Z. Vuković: Apologeti 21.stoljeća

Prvi puta sam se sa strahotom abortusa susrela kao maturantica. Bila sam u gostima kod bratića i njegove supruge. Odjednom, nenadano, pojavila se još jedna gošća, Di – prijateljica moje šogorice, nešto starija od mene. Nas dvije smo noć provele u istoj sobi, svaka na svom kauču. Di je upravo načinila abortus u petom mjesecu trudnoće (oko 20 tjedana), nakon što ju je njen mladić ‘nogirao’. Njegovi imućni roditelji nisu dozvolili da je oženi jer su mu našli ‘bolju priliku’, a nije imala podršku ni od svoje siromašnije i mnogobrojne obitelji. Ta noć ostala mi je u sjećanju cijeli život, a od tada je proteklo već 5 desetljeća.

Jednostavno, bila sam pozorna slušateljica djevojke i njene neopisive tuge i boli nakon onoga što je učinila. Jer njeno je dijete bilo ubijeno u utrobi otopinom natrijeva klorida i ona je osjetila njegovu patnju i borbu za život. I od toga je bježala, a nije mogla pobjeći. Kasnije sam saznala da je otišla u Njemačku. I više za nju nisam čula. Ostalo je samo sjećanje i pouka da je abortus zlo, prije nego što sam uopće išta o tome znala.

Nikad  mi nije bilo jasno zašto se neki tako zdušno zalažu za abortus kao nekakvo pravo. Čije pravo? Jer začeto dijete nosi genetski materijal oca i majke. Dakle radi se o tri osobe, a ne samo o feminističkoj  mantri ‘moje tijelo – moj izbor’.

I onda ti ‘naprednjaci’ tvrde kako smo eto ‘progresivni’ jer se nalazimo u 21. stoljeću. Prije bi se moglo reći da su agresivni. Što je napredno donijelo 21. stoljeće? Ovakvi stavovi nalaze se duboku u prošlosti.

Prije otprilike 3 400 godina, Mojsije podsjeća Izraelce na izgled Sodome i Gomore nakon uništenja: „Sva je zemlja njegova samo sumpor i sol; niti se što sije niti što klija; nikakva travka na njoj ne raste; jednaka je srušenoj Sodomi i Gomori.“ (Pnz 29,22).

Što se dogodilo tih davnih dana? Abrahama su posjetila tri tajanstvena posjetitelja, za koje Abraham tvrdi da je bio Jahve, i on ih je ugostio. Posjetitelji su navijestili uništenje Sodome zbog nemorala i raskalašenosti. Abraham je molio za milost, ali nije se našlo ni deset pravednih od pedeset s kojima je počeo svoje cjenkanje Abraham. U Sodomi, goste je primio Abrahamov nećak Lot. „Još ne bijahu legli na počinak, kad građani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkoli kuću. Zovnu Lota pa mu reknu: ‘Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo.’ “ (Pnz 19,4-6).

Kako je završilo, zna se.

Židovski povjesničar iz 1. st., Josip Flavije, o tome piše: „Ovo područje izgleda tako tužno, nakon što je spaljeno, da nikoga ne zanima da ovdje dođe… Bilo je to nekada vrlo sretno mjesto, zbog plodova biljaka koje je tu raslo i bogatstva nekadašnjih gradova, a sada je sve spaljeno. To je posljedica bezbožnosti njihovih stanovnika, koje je bilo uništeno vatrom. Danas još uvijek vidimo ostatke ovog božanskog ognja, a tragovi i sjenke ovih pet gradova (Sodoma, Gomora, Admah, Zeboim i Bela) još uvijek su vidljivi, kao i pepeo u kome se nalaze njegovi plodovi, koji imaju boju kao da su bili za jelo; ali, ako ih uzmete u ruku, oni će se raspasti u prahu i dimu.”

Znanstvena istraživanja potvrđuju priču o Sodomi i Gomori. Ovi gradovi nalazili su se pored Mrtvog mora između Izraela i Jordana. I danas, 4 tisuće godina nakon toga, mjesto izgleda spaljeno. Pronađene su i sumporne kuglice. Dokazano je da je sav kamen, na mjestu Sodome i Gomore, spaljen. Mjesto je jedinstveno na svijetu po geološkoj teksturi. Sumporne kuglice, padajući u pravoj oluji stvorile su temperaturu od 5 000 °C, a sumpor i danas prekriva cijelo mjesto. Geolozi tvrde da je na ostacima zidina Sodome i Gomore jasno vidljivo da se kamen topio i uvijao što nije pronađeno nigdje na svijetu.

