Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović  napravila je krivi korak koji će ostaviti trajne posljedice.

Na konferenciju za medije (16.02.2019.) Predsjednica RH dala je opširno  izvješće o obavljanju državničkih poslova u njezinom četiri-godišnjem mandatu. Nabrojila je surete s velikim brojem svjetskih državnika, među kojima je izdvojila sastanak s kineskim predsjednikom Xijem, američkim predsjednikom Trumpom, ruskim predsjednikom Putinom, kancelarkom Markel i drugima, ali ne i srpskog predsjednika Vučića, jer je zbog njega na Pantovčaku  posrnula i ”pala na nos.”

Kolinda Grabar Kitarovć je rekla da su njezini brojni sureti s državnicima imali samo jedan cilj – ”da se  glas hrvatske čuje, prepozna i uvažava”. Kazala je kako je u ove četiri godine mandata imala 115 +1 službenih državnih putovanja te da je primila 44 strana izaslanika, što je veoma impresivna statistika. Trebala je također istaknuti, da su je u Banskim dvorima pratile tri veleizdajničke Vlade: Ona Zorana Milanovića,  Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića.

Predsjednica, s ponosom je naglasila kako je svoj Ured premještala iz županije u županiju, doduše to je nova pojavnost u praksi državnika, s nakanom da se upozna ”iz prve ruke” o gospodarskom i demografskom stanju u županijama. Sigurno je u Ličko-senjskoj županiji srela staru čeljad i vidjela porušene kuće, opustošena sela, dvorišta, ulice i livade zarasle trnovitom dračom gdje se množe zmije i igraju zečevi.  

Novinar HRT-a  postavio je Predsjednici ”važnijo” pitanje: ”Treba li Hrvtaskoj realnije suočavanje s ustaškom prošlošću i da li je ‘Za dom spremni’ stari hrvatski pozdrav?”  Predsjednica je opet posrnula, jer je bez predaha izustila pokajnički odgovor:

”Kad je riječ o pozdravu ‘Za dom spremni’, počinila sam grešku rekavši da je to povijesni pozdrav jer mi je to u više navrata rekao netko od mojih savjetnika. Međutim, prihvaćam stav stručnjaka da to nije stari hrvatski pozdrav. Taj je pozdrav kompromitiran i neprihvatljiv”, odgovorila je Predsjednica RH.” (maxportal.hr)

Za dom spremni nije samo simboličan pozdrav nego ima mnogo veće suštinsko značenje u obiteljskom, duhovnom, domoljubnom i općenito u nacionalnom poimanju  hrvatskog čovjeka za svoj dom i za svoju domovinu – Hrvatsku.  Još Hrvatska ni propala dok mi živimo ! (Ljudevit Gaj)    

Dakle, svima kojima smeta hrvatski pozdrav Za dom spremni, neka se SPREME seliti iz Hrvatske, jer sramota je, grijeh je i muka je, da  žive u državi koju strastveno mrze. U ovom moralnom, domoljubnom i državotvornom pravilu nema izuzetaka (no exception!): Mrzitelji države hrvatskog naroda – iš iz Hrvatske!  

Tako su s neprijateljima postupali stari Rimljani, tako postupaju sve nacionalne vlade u svijetu –  izgone neprijatelje iz svoje države. Isto tako ”državljanstvo se može izgubiti, da može biti oduzeto, u slučaju kada je neki državljanin tako ugrozio i tako žestoko napao Hrvatsku, pa bi mu se moglo i oduzeti, ako se radi o veleizdajniku.” (Zvonimir Šreparović)  

Hrvatsko nacionalno etičko sudište, jedini je pravedni sud u Republici Hrvtaskoj,  koje je do sada, nakon sudskih rasprava, osudio Tita i druge ratne zločince za genocid, kao i veleizdajnike koji i danas sjede u Hrvatsko saboru. Profesor Zvonimir Šeparović i HNES su također  jedina državorvorna institucija koja, umjesto Vlade, vrši lustraciju u Hrvatskoj – po zakonu poravednosti i čestitosti. Ex aequo et bono

