Mrzitelji Hrvata dijaspore, pa rezultirajući s time i protivnici Republike Hrvatske u svojoj mržnji prema Hrvatima dijaspore navode mnoge neutemeljene teze. Iako su Hrvate dijaspore dobrim dijelom, uz pomoć neupućenih isključili iz gospodarskog, kulturnog i političkog života RH, mrzitelji Hrvata dijaspore se s time nisu zadovoljili, te sustavno čine sve, kako bi Hrvatima dijaspore ali i Hrvatima Herceg-Bosne oduzeli pravo glasovanja na izborima u RH. Inicijatorima tih teza ne bi nikako smetala dijaspora, da su se Hrvati diljem svijeta umjesto za slobodnu, neovisnu i suverenu RH, borili za njihovu, Hvala Bogu propalu komunističku Jugoslaviju. Isto tako, antihrvatima ne bi smetali Hrvati u rasijanosti, da umjesto HDZ-u Hrvati izvan RH svoju podršku daju SDP-u. Naime, poanta ove kolumne je analizirati, zašto Hrvati dijaspore konstantno svoje povjerenje daju HDZ-u, te u vezi s time i konstatirati, da li je pravedno, da se Hrvate dijaspore kritizira, pa čak često i osuđuju radi podrške prema HDZ-u. Ponovit ću, analizirat ću isključivo zašto Hrvati dijaspore konstantno svoj glas povjeravaju HDZ-u, neću to u ovoj kolumni činiti i za Hrvate Herceg-Bosne, tu tematiku ću ostaviti za drugu kolumnu.

Sada će se mnogi možda upitati, kako da Hrvate Herceg-Bosne ne uvrštavam u termin dijaspore, kada je u javnosti stvorena percepcija, da su Hrvati Herceg-Bosne i Hrvati u Srbiji dio hrvatske dijaspore?

Točno je nažalost, da se u hrvatskoj javnosti često voli potencirati, pa i sa strane pojedinih političara, da su primjerice Hrvati Herceg-Bosne dio Hrvatske dijaspore. Ne samo to, nažalost tri mandata u Hrvatskom saboru, koja navodno pripadaju hrvatskoj dijaspori, ne pripadaju samo Hrvatima rasijanosti, već isto tako Hrvatima Herceg-Bosne, Hrvatima u Srbiji, te svim onim Hrvatima, koji su u određenoj državi nacionalna manjina. Velika je sramota Republike Hrvatske, da Hrvati dijaspore zajedno s Hrvatima Herceg-Bosne imaju isključivo tri saborska mandata. Termin “dijaspora” nažalost ponovno pokazuje, koliko su mnoge osobe u RH neinformirane o Hrvatima u svijetu, te o Hrvatima u Herceg-Bosni, pa tako u potpunosti pogrešno definiraju pojam “dijaspora”. No i ovu tematiku želim ostaviti za drugu kolumnu, te ću se sada referirati na poantu moje kolumne, kako bismo mogli doći do kvalitetne konstatacije.

Dijaspora je zahvalna dr. Tuđmanu i Šušku!

Mnogi, koji hrvatskoj niti Hrvatima dijaspore nužno ne žele zlo često se pitaju, zašto tri mandata iz dijaspore konstantno odlaze HDZ-u, kad po njima, taj isti HDZ nije učinio apsolutno ništa za Hrvate u svijetu. Prije svega bih se želio referirati na gore postavljenu tezu, da za tri mandata dijaspore ne glasuju isključivo Hrvati dijaspore, već isto tako Hrvati Herceg-Bosne, Hrvati u Srbiji itd., te u vezi s time konstatirati, da Hrvati dijaspore nisu jedini koji gotovo jednoglasno podržavaju HDZ, jer je činjenica da Hrvati Herceg-Bosne, koji imaju pravo sudjelovanja na izborima u RH, isto tako svoje povjerenje velikom većinom daju HDZ-u u RH. No to sam samo želio navesti kao sporednu stvar, jer je poanta isključivo analizirati razloge, radi kojih Hrvati od Australije, preko Njemačke do SAD-a, glasuju za HDZ.