Čemu se onda čudimo svim zločinima koje su zadesile Hrvatsku, a koja se utapa u ‘naprednim vrijednostima’ 21. stoljeća kao što je homoseksualnost, pornografija, prostitucija, borba za prava na pobačaj, eutanazija, egoizam, profit, ‘uspješna karijera’, makijavelizam, razne ovisnosti? ‘Napredni’ degradiraju obitelj, a muškarci i žene gube svoje biološke i duhovne vrednote.

I dok sve oblike hedonizma, nastranosti, promiskuiteta dobivaju podršku u velikom broju medija, kao branik ljudskih vrijednosti, stoji Katolička crkva. Zato je treba napasti i s njom se sprdati, a u prvi plan gurnuti lifestyle pristup: ‘pevaljke’ i  NGO kao Molohove svećenice 21. stoljeća.

Don Damir Stojić ‘drznuo’ se dirati u pornografiju kao veliki problem studenata kojima je kapelan, a koji mu dolaze na razgovor i ispovijed. Nakon prvog predavanja studentima, don Damira su napali ‘progresivci’, a onda je na predavanje došlo znatno više studenata. Snimke oba predavanja, koja su vrlo dobro pripremljena i održana, nalaze se na YouTube-u.

Biskup Juraj Jezerinac, govoreći o tjelešcima abortirane djece, spomenuo je da se koriste za proizvodnju parfema, pa se ‘vascela napredna bulumenta 21. stoljeća’, okomila na njega. Nije baš velika razlika između parfema  i kozmetičkih pripravaka što je biskup, vjerujem, htio naglasiti. Umjesto da se društvo zgraža nad činjenicom da se leševe abortirane djece, koristi u kozmetici i drugdje, vode se rasprave o tome što je biskup Jezerinac  rekao ‘parfemi’.

Roman ‘Ana Karenjina’ (1873.-1877.) L. N. Tolstoj počinje rečenicom: „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna, nesretna je na svoj način.“

Tko o tome više zna od svećenika? Kad se nema kuda, odlazi se na ispovijed, duhovni razgovor… Tako je dr. sc. Ivan Zirdum, bivši profesor dogmatske teologije KBF-a u Đakovu, pokrenuo biblioteku U pravi trenutak (UPI), u kojoj je objavio čitav niz knjiga po pristupačnoj cijeni, a koje mogu čovjeka poučiti u vjeri, prehrani, psihologiji… Među tim knjigama nalazi se i knjižica Piusa Stossela: ‘Mirjam…zašto plačeš?’ Knjižica svjedoči o duševnim bolima žena poslije pobačaja (Post-Abortion-Syndrom) o kojima izvještavaju liječnici i svećenici.

Među svećenicima koji vode brigu o ženama koje ne žele ubiti svoju djecu, a nalaze se u problemima, je i pavlin Marko Glogović. On j osnovao  udrugu ‘Betlehem’ u kojoj prihvaća trudnice koje su odbacili njihovi roditelji, ali i očevi začete djece.

„Katoličanstvo je u sebi sloboda; pogledajte kako su agresivni i isključivi oni koji nas smatraju neprijateljima. To ne znači da sam izdao svoje ili da činim neke kompromise u vjeri. Apsolutno ne. Bog nam je dao tu karizmu da istom ljubavlju volimo i poštujemo sve, bez obzira na vjeroispovijest ili neku drugu pripadnost. Pa zar nismo svi djeca istoga Boga? I zar nas taj Bog kojega Biblija opisuje kao Ljubav i kao Tatu ne ljubi istom milosrdnom ljubavlju? Ja ću uvijek svjedočiti Spasitelju Isusu, ali želim da se to primjećuje u mojem svakodnevnom životu, a ne u govorancijama, deklaracijama, etiketama i tzv. prodikama. Moj Bog je Milosrđe. Malo sam idealist, mrvicu utopist, možda tu i tamo populist, ali barem nisam mrtvo puhalo,“ kaže pater Marko.

Neželjene trudnoće se događaju i događat će se. No, jesmo li u tom slučaju, spremni pomoći?

Majka Tereza i tu je učinila mnogo. Ona o kaže: „Pobačaj je ubojstvo u majčinoj utrobi … Dijete je dar Božji. Ako ga ne želite, dajte ga meni…. Pobačaj je najveći neprijatelj mira, jer ako majka može ubiti svoje vlastito dijete, što onda sprečava mene da ubijem tebe ili tebe da ubiješ mene? Zaista ništa…. Donijeti odluku da dijete mora umrijeti da bismo mi živjeli po svojim željama, to je bijeda.”

