Na današnji dan, prije 25 godina, 17. veljače 1994. godine  poginuo je na obroncima Velebita jedan od najvećih heroja Domovinskog rata, Damir Tomljanović Gavran.

Rođen je 18. travnja 1968. u Veljunu nedaleko od Senja, a u obranu domovine pošao je 5. kolovoza 1990. godine kada je pristupio postrojbi specijalne policije za posebne namjene MUP-a RH u bazi Rakitje pokraj Zagreba. Nakon reorganizacije navedene postrojbe te njezinim prerastanjem i osnivanjem Zbora narodne garde, u 1. gardijsku brigadu dragovoljno stupa 15. svibnja 1991. godine.

Zbog uzoritog rada i odnosa s pripadnicima, prednjačeći rezultatima na terenu, kao i u bespogovornom izvršavanju zapovijedi, Gavran je postavljen za zapovjednika voda i ujedno dozapovjednika satnije 4. bojne 1. gardijske brigade ZNG-a, a 1. srpnja 1991. imenovan je zapovjednikom iste satnije.

Prvi tereni bili su mu istočna Slavonija, Banovina i Kordun.

Godine 1992. odlaskom postrojbe na južno bojište Gavran sudjeluje u mukotrpnim, ali i uspješnim borbama za deblokadu Dubrovnika i to kao zapovjednik 4. bojne Tigrova.

Povratkom Tigrova s južnog bojišta te preustrojem brigade, Gavran 17. prosinca 1992. biva postavljen za zapovjednika 2. bojne Tigrova. S postrojbom ubrzo odlazi na karlovačko bojište, a potom i na obronke Velebita.

Na vrlo zahtjevnoj bojišnici na Velebitu, u vrlo često nemogućim i surovim vremenskim uvjetima velebitske planine, sa suborcima je mjesecima dijelio dobro i zlo te hrabro zapovijedao i sudjelovao u obrani terena koji je prethodno oslobođen u operaciji Maslenica.

Uz dužnost zapovjednika 2.bojne Tigrova na terenu je od sredine ožujka 93. obnašao i vrlo odgovornu dužnost zapovjednika 1. sektora, istaknutog zapovjednog mjesta Zadar – Zbornog područja Split.

Prilikom nadzora svojih položaja Damir Tomljanović Gavran poginuo je 17. veljače 1994. godine na obroncima Velebita od neprijateljskog snajpera. Zadobio je ranu na glavi.

– Nismo ga zvali zapovjednikom, to je bilo prekruto i formalno, nego “šefe”. Koje je god selo, brdo ili poziciju pokazao, mi smo to zauzeli jer je Gavran tako rekao. Kad god bismo na motoroli čuli njegov glas, išli smo naprijed, s njim u pobjedu. Ta je naša ekipa disala pobjednički zahvaljujući njemu. Velika je sreća što smo ga imali – prisjeća se Ivan Pasariček ovog heroja kojega je za života nekoliko puta pohvalio i sam predsjednik Republike Hrvatske, doktor Franjo Tuđman.

Upravo je Franjo Tuđman 26. srpnja 1994. otvorio u Šepurinama kod Zadra Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva Pukovnik Damir Tomljanović – Gavran.

Valja također napomenuti kako je na obljetnicu njegove smrti u njegovu čast, na prijedlog Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata 2007. godine u Zagrebu ulica Bundek preimenovana u Ulicu Damira Tomljanovića Gavrana.

 

DAMIR TOMLJANOVIĆ GAVRAN

Javljamo se u velikom broju
Da branimo domovinu svoju
Osnuju se brigade i bojne
I postrojbe specijalne vojne

I Damir je poziv osjetio
U Rakitje on je pristupio
Policajac specijalni posta
Ali tamo on dugo ne osta

Hrabrošču se svojom isticao
U Tigrove brzo je prešao
Damir ratnik koji nema para
Od Privlake sve do Vukovara

Od Karlovca pa do Slavonije
Do Korduna, Like i Banije
Crn je momak i markantan bio
Zato ime Gavran i dobio

U boj Gavran vazda išo prvi
Strah ga nije ni groba ni krvi
Gavran nikad nije uzmicao

Zapovjednik brzo je postao

Strog je, pošten i pravedan bio
Svaki vojnik Gavrana volio
Svojim činom moral je dizao
Samo za mnom uvijek je vikao

Na tisuću devetu stotinu
Devedeset četvrtu godinu
Veljača je sedmn’estog dana
Srpski snajper pogodi Gavrana

Tisuću sto osamdeset i tri
Za Gavrana posljednja kota bi
Taka vam je sudbina čovjeka
U Rujama zasjeda ih čeka

Tulove Grede vrh su Velebita
Sa njih braniš skoro sve do Splita
Tamo Gavran mrtav zemlji pade
I svoj život za Hrvatsku dade

Dvadeset i šest je godina imao
Kad poginu svima bilo žao
Pukovnik je tada Gavran bio
Nije samo zapovjedat htio
Već je prvi na liniji bio
Bojovnike svoje predvodio

Sad ulice po njemu se zovu
Te pronose slavu Gavranovu
Za sve dobro što je napravio
Više puta odlikovan bio

Za Hrvatsku kao tigar bio
I svoj život za nju položio
Bog će dragi Gavri milost dati
Raj nebeski vječno će mu sjati

Pokoj mu vječni!

Ivan Čuljak, Rovišće

 

 

 Vojna Povijest VL/http://vojnapovijest.vecernji.hr/Hrvatsko nebo

 

 

 

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.