Stara narodna poslovica: ”S kim si, takav si”

Koliko je važno znati tko su prijatelji Hrvatske, još je važnije saznati  tko su neprijtelji Hrvatske. U svim antihrvatskim udruženim pothvatima, u minulih 100 godina, harangiraju elementi imperijalističkog velikosrpskog šovinizam u političkom, vjerskom i društvenom porivu / nagonu: srpsko-crnogorskih četnika, srpsko-jugoslavenskih partizana, srpsko-hrvatskih jugoslavenskih fašista, (anti)fašista i šovinista, srpsko-crnogorskih agresora, srpsko-židovskih jugoslavenskih (anti)fašista, muslimansko-srpskih i jugoslavenskih (anti)fašista,  srpsko-engleskih (anti)fašista, srpsko-francuskih (anti)fašista, srpsko-talijanskih (anti)fašisita, srpsko-slovenskih (anti)fašista, srpsko-hrvatskih komunista, srpsko-četničke pravoslavne crkve u Srbiji i Hrvatskoj, srpsko-ruskog bratstva, te srpsko-četničke i komunističke ‘pete kolone’ u Hrvatskoj.

Nema naroda niti države u svijetu  koja ima više vanjskih i domaćih neprijatelja nego naša Hrvatska. Ali, istini za volju , za ovakav kobni teret pod kojim Hrvatska stenje, imaju velike zasluge brojni hrvatski Quisling-zi – od Ivana Šubašića do Andreja Plenkovića,   

Više od  sto (100) godina kako velikosrpski šovinisti drže hrvatski narod u mat-poziciji. Netom se pojavi ideja za samostalnom i slobodnom državom hrvatskog naroda, srpska vlada u Beogradu i Srbi u Hrvatskoj i u svijetu dignu se na zadnje noge i optužuju Hrvate da su ”izvršili zločin nad srpskoj nejači”. Hrvatskoj je nametnuta hipoteka ”ustaštva”, te čim netko kaže ili napiše  ZDS srpska diplomacija hitno izvješćuje o buđenju ”genocidnog naroda u regionu”. Ovim činjenicama treba dodati još jedan adut da se među Hrvatima uvijek nađe veleizdajnika, uljeza i profitera, koji su spremni, NE ZA dom, nego biti sluge agresora i okupatora zbog mržnje bližnjeg svoga i – zavisti. Sicilski tirani nisu izumili veće muke od zavisti.

Na žalost,   dvije tisućite godine, tj. od  povratka komunista na vlast (koje je instalirao Dražen Budiša sa svojim liberalima i u kompi s Ivicom Račanom), od tada je Hrvatska čini se ponovno izgubila slobodu.  I do dan danas se, od tog izdajničkog čina, osjećaju brojne tragične posljedice, i od tada Hrvatska nema državotvornu vladu.

Sabor je, u doslovnom smislu, postao ‘politički kokošinjac’ koji se narodu ogadio gdje se jedva kad čuje koja plemenita i politički mudra misao, već se samo čuje gromoglasno kokodakanje. Svađanje, pljuvanje jednih po drugima, pri tom zanemarujući Ustav, što pokazuje najnovi saborski ‘pravilnik gdje je poništio potpise za referendum o Izbornom zakonu i Istanbulskoj konvenciji i sl. To pokazuje da su tzv. političari u Vladi i Saboru spremni na sve , da su u svako doba spremni prekršiti bilo koju ustavnu odredbu, i sve prilagoditi svojim osobnim interesima  i protuzakonitom vladanju, ali prilagoditi i interesima svojih nevidljivih gospodara u EU, i Srbiji, pa bilo po kojem pitanju.”(Mile Prpa)

