U povodu smrti Johann-a Georg-a Reißmüller-a izražavamo sućut obitelji, prijateljima, uredništvu te izdavačkoj kući „Frankfurter Allgemeine Zeitung”, u kojoj je proveo gotovo cijeli radni vijek.

Johann Georg Reißmüller rođen je u Litoměřice (Leitmeritz) u Sudetima godine 1932. Iako je njegov otac bio sklon Čehoslovačkoj, obitelj je godine 1946. bila odatle protjerana, te se nastanila u istočnoj Njemačkoj. Nakon što mu je otac bio zatvoren, mladi Reißmüller je s 18 godina pobjegao u Zapadnu Njemačku. U Tübingen-u je završio studij i doktorat pravnih znanosti.

Nakon pripravničkog rada kao sudac, prešao je godine 1961. u uredništvo „Frankfurter Allgemeine Zeitung”, gdje ostao do umirovljenja godine 1999. Posebno značajno razdoblje bilo je od 1967. do 1971. godine, kada je kao dopisnik iz jugoistočne Europe boravio u Beogradu.

Dok je europska ljevica sanjala o uvozu „socijalističkog samoupravljana“ iz Titova komunističkog raja, J.G. Reißmüller je kirurški precizno očitavao svo protuslovlje, zablude, prijevare i opsjene jugokomunističkog sustava. Iz toga vremena potječe njegova sućut i simpatija za potlačene narode, ponajprije Hrvate i Albance, koja će do potpunog izražaja doći dvadesetak godina kasnije, u vrijeme raspada Jugoslavije.

Iako je još godine 1974. postao članom izdavačkog vijeća FAZ, J.G. Reißmüller je i dalje kontinuirano pisao o Jugoslaviji, rano predviđajući njezin raspad. Čim je rat izbio, počeo je redovito pisati uvodnike, najčešće u subotnjem izdanju. Njegovi analitički tekstovi nisu samo sensibilizirali čitatelje za tragediju, koja se upravo odvijala pred njihovim vratima, nego su bili i noćna mora za vladu Helmuta Kohla, koja je rat u susjedstvu najprije pokušala ignorirati, ali je ubrzo morala popustiti pod pritiskom javnosti.

Ovom prigodom izdvojit ćemo neke proročke odlomke.

“…Da bi se oduprlo (velikosrpskom zlu), Hrvatska treba čelnistvo, koje će se riješiti dva nasljedna zla: samouništavajući poriv prema neprestanom sukobljavanju, te potrebu za sveobuhvatnom fantazijom, koja sa stvarnošću ima samo jednu vezu: da oteža njezinu realizaciju…” (26.4.1990)

“…Današnjoj demokratskoj opoziciji u Saboru nedostaju političari, koji se po političkom talentu, a pogotovo po vještini upravljanja, mogu mjeriti s predsjednikom i utemeljiteljem HDZ-a, hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom…”(22.8.1990)

“…Srbi, vojnici i civili, ponašaju se kao gospodari. To se uvijek moglo osjetiti, a sad se to ponašanje još potiče…” (19.2.1991)

“…Kad se srpski teroristi usmjere na jedno selo, najprije isele srpske stanovnike, da mogu slobodno pucati. Uglavnom napadaju dva puta: ujutro trijezni, popodne pijani…” (24.7.1991)

“…Hrvatska je ustupcima prevršila granicu samoponiženja te dotaknula granicu samouništenja…” (27.8.1991)

„…Protiv srpskog ratnog stroja Hrvati se odupiru s iznenađujućom izdržljivošću. Podnosili su jedan vojni poraz za drugim, ali se nisu dali obeshrabriti… Odlučnost za obranu slobode i dostojanstva daje ugroženom narodu više snage nego što volja za dominacijom daje agresoru…I nitko ne bi smio vjerovati da će hrvatski narod pokleknuti pred srpskom silom. Tko je Hrvatsku ostavio na cjedilu, otvorio je put novom krvoproliću …“ (4.10.1991)

“…Hrvati će se prije svega suprotstaviti srpskoj tiraniji. Oni ne će bez otpora prihvatiti niti gašenje niti sakaćenje svoje države…Zapadni svijet dobija zbog nemoralne uskrate pomoći napadnutoj Hrvatskoj sve lošiju savjest…U hrvatskoj naciji, koja će se oduprijeti, Srbija će za dogledno vrijeme imati odlučnog neprijatelja…” (8.10.1991)

“…Zar nije prosvjed morao poput oluje protutnjati cijelim kontinentom, kad je srpska “narodna armija” tenkovima, topovima i zrakoplovima napala nezaštićene Hrvate, ili makar kad su srpski osvajači počeli rušiti bolnice i crkve u hrvatskim gradovima, kad su hrvatske civile i zarobljenike bestijalno mučili i ubijali?…” (16.11.1991)

Svoje je uvodnike o ratovima u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini objavio u knjigama s naslovima “Rat u našem susjedstvu: pozadina hrvatske tragedije” te “Bosanska tragedija”. Zbog njegovih napisa, u Srbiji je bila ponuđena visoka nagrada za njegovo smaknuće.

U travnju 1995. J.G. Reißmüller dobio je počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu. Zahvalio je prigodnim predavanjem na hrvatskom jeziku. To je bilo jedino odlikovanje, koje je prihvatio.

Naš veliki prijatelj Johann Georg Reißmüller ostat će nam u trajnoj uspomeni.

 

Dr. Josip Stjepandić

Predsjednik / Der Präsident / President

 

Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.