Činjenica je, da Hrvati dijaspore s HDZ-om povezuju nešto iznimno pozitivno prema Hrvatskoj. Unatoč činjenici, da današnji HDZ nije ni nalik onog dr. Tuđmana, Hrvati u svijetu vjeruju, kako je HDZ ipak puno bolje rješenje od primjerice SDP-a. Iako sada više ni ne možemo tvrditi, da su Hrvati dijaspore spremni dati podršku ovakvom HDZ-u na čelu s Andrejom Plenkovićem, činjenica je, da su sve ove godine od 90-tih, tri mandata dijaspore gotovo svaki put išla prema HDZ-u. Hrvati dijaspore će sigurno uvijek biti zahvalni dr. Tuđmanu, Gojku Šušku i hrvatskim braniteljima, posebice oni iz starije generacije, jer su im te navedene osobe omogućile ostvarenje sna, te su te osobe isto tako uništile komunističku Jugoslaviju, koja je mnoge Hrvate izvan RH progonila dugi niz godina. Isto tako, Hrvati dijaspore su vidjeli što je Republici Hrvatskoj donijela vlada Ivice Račana, te su smatrali, da takva vlada više nikada ne smije biti na čelu RH. Jasno je, da su Hrvati dijaspore beskompromisno podržavali Tuđmanov HDZ 90-ih godina, jer su bili zaljubljeni u ideju, koju su propagirali dr. Tuđman, ministar Šušak i hrvatski branitelji. Upravo su iz svih tih razloga profitirale i osobe poput Sanadera, Jadranke Kosor, pa i Andreja Plenkovića. Profitirale su, jer su de facto Hrvati dijaspore nakon smrti dr. Tuđmana glasovali za HDZ isključivo radi politike dr. Tuđmana 90-ih, te radi straha, da SDP ponovno ne bude na čelu RH, a ne radi velikih simpatija prema primjerice Jadranci Kosor. Činjenica je, da su Hrvati dijaspore na parlamentarnim izborim 2011 godine isto tako plebiscitarno podržavali HDZ, kada su de facto i mnogi birači suverenističkog opredjeljenja u RH okrenuli leđa takvom HDZ-u. Navedena činjenica pokazuje samo koliko su Hrvati dijaspore zahvalni dr. Tuđmanu i ministru Šušku, koji su pokazali, kako se zahvaliti hrvatskoj dijaspori na velikoj podršci.

Dijaspora često nije imala alternativu!

Mnogi će sada reći, da je takvo ponašanje Hrvatske dijaspore naivno, te da zahvalnost Hrvata dijaspore prema Tuđmanu i Šušku ne može biti relevantan razlog, da se podržavaju osobe poput Jadranke Kosor i Andreja Plenkovića. Onima koji dolaze do takve konstatacije ću djelomično dati za pravo. Međutim, potrebno je shvatiti motive dijaspore, a motiv dijaspore je uvijek bio slobodna, suverena, neovisna, jaka i ponosna Hrvatska. U trenutku, kada je SDP prezirao Hrvate dijaspore, te nije imao ni listu za XI. Izbornu jedinicu, očekivano je, da su Hrvati svoje povjerenje davali HDZ-u, iako taj isti HDZ danas liči na sve, samo ne na suverenističku opciju. Na ovome mjestu želim napraviti malu digresiju, te bih želio povući jednu paralelu s Hrvatima Herceg-Bosne. Naime, na prošlim općim izborima u BiH Hrvati Herceg-Bosne gotovo nisu dali ni jedan glas Sejdi Komšiću, osobi koja je po treći put uzurpirala poziciju hrvatskog člana Predsjedništva BiH, jer im se dotična osoba tijekom cijele izborne kampanje nije ni jednom obratila.