M.Prpa: Hrvatska i njen suverenizam

 

Radi manjka tako bitnog i željenog osnaženja nacionalnog osvješćenja, došla su teška iznenađenja: ustoličeno je šest veleizdajničkih vlada: Račanova, Sanaderova, Kosorkina,  Milanovićeva, Oraškovića i Plenkovića, i dva veleizdajnička predsjednika RH Mesića i Josipovića. Radi veleizdajnički vlada i predsjednika nemamo još ni određene, a kamo li učvršćene granice; radi toga Talijani svojataju hrvatsku Istru i Dalmacija,  Srbi svojataju hrvatsku Krajinu, Srem, Banat, Bačku i Dubrovnik, Slovenci svojataju hrvatsko more, Bošnjaci također svojataju hrvatsko more za Bošnjačku mornaricu. Ovakav ishod je – učitelj za luđake!

Idemo dalje: ”U Mimari agresorska ‘Vojska srbije’ slavila svoj rođendan! To su dopustili HDZ i njegov čelnik Andrija Plenković. Na četničko-velesrpskom derneku našao se i Milan Bandić, antifašist iz Pogane Vlake. Onaj koji ništa ne čita jer jako punu – dela! Time je Plenković potvrdio svoj blagi odgovor svome prijatelju Antoniju Tavanjiju kada je poručio da su Istra i Dalmacija talijanske. Dozvolom (ili dopuštenjem) velikosrpskim vlastima u Beogradu da slave rođendan agresorske vojske usred Zagreba potvrda je Plenkovićeva izdajništva i želje za vlašću. To je i potvrda da ga u svemu Milorad Pupovac drži u šaci i da se zato sve bezobraznije i primitivnije odnosi prema Hrvatima nazivajući nas sve ‘neiživljenim pederima i huljama’.” (Marijan Majstorović)

 

Idemo još dalje: „Naglasiti neshvatljivo poniženje koje je Hrvatska ovih dana doživjela proslavom dana agresorske vojske u Mimari u Zagrebu. ‘U glavnom gradu Republike Hrvtaske koju je jedna tuđa osvajačka vojska brutalno poharala, dvadeset godina nakon toga rata, tu istu vojsku slavimo i odajemo joj sve  počasti uz sudjelovanje hrvatskih predstavnika svih organa državne vlasti, naravno i uz financiranje iz Državnog proračuna RH. Suludo! Tako nešto može se dogoditi samo u državi, Bože mi oprosti, koju vode luđaci.” (Mile Prpa)

ZDS je i danas oličje borbe za državu

Titovi partizani, u borbi protiv NDH, imali su domaćeg saveznika u Dražinim četnicima, kao i vanjske saveznike u Hitlerovim nacistima i Musolinijevim fašistima , kojima je doista podjednako smetalo ustaštvo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.  

Poistovjećivanja ustaštva s pozdravom ZDS, onda –  ”svi Hrvati su ustaše”, objasnio je akademik Josip Pecarić,  kada je iz Argentine dobio zastavu Hrvatskih Domobrana Južne Amerike iz 1931. na kojoj je pisalo Za dom spremni.  

Akademik Josip Pečarić: DOMOBRANSKI POZDRAV „ZA DOM SPREMNI“ ILI ‘USTAŠKI POZDRAV’ TJ. ‘SVI HRVATI SU USTAŠE’

Najbolje se može shvatiti smisao pozdrava ZDS iz niza sudskih procesa, posebice onaj protiv hrvatskog branitelja i pjevača Marka Perkovića Thompsona, koje je dobio odvjetnik Davor Karašić, u čijem zaključku stoji: ”Predmetni izraz može podizati tenzije jedino kod onih koji, držeći ga ustaškim pozdravom, duboko u sebi i ovu državi smatraju ustaškom, borbu za hrvatsku samostalnost smatraju ustaškom secesijom te bi, da im se ukaže prilika, sa svima onima koji ne pripadaju njihovom svjetonazoru i političkom odabiru, postupili onako kao se postupilo s ustašama i ne samo s ustašama po završetku drugog svjetskog rata.” Odnosno masakr na Bleiburg i u Kolonama smrti.

