18. ožujka 1993. Knin – znate li da su Srbi protjerali iz grada i okolice čak 94% Hrvata?

Da su u svezi ratnih sukoba i hrvatski mediji i Haški sud, a osobito srbijanski mediji, imali dvostruke i lažne kriterije zorno dokazuje primjer grada Knina i okolice. Haški sud je istraživao, a mediji i srbijanski političari pisali su i govorili o etničkom čiščenju Srba u Oluji 1995. godine, no u Kninu i okolici se već 1991. dogodio genocid nad Hrvatima. Srbi su nasilno protjerali gotovo sve Hrvate u gradu i okolnim nebranjenim hrvatskim selima Vrpolje, Potkonje i Kninsko polje. Na drugoj strani, selo Kijevo koje se branilo u okruženju razoreno je kazetnim i avionskim bombama, te tenkovima Ratka Mladića.

Često se u srbijanskim novinama i državnom vrhu Srbije čuju optužbe o etničkom čiščenju u vojno oslobodilačkoj operaciji Oluja. Istina je da je prije početka Oluje veliki broj Srba iz Knina i okolice napustio to područje, nakon niza prethodnih poraza srpske okupacijske vojske na Dinari, Grahovu i Glamoču pri nadiranju HV-a prema Kninu.

Ali nikada se ne čuje najvažniji podatak, čak niti u hrvatskim medijima, da je iz Knina i okolice prije toga protjerano čak 94 posto Hrvata u pravom etničkom čišćenju!

U samom Kninu je živjelo 1660 Hrvata, te nekoliko stotina u okolnim selima blizu grada. Ti ljudi nasilno su protjerani izvan bilo kakvih ratnih djelovanja samo zato jer su Hrvati: ubijanjima, podmetanjem eksploziva, prijetnjama i nasiljem. Ali bilo je i ratnih razaranja u općini Knin. Selo Kijevo u kojem je živjelo 1256 Hrvata bilo je mjesto ratnih sukoba i tu je, za razliku Srba u Kninu prije Oluje, hrvatski narod bio mjesecima u smrtonosnom obruču i okruženju JNA i zločinca Ratka Mladića, te je nakon općeg napada i razaranja Kijeva bio prisiljen napustiti svoje domove.

Etničko čišćenje Hrvata u Kninu nije zanimalo Haški sud

Tako hrvatski mediji izvješćuju da je na današnji dan 1993. godine u općini Knin ostalo živjeti samo 236 Hrvata od 3886 koliko je živjelo prije početka srpskog etničkog čišćenja. To znači da je 93,9% Hrvata protjerano iz grada i općine Knin!

A do Oluje 1995. jedva da je koji stariji Hrvat živio u Kninu i okolici.

No, Haški sud nikada nije zanimao ovaj strašni zločin nad Hrvatima Knina, kao i na desetine drugih mjesta gdje je ušla JNA i srpska paravojska.

Dakle: ako je nad kojim narodom počinjen etničko čišćenje i nasilje u općini Knin – to su bili Hrvati.

Uostalom, zbog svega toga je i poduzeta vojna akcija Oluja jer su Srbi protjerali gotovo sve Hrvate sa čak trećine okupiranog teritorija Hrvatske. Sama Oluja je bila vojna akcija oslobađanja Knina i Hrvatske, a hrvatske postrojbe su naišle na gotovo prazan grad jer je većina Srba otišla, sa svojim zločinačkim političkim vodstvom, prije početka napada na genocidnu tvorevinu tzv. SAO Krajinu i njen glavni grad Knin.

Knin – grad s većinom Hrvata do stvaranja Jugoslavije

Vrlo slabo se zna da je do stvaranja Jugoslavije Knin bio većinski hrvatski grad, te da je tek stvaranjem velikosrpske tvorevine pod imenom Jugoslavija ovaj grad odabran da bude separatističko središte pobune protiv bilo kakvih hrvatskih težnji za samostalnošću. Knin je pred II. svjetski rat bio središte pobune protiv Banovine Hrvatske,  u II. svjetskom ratu okolica Knina je središte četničkih postrojbi zloglasnog popa Đujića  a pred Domovinski rat ideološko, vojno i političko središte pobune protiv hrvatske države. U Kninu su stolovali najveći zločinci kao Milan Martić, Milan Babić, Jovan Rašković, Jovan Opačić i drugi velikosrpski zlotvori koji su huškali na rat i poticali na zločine protiv hrvatskog naroda (koje su i realizirali).

Da su Hrvati bili većina u gradu Kninu govore i popisi stanovništva. Do većeg doseljavanja Srba u Knin dolazi tek u 20. stoljeću.

Naime 1857. Hrvati čine čak 75.55% stanovnika u Kninu, Srbi pravoslavci samo 24.44 posto. Već stvaranjem prve Jugoslavije Knin postaje središte velikosrpstva i naseljavanja pravoslavnog stanovništva, a Hrvate se sustavno minorizira, zapostavlja bez mogućnosti napredovanja. Osobito je to bilo naglašeno u drugoj komunističkoj Jugoslaviji kada broj Hrvata u Kninu pod pritiskom vlasti i velikosrpsko-komunističke politike sustavno pada. Tako Hrvati 1961. čine 32% stanovnika Knina, 1971. Hrvata ima 23%, 1981. 15,5% Hrvata u Kninu, a pred rat 1991. tek 13,5%.

To više nego jasno govori o tome što se događalo u Kninu i kakva je Jugoslavija bila država.

Ali to nije bilo dovoljno – valjalo je protjerati sve Hrvate iz Knina i okolice. To se dogodilo 1991 godine kada je Hrvata doslovno nestalo iz grada Knina i okolice.

I za kraj ne zaboravimo i Golgotu Hrvata s one druge strane Knina i Dinare, u dijelovima općine Grahovo. Ta Golgota se dogodila 27. srpnja 1941. godine na dan srpskog ustanka koji je u stvarnosti bio pokolj i etničko čiščenje hrvatskog puka u općinama Donji Lapac, Boričevac, Drvar, Grahovo i Bosanski Petrovac. Srpski ustanici su u Grahovu i okolnim hrvatskim selima s druge strane Dinare preko puta Knina Obljaju, Koritima, Luci, Ugarcima i Crnom Lugu opljačkali i spalili sve hrvatske kuće, ubili 62 Hrvata, a župnika Gospodnetića spalili na ražnju pred očima majke. Potom su u Obljaju su zapalili župni ured i rimokatoličku crkvu sv. Ilije Proroka.

Zato je povijesna istina da je teška sudbina Hrvata Knina i Dinare počela davno prije 1991. godine i zločina kninske paravojske. Davni plan je bio da bogati i vrijedni Hrvati Knina i okolice, s jedne i druge strane Dinare, moraju nestati sa svojih ognjišta da bi Velika Srbija mogla zaživjeti. A međunarodna zajednica, domaći mediji i hrvatski političari nikada nisu pravilno valorizirali ove događaje koji su prethodili najčišćoj vojnoj akciji u povijesti ratovanja – Oluji.

hip.ba/ https://hip.ba/Hrvatsko nebo