Sada će se pojedine osobe vjerojatno upitati, kako to može biti paralela s činjenicom, da HDZ ima gotovo jednoglasnu podršku Hrvata dijaspore?

Međutim, kada malo promislimo, te u obzir uzmemo sve izborne kampanje prije parlamentarnih izbora, onda bismo trebali konstatirati, da itekako postoji paralela između ta dva slučaja. Naime, SDP se nikada nije obraćao biračkom tijelu koje dolazi iz dijaspore, ne samo to, SDP-ovci su cijelo vrijeme prezirali Hrvate dijaspore, te činili sve, kako bi Hrvate dijaspore u potpunosti isključili iz kulturnih, gospodarskih i političkih procesa RH. Suludo je za očekivati, da Hrvati dijaspore podržavaju SDP, koji sustavno radi protiv njih, te bi se takvom podrškom Hrvati u rasijanosti samo sami politički eliminirali. Kada znamo, da u većini slučajeva nije postojala prava alternativa HDZ-u, apsolutno je shvatljivo, da je HDZ cijelo vrijeme imao plebiscitarnu podršku od Hrvata dijaspore. Unatoč činjenici, da je HDZ suodgovoran za trenutna minimalna tri mandata u saboru, koja pripadaju Hrvatima dijaspore, ali isto tako Hrvatima Herceg-Bosne, Hrvatima u Srbiji itd.

Nadalje, iz osobnog iskustva mogu konstatirati, da na izborima u RH sudjeluju većinom Hrvati dijaspore koji pripadaju starijoj generaciji, te moramo shvatiti, da za mnoge od njih ne postoji bolje rješenje od HDZ-a, te im se HDZ čini kao puno bolje rješenje od primjerice SDP-a, upravo iz svih tih razloga koje sam gore naveo. Sviđao se nama osobno HDZ ili ne, činjenica je, da je HDZ bio krucijalan instrument u stvaranju Hrvatske države, dok su mnogi u SDP-u i tada bili zaljubljeni u propalu Jugoslaviju. To se kod mnogih SDP-ovaca ni danas nije promijenilo, čast iznimkama, kojih svugdje ima. Nažalost i u mnogim drugim strankama se situacija iznimno ne razlikuje. Konstatiram: Ne smijemo Hrvate dijaspore optuživati za izdaju, jer plebiscitarno podržavaju HDZ, referirajući se s gore navedenim činjenicama. Umjesto što mnogi kritiziraju Hrvate dijaspore, koji su uvijek imali dobre namjere prema RH, pametnije je, da se usredotoče na to, kako političkim opcijama poslati jasan znak, da se izdaja hrvatskog naroda u RH, Herceg-Bosni ali i diljem svijeta više neće tolerirati, te se usredotočiti na to, da HDZ ponovno postane stranka kava je bila 90-ih. Ako pak to nije moguće, onda bi se mnogi umjesto konstantnog osuđivanja dijaspore trebali pozabaviti time, da se što prije formira nova politička platforma, koja će imati nalik Tuđmanovog HDZ-a. Kada Hrvati dijaspore osjete, da postoji istinska alternativa HDZ-u, koja je suverenistička i domoljubna, sve ono što današnji HDZ nije, onda taj isti HDZ više neće imati podršku hrvatskog naroda u dijaspori. Takvoj konstataciji u prilog ide i činjenica, da je na prošlim parlamentarnim izborima 2016. godine izabran Željko Glasnović, koji je bio na listi za XI. Izbornu jedinicu, te treba jasno naglasiti, da nije bio na listi HDZ-a. Sve osobe kojima je stalo do činjenica, pa rezultirajući s time do istine, trebale bi konstatirati, da Hrvati dijaspore glasuju isključivo za HDZ kada ne postoji ozbiljna suverenistička opcija, koja se kandidira za XI. Izbornu jedinicu. To je nažalost bio često slučaj u prošlosti.

 

Davor Čelan/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.