Martin Pauk (FB): „Što je ljevičari, zgražate se kad otac baci četvero djece s balkona s namjerom da ih ubije i tražite smrtnu kaznu za njega, a kad majka napravi abortus i pobije četvero djece u utrobi, onda to zovete ‘pravo na izbor’ i svesrdno podržavate ubojstvo.“

Naravno, napali su ga svim raspoloživim sredstvima.

Novu knjigu „Pobačaj: Drama savjesti“napisao je prof. dr. Tonči Matulić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Prilikom predstavljanja knjige, 7. 3. o. g. je rekao: „Moje priželjkivanje je kako bi bilo lijepo da nemamo takav jedan problem za raspravljanje. Sada se Hrvatska nalazi pred velikim izazovom. Temeljem rješenja Ustavnog suda iz veljače 2017. godine u roku dvije godine treba donijeti novi Zakon o pobačaju, proglasivši ustavnu kompatibilnost zakona o pobačaju iz 1978. godine kojeg je donijela SR Hrvatska sa demokratskim ustavom RH. Već je to jedan teški kompromis i teška intelektualna vratolomija Ustavnog suda koji kaže da je jedan totalitarni režim zapravo u tom smislu sa svojim zakonom uskladiv sa jednim demokratskim pluralnim režimom. Cijeli demokratski zapad je ozakonio pobačaj tako da je sasvim jasno da će i Hrvatska to učiniti. Činjenica je ta da onda unutar demokratske utakmice i demokratskih institucija mi s demokratskim pristupom idemo u borbu za svako nevino ljudsko biće. Kroz tu borbu ćemo pokazati koliko smo kao društvo osviješteni po pitanju nepovredivosti prava na život svakog ljudskog bića od prvog časa njegova postojana.“ Matulić se zapitao kakva je to zemlja koja može ozakoniti ubojstvo nerođenog bića.

Što kažu političari?

„Posebno nas iritira da nam se broji jesmo li dovoljno Hrvati i dovoljno katolici. Treba jasno i precizno reći da jesmo,“  tvrdi Jandroković. Ovome se nema što dodati jer djela pokazuju tko su.

Jasan stav izrekla je Bruna Esih: „Kao čovjeku prvenstveno, kada čujem prekid trudnoće, to mi doista smeta. Ajmo to nazvati pravim imenom, a to je ubojstvo djeteta. U svim svjetonazorskim pitanjima, ako nemam čega drugoga, uvijek se okrećem stavovima Katoličke crkve. Za nas to nije osjetljivo pitanje, imamo jasan stav kao i o svemu drugome; a Ustavni sud bi bih prije nazvala političkim sudom jer zna se kako se suci biraju.“

I onda osvane slavni osmi mart i evo ‘crvenih’ Molohovih svećenica. Glavni cilj: žele abortus. Čak su se ubacili i na Filozofski fakultet u Zagrebu gdje su, pred velikim brojem studenata, predavanje ‘Percepcija i uloga žene u monoteističkim religijama’ trebali održati don Damir Stojić, rabin Kotel Dadon i imam Mirza Mešić. Ali antife ne bi bile da nisu ‘tolerantne’. Drsko su ometali skup.

O tome don Damir piše na FB: „Imao sam čast sudjelovati na tribini ‘Percepcija i uloga žene u monoteističkim religijama’ na FFZG-u zajedno s rabinom Kotelom Dadonom i imamom Mirzom Mešićem. Za razliku od onih koji su došli ometati predavanje, nas trojica koji se po mnogo čemu razlikujemo ipak jedni druge poštujemo, uvažavamo i pronalazimo zajedničke stavove, a to jest da je žena Božje remek-djelo.“

U svemu tom metežu inicijativa 40 dana za život, u cijelom svijetu organizira molitvena bdijenja pred bolnicama, koje vrše abortus, od 6. ožujka 2019.- 14. travnja 2019.

„Kao i svaku kampanju do sada, htjeli smo naglasak, uz molitvu i post, miroljubivo bdijenje i osvješćivanje lokalne zajednice, staviti i na neku dodatnu temu. Tako smo za ovu kampanju odabrali temu priziva savjesti, a geslo ove kampanje jest Blago čovjeku koga ne osuđuje vlastita savjest (Sir 14, 2),“ kaže Petra Milković, izvršna direktorica kampanje.

Inicijativa je za ovu kampanju izabrala i nebeskog zaštitnika, bl. Alojzija Stepinca, kojem se posebno utječu u molitvi za prestanak pobačaja u hrvatskom narodu. Pokreće ih i njegova riječ: „Bog ne trpi one koji miruju, a predodređeni su za borbu.“

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo