računi Društva filmskih redatelja Hrvatske, a u tom je razdoblju naišao na “čvrsti zid” institucija koje to nisu dopuštale. Nakon dvije godine financijsko izvješće je objavljeno, u izvješću stoji kako su redatelji čak 17 milijuna kuna potrošili na honorare, ali ne i za filmove.

Poznati novinar je financijsko izvješće i objavio na svojoj Facebook stranici.

“SKANDALOZNO OTKRIĆE: HRVATSKI REDATELJI PODIJELILI 17 MILIJUNA ZA HONORARE, ALI NE ZA FILMOVE!

Ministarstvo financija objavilo je račune Društva filmskih redatelja Hrvatske!

Dobili smo ono za što sam se gotovo dvije godine uzalud borio redovnim administrativnim putem, tražeći upravo to izvješće od Državnog zavoda za intelektualne usluge i povjerenice za informiranje Anamarije Muse koja me musala jedno šest mjeseci, da bi me i jedni i drugi (sve, naravno, Josipovićevi i Milanovićevi kadrovi koji su sjedili u tim ustanovama) odbijali i pobijali, pišući na desetke kartica pravorijeka i tumačenja u upravnom postupku stalno ponavljajući da su to ”privatni podaci” i da je interes javnosti na drugom mjestu, iza zaštite privatnosti. Sad vidimo i zašto.

DRUŠTVO FILMSKIH REDATELJA PODIJELILA JE HONORARE U VISINI OD 17 MILIJUNA KUNA ZA GODINU DANA!
Ta udruga koju je 1995. osnovao Hrvoje Hribar, i danas, koliko znam, predsjednik Komisije za raspodjelu novca (to je postao prije petnaestak godina i kako se čini i dalje je na tom položaju) dijeli (sebi, pretpostavljam) honorare koji su samo nešto manji od UKUPNOG GODIŠNJEG IZNOSA KOJI SE U HRVATSKOJ DODIJELI ZA PROIZVODNJU CJELOVEČERNJIH IGRANIH FILMOVA! Da uzmeš neku lovu snimajući film ipak moraš snimiti film, poplaćati glumce, tehniku, obradu, čudesa, a ovdje, na samom izvoru, napojiš se kao deva i bez ikakvih komplikacija i petljancija s otužnim hrvatskim filmom koji nitko ne gleda, niti se može bilo gdje prikazati po festivalima, pa još moraš izdašno plaćati novinare da šire istinu o svjetskom uspjehu hrvatskog filma.

Ne zna se točno kakvim je manevrima Društvo filmskih redatelja (DHFR) steklo pravo da prima novac za retransmisiju, za autorska prava domaćih i stranih autora audio-vizualnih djela. U svakom slučaju, DFHR zastupa i niz namagarčenih udruga:
–

DHFR Društvo filmskih redatelja ima 245 članova

– HRUP Udruga producenata, 63 člana

– HUFS Udruga snimatelja, 39 članova

– HDFD Udruga filmskih radnika svrstanih u sedam sekcija, ukupno skoro tisuću članova
Svi skupa trebali bi oni osnovati Esnaf hrvatskih namagarčenih filmskih tovara, mazgi i magaraca i postaviti pitanje Danilu Šerbedžiji, predsjedniku DFHR:

”Danilo, dragi, kome si podijelio onih 17 milijuna kuna prošle godine? Račune na sunce”!

Ali pravo je pitanje: Zašto Ministarstvo kulture tolerira taj netransparentni rad, odliv silnih iznosa koji (pretpostavljam) završe kod malog broja ljudi povezanih s ovom asocijacijom, iznos od kojega bi se moglo snimiti još PET hrvatskih igranih filmova, znači umjesto 5 godišnje – deset. Novac je tu. Ali, završio je u džepovima ekipa povezane s majkom svih parafiskalnih ujudurmi, zloslutnim ZAMP-om”, objavio je Kuljiš na Facebooku.

‘Producenti i ostali filmski izvođači grubo su izbačeni iz podjele sredstava’

Za komentar objavljenog financijskog izvješća pitali smo poznatog glumca Slavena Knezovića, inače čelnike Stručne udruge producenata.

“To su trebali podijeliti scenaristima, redateljima, producentima, snimateljima i svim ostalim filmskim izvođačima i autorima, domaćim i stranima. Oni nisu podijelili niti domaćim ni stranim autorima i izvođačima, nego je to podijelila jedna ‘šaka’ ljudi. Radi se potpuno zamračeno, netransparentno. To je tuđi novac, ako nema transparentnosti, onda su otvoreni za sve opravdane sumnje. Oni da bi izbjegli sve one koji ih nazivaju lopovima, moraju objavili sami koliko su primili i trošili. To je jedini put da ostanu čisti”, rekao nam je Knezović u razgovoru i dodao kako se takva situacija događa više od desetak godina u Hrvatskoj te da se radi o velikom novcu.

Knezović kaže i kako Društvo hrvatskih filmskih redatelja zarađuje na način da se naplaćuje od kabelskih operatera, a nositelj kolektivne licence određuje cijenu, ali i način raspodjele prikupljenog novca: “Malo koja firma u Hrvatskoj to radi, a nitko ne radi stručno kod audiovizualnih prava”.

“Od cijelog iznosa autorima ne završi ništa, ode sve na naknade za upravne odbore i slično. Audiovizualno djelo je skup autora i izvođača, koji se odriču autorskih prava u korist nositelja autorskog prava – producenta. Producenti diljem Europe i svijeta zarađuju 30 posto iznosa, a ostali izvođači dobiju 70 posto iznosa. Kod nas su nositelji autorskih prava grubo izbačeni iz podjele. Oštećeni su i producenti, glumci, kaskaderi, šminkeri, scenaristi, snimatelji i drugi, a jedini koji su se donekle naplatili je uzak krug redatelja u ovom društvu”, odgovorio nam je poznati glumac na pitanje kako komentira navode da se na naknade za upravne odbore troše milijuni, a autori po repriznom emitiranju dobiju 70 lipa.

Knezović nam na kraju otkriva i kako se njegova udruga planira javiti da dobije licencu umjesto Društva hrvatskih filmskih redatelja: “Postoje dva načina za uvođenje veće transparentnosti u cijeli sustav, ili javni pritisak da natjeramo postojeću udrugu ili da se moja udruga prijavi za nositelja kolektivne licence te da se taj novac pravednije dijeli”.

hkv.hr/ https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo