Dijaspora smeta isključivo oponentima RH!

Od 2000-te godine, nakon smrti predsjednika svih Hrvata dr. Tuđmana, te nakon pobjede crvene komunističke koalicije na čelu s Ivicom Račanom, trećega siječnja 2000-te godine, stvari za Republiku Hrvatsku su krenule nizbrdo. Tadašnji politički vrh RH krenuo je žestoko s obračunom svega što je Tuđman s hrvatskim braniteljima stvorio, taj proces, koji je u javnosti poznat pod terminom detuđmanizacija, do današnjega dana nažalost nije završen. Na udaru su bili svi oni, koji su imali svoj udio u stvaranju neovisne, slobodne i suverene RH. Naime, kao što sam rekao, osobe jugokomunističkog uvjerenja se nisu obračunavale samo s hrvatskim generalima, braniteljima i Hrvatima Herceg-Bosne, oni su se isto tako žestoko borili protiv Hrvata u svijetu, jer do danas Hrvatima dijaspore ne mogu oprostiti činjenicu, da su svojim zauzimanjem u svijetu za Hrvatsku, zaslužni za stvaranje neovisne, slobodne i suverene države Hrvatske, čije međunarodno priznanje sutra obilježavamo.

Hrvati izvan RH, zajedno su s hrvatskim braniteljima, generalima i predsjednikom Tuđmanom stvorili suverenu Republiku Hrvatsku, te su se othrvali velikosrpskoj agresiji. Mnogi danas nažalost u RH, upravo radi tog procesa nakon 2000-te godine, Hrvate dijaspore smatraju velikim neprijateljima, te im žele uzeti i najmanje pravo, a to je pravo za sudjelovanjem na izborima. Želio bih konstatirati, da takve teze ne zastupaju samo osobe srbokomunističkog uvjerenja, nego i mnoge osobe, koje RH na prvi pogled ne žele zlo, ali zastupanjem takvih teza stoje na istoj crti s mnogim mrziteljima svega hrvatskog. Kada malo duže promislimo, trebali bismo doći do konstatacije, da su takve osobe u potpunosti neinformirane o Hrvatima u svijetu, te su pravi primjer skupine, koja je naivno nasjela na Jugokomunističku propagandu, koja je krenula već nakon 2. svjetskog rata, a zaustavljena je samo u periodu kada je predsjednik bio Tuđman, te je ponovno preporođena dolaskom notornoga Račana i Mesića na vlast RH. Poanta ove kolumne je, komentirati trenutni položaj Hrvata dijaspore u RH, te u vezi s time i analizirati, tko je najodgovorniji za takav položaj skupine hrvatskog naroda, koja nikada neće zaboraviti svoje hrvatske korijene.

Jugokomunističku propagandu podržavaju i neupućeni!

Jugokomunistički ostaci nažalost nisu jedini, koji bi Hrvate u rasijanost svim silama najradije isključili iz gospodarskog, kulturnog i političkog života RH. Postoje i mnoge osobe, koje se deklariraju kao “domoljubi”a Hrvatima u svijetu žele oduzeti biračko pravo na izborima. Takve osobe, koje su nasjele na jugokomunističku propagandu često tvrde, da Hrvati dijaspore ne bi trebali imati pravo sudjelovanja na izborima, jer ne plaćaju porez u RH. Svaka osoba koja je malo informirana o Hrvatima u svijetu će bez velikog napora moći konstatirati, da su takve teze u potpunosti deplasirane. Svatko tko se i malo pozabavi činjenicama i brojkama bez velikog problema će moći zaključiti, da Hrvati dijaspore financijski itekako pomažu matici Hrvatskoj. Međutim, taj argument kojega su plasirali jugokomunistički ostaci, je samo jedan od mnogih neutemeljenih argumenata, s kojima se Hrvatima dijaspore želi oduzeti u potpunosti legitimno pravo, da sudjeluju u događajima, koja su vrlo bitna za budućnost RH. Unatoč činjenici, da su takvi argumenti u potpunosti deplasirani, mnoge osobe su i u RH po tko zna koji puta nasjeli na tu veliku jugokomunističku propagandu. Iako te osobe toga možda na prvi pogled nisu ni svjesni, oni upravo zastupanjem teza ne čine samo štetu Hrvatima od Australije preko Njemačke do SAD-a, oni isto tako potenciranjem takvih teza čine veliku štetu i Republici Hrvatskoj, pa rezultirajući s time i sami sebi. Zato bih se želio referirati na poantu ove kolumne, te konstatirati, da su takve u potpunosti neupućene osobe o Hrvatima u rasijanosti veliki oponenti RH, iako to možda sami ni ne osjete.

Sada će se možda pojedine osobe zapitati, kako tako jednostavno dolazim do takve konstatacije?

No ako malo upotrebimo razum, te sagledamo činjenice, svi mi trebali bismo doći do jednostavnog zaključka, da RH gubi enormne političke, gospodarske i kulturne mogućnosti, isključivanjem Hrvata dijaspore iz svih sfera hrvatskog društva. Nije tajna, da vlade RH nakon smrti dr. Tuđmana nisu znale iskoristiti ogromni potencijal, koji im Hrvatska dijaspora cijelo vrijeme nudi. Osobe koje se deklariraju kao “domoljubi” a u isto vrijeme zastupaju ideju, da se Hrvate dijaspore u potpunosti treba isključiti iz života RH, ne samo da su licemjeri, oni isto tako doprinose trendu, da RH demografski, gospodarski pa ako hoćete i politički tone.

Sada se mnogima vjerojatno postavlja sasvim legitimno pitanje, da li su te osobe krive za trenutni položaj Hrvatske dijaspore u RH.?

Želio bih jasno konstatirati, da te osobe sigurno ne mogu biti glavni krivci za takav razvoj od 2000-te godine, ali sigurno snose dio odgovornosti. Snose odgovornost, jer su bez ikakvog istraživanja nasjeli na jugokomunističku propagandu, te su počele zastupati teze, koje su skuhali antihrvatski elementi, bez da su i jednom realno analizirali činjenice o mnogim Hrvatima u dijaspori. Ipak, treba jasno naglasiti, da su glavni krivci za trenutni položaj Hrvata dijaspore osobe jugokomunističkog uvjerenja, koje su od 2000-te na čelu s Račanom i Mesićem vodili politiku, koja je bila sve samo ne pozitivna prema mnogim Hrvatima u svijetu. Međutim, “domoljubi” kojima smetaju Hrvati u rasijanosti osobama jugokomunističkog uvjerenja služe kao sjajno sredstvo, jer tako jugokomunistički ostaci mogu tvrditi, da i mnogim osobama koji RH navodno žele dobro smetaju Hrvati diljem svijeta, jer oni ne plaćaju porez. Mnogima nažalost još nije postalo jasno, da se kod takvih argumenata radi o običnim jugoslavenskim spinovima.

Položaj Hrvatske dijaspore u RH katastrofalan, ali nije nepopravljiv!

Nakon što sam kratko analizirao tko snosi najveću odgovornost za loš položaj Hrvata dijaspore u RH, želio bih se referirati i na pitanje, kakav je taj položaj doista, i da li je uopće još moguće poboljšati ga? Naime, ako samo pogledamo koliko mandata Hrvati dijaspore imaju u Hrvatskom saboru, bez problema možemo konstatirati, da su njihova prava u RH svedeni na minimum. Velika je sramota države Hrvatske, za koju su se uz branitelje borili i Hrvati u svijetu, da Hrvati u rasijanosti zajedno s Hrvatima Herceg-Bosne imaju 62,5% manje mandata od nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru. Ne želim diskreditirati nacionalne manjine, ali mnogi od njihovih “zastupnika” u saboru preziru sve što ima hrvatski predznak, te su pojedini od njih 90-tih izravno podupirali velikosrpsku agresiju. Velikosrpsku agresiju, protiv koje su se hrvatski branitelji diljem Hrvatske beskompromisno borili, ali i mnogi Hrvati dijaspore, prije svega na diplomatskoj razini. Nažalost, ni mnogi “domoljubi” poput Željke Markić se u svojim inicijativama nisu založili za to, da se utjecaj Hrvata izvan RH u Hrvatskom saboru znatno poveća, te su tako nažalost izostavili krucijalnu stvar. Nažalost, utjecaj Hrvata u gospodarstvu i kulturi RH je sve samo ne zadovoljavajući. Međutim, za takav položaj su najmanje krivi Hrvati dijaspore, a najviše sve vlade RH od 2000-te, koje se beskompromisno bore u tome, kako Hrvatima dijaspore, koji su spremni uložiti ogromni kapital u RH, postaviti što veće barijere.

U ministarstvu kulture, na čelu s kontroverznom Ninom Obuljen-Koržinek su dobrodošle osobe poput Olivera Frljića, dok to mnogi Hrvati iz svijeta nisu, te je ta činjenica isto tako velika sramota Hrvatske države. Ipak, želim konstatirati, da još postoji nada da Hrvati dijaspore u budućnosti budu snažan kotačić u stvaranju ponosne i jake RH. Nada postoji sve do trenutka, dok su Hrvati u svijetu spremni identificirati se s hrvatstvom, te dok su spremni ulagati ogromni kapital u RH. Oni to i danas u skladu sa svojim mogućnostima čine, unatoč tomu, što su im izdajničke vlade od 2000-te znatno minimizirale mogućnosti participiranja u političkom, gospodarskom i kulturnom razvoju RH. Vlade RH u budućnosti ne moraju činiti ništa više od pružanja ruke Hrvatima dijaspore, te im samo omogućiti, da mogu sudjelovati u političkim, kulturnim i gospodarskim procesima RH. Gojko Šušak je samo jedan od mnogih primjera 90-ih, kako iskoristiti ogromni potencijal Hrvata diljem svijeta. Bilo bi lijepo, kada bi u budućnosti oni koji se referiraju na oca Domovine dr. Tuđmana konačno počeli voditi politiku prema Hrvatima u svijetu kakvu je on vodio. Te svi mi ne bismo trebali strahovati za demografiju, kulturu i gospodarstvo Republike Hrvatske. Ne želim prejudicirati, ali sigurno je veliki upitnik, hoće li ovakva trenutno ustrojena vlada voditi pozitivnu politiku prema Hrvatima dijaspore u budućnosti, kada imamo činjenicu, da ne postoji ni ministarstvo za Hrvate izvan RH. Sigurno je jedno, da će se mnogi Hrvati dijaspore u skladu sa svojim mogućnostima u budućnosti i dalje beskompromisno boriti, da RH postane onakva Domovina, kakvom su je sanjali dr. Tuđman, Gojko Šušak i hrvatski branitelji 90-ih. Isto tako želio bih konstatirati, da je trenutno loš položaj Hrvatske dijaspore u RH itekako popravljiv, ali samo ako budući čelnici RH budu spremni da ga poprave.

 

Davor Čelan/Hrvatsko nebo

 

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.