Sutra obilježavamo već 19. obljetnicu smrti prvoga hrvatskoga predsjednika, i do sada jedinoga istinskoga državnika u Hrvatskoj, dr.Franje Tuđmana. Taj datum možemo isto označiti kao trenutak kada su stvari za Republiku Hrvatsku, ali isto tako za Hrvate u BiH krenule nizbrdo, što se nažalost do danas nije zaustavilo. Sa  smrću prvoga hrvatskog predsjednika, krenulo je diskreditiranje Domovinskog rata, što je rezultiralo s podizanjem optužnice tzv. suda u Den Haagu, protiv generala Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeće obrane. Nakon Tuđmanove smrti, nažalost su na površinu ponovno počele isplivavati osobe, koji do današnjega dana ne mogu prežaliti za njih bolnu, a za sve Hrvate diljem svijeta sretnu činjenica, da im je propala zlosretna srbokomunistička Jugoslavija. Kada samo pomislimo, tko je sve nakon Tuđmanove smrti obnašao vlast u Hrvatskoj, sasvim opravdano dolazim do konstatacije, da je dobro da uopće postojimo kao Hrvati, i da se nitko ne mora čuditi stanjem u kojemu se sada nalazimo, kada sagledamo sva antihrvatska događanja, koja su se početkom 2000-te nažalost po hrvatski narod počela događati.

 

Vrijeme prolazi, a Tuđmanova dijela postaju sve veća!

 

Može se reći, da se s početkom 2000-te događao natječaj među političarima koji hrvatsku nikada nisu htjeli, a li i onih zavidnih, tko će više ocrniti prvoga hrvatskoga predsjednika. U javnosti se za takav proces, koji do danas nije završio, upotrebljava termin detuđmanizacija. To da su cijelo vrijeme Tuđmana napadali jugokomunistički ostaci, nije uopće neočekivano, niti se tomu trebamo čuditi, kada znamo, da je Tuđman zajedno s hrvatskim braniteljima srušio njihovu totalitarističku Jugoslaviju. Isto tako, nikako se ne bismo smjeli čuditi, niti nas ne treba previše zabrinjavati, da sa srpske strane dolaze teze, kako je Tuđman provodio zločinačku politiku. Naravno, da iste te osobe ne mogu smisliti Tuđmana,  kada im je s Hrvatskom vojskom srušio san o velikoj Srbiji, najkasnije s brilijantnom vojnom-redarstvenom operacijom Olujom. To je razlog, koji nam daje zapravo, da vrlo jednostavno konstatiramo, da je Tuđman bio državnik i vizionar, osobu takvoga profila, nakon njegove smrti sve do danas nažalost nismo mogli uočiti, na hrvatskoj političkoj sceni. U prilog tomu idu upravo teze jugokomunista i velikosrba. Jer što god ga oni više pokušavali ocrniti, to je svakome Hrvatu suverenističkog opredjeljenja Tuđman sve draži i draži.

 No, nažalost Tuđmana za mnoge stvari nisu samo optuživali jugokomunisti i velikosrbi, postoje i mnogi samoprozvani „desničari“, koji Tuđmana pokušavaju diskreditirati. Ima ih i u braniteljskoj populaciji, a siguran sam, da većina tih osoba to čak i ne čini iz zlo namjere, nego više iz neupućenosti. Osobe takvog profila, često nasjedaju na mitove Parage i njegovih istomišljenika, misleći da je dovoljno promatrati samo jedan dio Domovinskog rata, a ne sva zbivanja koja su se počela događati od 90-ih godina. Oni koji plasiraju takve teze, poput Mesića, Parage, Manolića i ekipe itekako nemaju čiste namjere. Namjere su im diskreditirati borbu hrvatskog naroda za svojom neovisnošću i slobodu, te osobe isto tako dobro znaju, ako uspiju diskreditirati Tuđmana, onda isto diskreditiraju hrvatski narod. Zanimljivo je kako i s tzv. „desnoga“ spektra, dolaze teze, kako je Tuđman prodao Vukovar, kako je želio dijeliti Bosnu i Hercegovinu itd. Ne želim ni nabrajati sve njihove neutemeljene teze, koje nemaju nikakvu osnovu, moglo bi ih se nazvati običnim izmišljotinama. Zanimljivo je kako mnogi optužuju Tuđmana i Šuška za prodaju hrvatskog grada heroja Vukovara.

Paradoks zar ne?