Akademik Josipo Pecarić  objavio je najviše knjiga i tekstova u Hrvatskoj o povijesti i važnosti pozdrava ZDS. Nekoliko njegovih knjiga prevedeno je na značajnim svjetskim jezicima o pozdravu Za dom spremni. Taj pozdrav nije kompromitiran, ali (anti)fašisti ga hoće kompromitirati kako bi kaolicijski partneri (četnici, partizani i europejci) dali podršku Plenkovićevoj vladi i Predsjednici Grabar Kitarović za još jedan mandat. I maloumni mogu shvatiti nakane velizdajničkih partijskih i stranačkih čelnika u RH.

Američki veleposlanik  u RH Robert Kohorst na svom Twitteru izrazio je podržku Kolindi Grabar Kitarović. Dobio je prvu lekciju u otvorenom pismu  od akademika Pecarića, a potom od brojinih Hrvata u Americi, koji su Kohorsta zasuli komentarima i činjenicama: ”Poslali smu mu fotografiju medalje američkog Kongresa iz 1814. na kojoj na latinskom piše Pro partia paratus aut vincere aut mori. To doslovno  znači ‘Za domovinu spremni ili pobijediti ili umrijeti’. (Branimir Banović)

Iz povijesti je poznato da ono što se zabranjuje, još dublje ulazi u dušu naroda, jednostavno iz prkosa. Kad se za vrijeme Tita pjevala pjesma Ustani Bane i Vilo Velebita bila je kažnjavanja i zatvorom, a svi su je pjevali bez obzira na zaprijećenu kaznu. A danas više kad nije zabranjena nitko je ne pjeva. U narodu je duboko pojavno ušao pozdrav ZDS, i   po onom Lenjinovom Ako nešto nije u redu, tada se ne može smijeniti narod.

Ustaše su smetale Hitleru i Musoliniju

”Budući da su pak Nijemci u svojoj vanjskoj politici pokazivali namjeru da svaka država ima dobiti doista  satelitske i poslušne vlade koji bi bez smetanja izvršavali sve što njemački ratni stroj zahtjeva, to su ocjenjivali ustaše nepogodnim elementom za provođenje svojih ciljeva. S druge strane talijani su također smatrali ustaše jakom smetnjom u svom polaganom zauzimanju Dalmacije. Pri tome su Nijemci nalazili na povoljan odziv u izvijesnim  domobranskim redovima, kojima je lebdjela pred očima mogućnost likvidiranja ustaštva na sličan način kako su to Nijemci izvršili u Rumunjskoj zajedno s generalom Antonescu-om a protiv Željezne garde. (…)

Ustaštvo je bilo apsorbirano po cijelom narodu u tolikoj mjeri  organski, ali nikad nije bilo u statusu stranačke organizacije.  Postalo je zauvijek osigurano u živoj svijesti naroda kao stalni djelotvorni čimbenik njegove sadašnjosti i budućnosti. Ideja o državi i pripravnost na borbu za državu postale su općenarodne vlastitosti, koje ne mogu biti okviri i monopol za  jednu organizaciju, nego samo temelj svim organizacijama.” (Ivan Oršanić)

Bez obzira koliko su žestoki napadaji na ustaštvo, Nezavisnu Državu Hrvatsku i pozdrav Za dom spremni, neprijateljski udarci ukazuju, da  nisu bili uperene samo na ustaški režima nego na – Hrvatsku i hrvatski narod, kao i danas. Kako su se Hrvati borili sa odanošću Za dom spremni u ratu  od1941. do 1945. isto tako su se tako odlučno borili s pozdravom Za dom spremni u Domovinskom obrambenom ratu od 1991. do 1995. godine. Uvijek s istim ciljem i željom za  slobodu, nezavisnu i demokratsku državu hrvatskog naroda. Sve druge tvrdnje su veleizdajničke,  šovinističke i – luđaćke!

Zašto su Hrvati stalno u obrambenomn ratu?

Hrvatski su branitelji u Domovinskom obrambenom ratu pobijedili oružane snage JNA (četvrtu silu u Europi) i srpsko-crnogorske četničke čete, čemu su se divile velike države i vojni stručnjaci u svijetu.  Imamo slobodnu, ali nakon tolikih velizdajničkih vlada te ulaska u Europsku Uniju, gotovo da smo izgubili samostalnu državu. Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava upozorio je da je Hrvatska suočena s kontinuiranom velikosrpskom puzajućom agresijom pri čemu je grad Vukovar epicentar te agresije.

‘U tom otvorenom suučesništvu u toj agresiji sudjeluju i pripadnici hrvatske političke garniture na čelu s premijerom i predsjednikom HDZ-a Andrejom Plenkovićem koji se nizom svojih postupaka u posljednje vrijeme priključuje novoj ofenzivi što se koordinirano vodi iz Beograda. U njoj sudjeluje velikosrpska ‘peta kolona’ na čeli sa zastupnikom u Hrvatskom saboru i predsjednikom SNV-a Miloradom Pupovcem, ključnim svjedokom u slučaju dr. Ivana Šretera, i uz svesrdnu potporu vodećih medije na čelu s hrvatskom radiotelevizijom.” (Vjekoslav Krsnik)   

Srpsko-četnička pravoslavna crkva nije u puzajućoj agresiji, nego još uvijek u otvorenom ratu protiv hrvatskog naroda i katoličke vjere u Hrvata. Patrijarh Irinej pohvalio se kako su u Vatikanu spriječili Stepinčevu kanonizaciju, te objavio tekst u begradskim ”Večernjim novostima”, kako je Stepinac znao za ustaške zločine i skriveno podupirao logor u Jasenovcu. Evo tekst u originalu:

”Ustaške okrutnosti ne sastoje se samo u ubistvima. Starci, žene i deca redovno su prvo strašno zlostavljani, pa tek onda ubijani. Ovi nevini Srbi prikovani su na panjeve, plamen vatre lizao njihova gola jezika, njihova  je koža zguljivana, otvorene rane peskom i solju posipane, oči kopane, uši, nosevi i jezici odseceni. deca su bacana u vatru, kipuću vodu i krečine.. I joč mnogo užasnih zločina je učinjeno o kojima kulturno čovečanstvo uopšte ne može da ima predstavu.”  Patrijarh Irinej ne skriva zmijski otrov niti vučju ćud te s ovakvim gnjusnim opisivanjem izmišljotina izaziva užas kod srpskog čitateljstva, a mržnju kod hrvatskog naroda.

Evo još 101 dokaza, zašto treba izbaciti Srpsku sotonsko-četničku pravoslavnu crkvu iz Hrvatske.

”Cilj ovakvih tekstova nije povijesna istina… nego se radi o propagandi kojoj je cilj proizvodnja mržnje i odgoj novih  srpskih naraštaja za neke nove ratove motivirane umobolnim velikosrpskim planovima i programima koji se u svakoj prilici oslanjaju na kult ‘ugroženog Srbina’.” (Davor Dijanović)

Nije bitno, da li je pozdrav: stari hrvatski, povijesni,  ustaški, ili jednostavno – hrvatski. On je bio, i biti će, neuništiv inspirirajući obrambeni poziv i pozdrav hrvatskog naroda – Dok mu živo srce bije!

Poniznost naroda je prvi znak gubitka slobode, a  oholost političara najavljuje – diktaturu.

(Codex moralis croaticum)

Rudi Tomić/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.