 Kada znamo, da iste te osobe optužuju Tuđmana za mirnu reintegraciju. Na jednoj strani ga optužuju, da je prodao Vukovar, i tako ostavio civile na cjedilu, i tako omogućio pokolj hrvatskog naroda, sa strane srbočetničkog agresora, a onda ga s druge strane optužuju, što je mirnom reintegracijom spasio ogromne živote na hrvatskoj ali i srpskoj strani. Zato što bi svima trebalo biti jasno, ili jednostavno ne žele shvatiti, da bi vojnim oslobađanjem Hrvatskog Vukovara bilo puno više žrtava na oba dvije strane, što nama kao kršćanima ali i Hrvatima nikako nije smjelo biti u interesu. Lako je pametovati sada kada je stvorena Hrvatska država, a uvjeren sam, da bi isti ti koji Tuđmana kritiziraju za mirnu reintegraciju bili prvi, koji bi ga kritizirali za vojno oslobađanje Hrvatskog Podunavlja, radi ogromnog broja žrtava, kojega bi bilo na hrvatskoj strani. Onda bi njihove teze glasile vjerojatno ovako, Tuđman unatoč mogućnosti da Hrvatsko Podunavlja vrati mirnim putem ,krenuo vojnom silom i tako žrtvuje mnoge hrvatske vojnike. Osobe, koji gotovo uvijek u potpunosti ne argumentirano optužuju predsjednika Tuđmana, za navodna mnoga ne dijela, to često rade iz zavisti prema našem predsjedniku, iz razloga što se nikada neće moći pomiriti s činjenicom, da će Franjo Tuđman sa zlatnim slovima biti upisan u hrvatsku povijest.

 Isto tako dolaze teze, posebice od Paraginih istomišljenika, da je Tuđman žrtvovao Vukovar, kako bi iznudio međunarodno priznanje. A činjenica je, da je se proces hrvatskog međunarodnog priznanja odugovlačio, upravo radi teza Parage, koji je imao u potpunosti nerealan cilj, stvoriti Hrvatsku do Drine. Onda vrlo jednostavno mogu konstatirati, da su teze onih koji tvrde, da bi u to vrijeme Dobroslav Paraga bio pravi predsjednik RH potpuno deplasirane. Kada znamo, da njegova ideja o Hrvatskoj do Drine, nikada međunarodno ne bi bila priznata. Sve su to odgovori onima, koji na sve moguće načine pokušavaju diskreditirati prvoga hrvatskog predsjednika dr. Tuđmana a tako i cijelu Hrvatsku vojsku, na koncu i cijelu ideju hrvatskoga naroda, za svojom slobodom. Žalosno je kada ih u tome iz nepoznavanja materije podržavaju osobe, koji doista vole svoju domovinu Hrvatsku.

 Nažalost, diskreditiranjem Franje Tuđmana, svrstavaju se na stranu Mesića, Manolića i ekipe, kojima je i danas jedini cilj, povratak na nesretnu i za sve Hrvate pogubnu Jugoslaviju. Znam, da će me sad mnogi oni, koji  dolaze s tzv. „desnog“ spektra, koji svim silama pokušavaju diskreditirati Tuđmana, optuživati, da ne znam što je se doista događalo u Domovinskom ratu, i da o tome nemam pravo govoriti. Međutim za razliku od njih, se ne bavim velikosrpskim i komunističkim mitovima, nego činjenicama i istinom, koja se doista događala u Domovinskom ratu.

 Zato bi svi oni, koji Tuđmana optužuju za prodaju Vukovara, trebali znati, da na takav način, de facto podržavaju ono što je skuhano u velikosrpskoj kuhinji, i tako obezvređuju borbu hrvatskih branitelja u Vukovaru, ali i u cijeloj Hrvatskoj i Herceg-Bosni. Isto tako smatram, ne samo da smatram, nego sam uvjeren, da svi mladi imaju pravo ali ne samo pravo nego i dužnost govoriti o predsjedniku Tuđmanu, o svim hrvatskim braniteljima, ali na koncu i o istini u Domovinskom ratu, kako žrtva svih naših junaka u povijesti ne bi bila uzaludna. Često možemo čuti i kritike na Tuđmanov račun, te propitkivanje, koji su to razlozi, da je se zalagao za pomirenje. Činjenica je, da danas s odmakom vremena možemo reći, da pomirenje između “lijevih” i “desnih” nije uspjelo.

 Međutim isto tako možemo konstatirati, da bez tog pomirenja koje je propagirao Tuđman, početkom 90-ih godina, nikada ne bi imali svoju slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Također sam 100% siguran, da Tuđmana nije spriječila smrt, da bi ta toliko željena lustracija bila provedena, te danas ne bismo imali takve probleme u našoj domovini, kakve nažalost imamo. Sada bi svima onima, kojima je stalo do istine, trebalo postati jasno, koliko su Tuđmanu problema pravile osobe jugokomunističkog uvjerenja, ali i one s tzv. „desnoga“ spektra, vođeni Dobroslavom Paragom, i kada uzmemo u obzir sve one okolnosti u to vrijeme, s potpunim uvjerenjem mogu konstatirati, kako je dr.Tuđman bio genijalac svojega vremena.

 

Nevjerojatno je, koliko je izrečeno laži o Tuđmanu!

 

Ne kažem, da nemamo pravo, dobronamjerno kritizirati postupke dr. Tuđmana, međutim nemamo niti u jednom trenutku pravo obezvrijediti njegovu nesebičnu borbu za samostalnost i slobodu hrvatskog naroda, za ispunjenje tisućljetnog sna svih Hrvata. Koliko je samo laži izrečeno na račun našega predsjednika, pa tako i velika izmišljotina zlonamjernih i osoba pune zavisti, prema Tuđmanu, da mu je cilj bila podjela BiH, kada znamo, koliko su Bošnjaci dobili pomoći upravo radi osoba poput Tuđmana, Šuška, Bobana i Praljka. Zastupnicima takve teze u prilog, složit ću se ako vam je to argument, idu presude duboko kompromitiranog haaškoga suda tzv. pravde u Den Haag. Za razliku od njih Hrvatima, odnosno braniteljima Tuđmanove politike idu u prilog sve činjenice, za vrijeme Domovinskog rata u BiH, da sada ne nabrajam tko je naoružavao tadašnje muslimane odnosno Armiju BiH, tko je primao ogroman broj muslimanskih odnosno bošnjačkih izbjeglica, tko je spasio Bihaćku enklavu od strašnoga pokolja, zahvaljujući komu je okončana krvava velikosrpska agresija na BiH, itd., mogao bi nabrajati do ujutro.

 Umjesto, da bošnjački unitaristi i dalje izmišljaju nove laži, kako bi diskreditirali dr. Tuđmana, bolje bi im bilo da mu se 10.prosinca na obljetnicu njegove smrti zahvale, na svemu što je uz hrvatske branitelje učinio za Bošnjake. Isto vrijedi, za tzv. Hrvate, koji Tuđmana, radi svojih osobnih problema i svojega osobnoga nezadovoljstva optužuju za iste stvari. Ali nema toliko laži, koje svi zlobnici ali i neupućeni mogu producirati, koliko su dijela dr. Franje Tuđmana bila velika, djela koja će prekriti sve te laži i izmišljotina na račun našega predsjednika. Koliko god pokušavali okaljati ulogu prvoga hrvatskoga predsjednika, Tuđman će uvijek ostati upisan zlatnim slovima u Hrvatsku povijest, za razliku od njih, u to sam siguran. Pitat će te sasvim legitimno, na čemu crpim toliku sigurnost, a ja ću vam odgovoriti, da je crpim kroz istinu, jer istina prije ili poslije uvijek nađe svoj put.

 

Mnogi bi danas htjeli biti kao Tuđman!

 

Zanimljivo je, kako se danas mnogi političari referiraju na pokojnog predsjednika, pa se tako često žele prezentirati u javnosti kao nasljednici njegove politike. Međutim, da bi bili kao Tuđman trebali bi prije svega imati hrabrosti i viziju, što ne vidim u velikoj većini današnjih političara. Plenković bi, kada se poziva na Tuđmana trebao znati, da Tuđman nije pristajao na neke ideje iz vana, koje su pokušavali nametati europski birokrati ali i mnogi drugi. Plenković bi isto tako trebao znati, da Tuđman nikada ne bi pristao na ratificiranje Istanbulske konvencije, posebice nakon što se Hrvatska biskupska konferencija oglasila negativno o tome. Isto tako mogao bi malo naučiti o tome što znači provoditi demokraciju u vlastitoj stranci, za što je Tuđman najbolji primjer, koliko god ga neki proglašavali diktatorom, činjenice i izjave svjedoka toga vremena nikako im ne idu u prilog. No nije samo Plenković taj, koji bi ako se želi prezentirati u javnosti kao provoditelj Tuđmanove politike, trebao naučiti nešto o politici Franje Tuđmana.

 Isto vrijedi i za samoproglašene nasljednike dr. Tuđmana, poput Hasanbegovića i Markićke, jedan bi trebao imati jasno stajalište o Hrvatima u BiH, te s time povezanoj Hrvatskoj republici Herceg-Bosni. Dok bi druga osoba, trebala imati jasna stajališta o Hrvatima, koji žive izvan RH, od BiH preko Austrije do Kanade. Za razliku od njene inicijative, u kojoj se Hrvatima izvan RH ne želi povećati broj zastupnika u Hrvatskom saboru, za vrijeme Tuđmanove vladavine Hrvati izvan RH su imali četverostruko veći broj mandata, nego što imaju danas. Meni je jasno, da bi sve te osobe rado željele imati popularnost i podršku hrvatskog naroda kao što ju je imao Tuđman, te bi rado željeli pobjeđivati sve izbore, što je bio i slučaj kod Tuđmana. No, da bi bili po politici i karakteru blizu dr. Tuđmana, trebali bi se tako i ponašati, ali isto tako zastupati i boriti se za vrijednosti, za koje se borio naš pokojni predsjednik.  

 

Davor Čelan/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.