Jadna je „desna“ opcija, koja nije spremna, besprijekorno braniti Herceg-Bosnu!

 

Ova godina se bliži kraju, a slijedeća će nam vjerojatno donijeti nove političke trzavice i napetosti. U svibnju slijedeće godine, održat će se EU-izbori, iako ne u BiH, iz razloga što BiH još nije dio EU, ti izbori koji će se održati u svim državama članicama EU pa tako i u Hrvatskoj, za hrvatski narod u BiH su ipak od velike važnosti. U Hrvatskoj javnosti se stječe dojam, kako oni koji žele birati neku “desnu” opciju, ili najbolje rečeno suverenističko kršćansku stranku, u Hrvatskoj neće imati velikoga izbora. HDZ koji je pod vodstvom Plenkovića i kompanije snažno skrenuo u lijevo, zasigurno više nije prva opcija za one birače u Hrvatskoj, koji žele birati jednu suverenističku kršćansku opciju. Po svim nekim trenutnim anketama (koliko je njima vjerovati u Hrvatskoj, sada ostavimo na strani), pa i predstavama u javnosti, jedina “desna” opcija koja ima priliku pokupiti koji mandat za EU-parlament, nameće se u Neovisnima za Hrvatsku. Na prvi pogled se ta stranka čini, kao sjajan izbor, za birače koji su domoljubno, suverenistički i kršćanski opredijeljeni. Međutim, kada uđemo malo dublje u program Neovisnih za Hrvatsku, vidjet ćemo neke izostanke u programu, koje su kontradiktorne, sa jednom kršćanskom i suverenističkom, pa tako naravno i domoljubnom politikom.

“Desna” opcija, mora braniti Herceg-Bosnu!

Oni koji tvrde da Hrvati u BiH ne smiju imati pravo glasa sudjelovanja na EU-izborima, su ili zlonamjerni ili neupućeni. Hrvati u BiH itekako, ne samo da imaju pravo, nego čak i dužnost birati zastupnike u EU-parlament. Naravno samo oni, kojima je zakonski omogućeno to biračko pravo (državljani RH). Hrvati u BiH, sudjelovanjem na EU-izborima, također odlučuju kako će se isti ti zastupnici u EU, ponašati prema hrvatskom narodu u BiH, i Herceg-Bosni koja kod hrvatskog narodu u BiH i dalje mora biti realna opcija u ostvarivanju konstitutivnosti na svim razinama.  Zamislite sada paradoksalnu situaciju, da Hrvati Herceg-Bosne ali i cijele BiH, biraju predstavnike koji nisu spremni javno i glasno otvoriti pitanje Hrvatske republike Herceg-Bosne odnosno trećeg entiteta, ako treba i u EU-parlamentu. Nije mi cilj ovdje sada obrazložiti, iz kojih razloga su bitni glasovi hrvatskog naroda iz BiH za EU-parlament, poanta ove kolumne je otvoriti oči onima, koji misle da biraju istinske predstavnike Hrvata BiH za EU-Parlament, ali to de facto ne čine.

 Većina “desničara” u Hrvatskoj će me sada kritizirati radi ovoga, međutim smatram vrlo važnim pokazati prije svega Hrvatima iz BiH, koje opcije i programe koje idu uz njih, doista biraju. Neću se baviti HDZ-om, iz razloga što se po meni vrhuška HDZ-a, radi svih prijašnjih odluka, nikako više ne može ubrojiti u jednu suverenističku i kršćansku stranku. Ne kažem, da se to u budućnosti neće promijeniti i da se neće pojaviti osoba na čelu HDZ-a, koja je spremna nastaviti Tuđmanovu politiku. U ovom trenutku pod vodstvom Plenkovića, suverenističko, kršćanska politika, ne samo da nije realna opcija ona je gotovo pa i nemoguća. No, isto tako smatram da Neovisni za Hrvatsku, stranka koja se u javnosti prezentira, kao izbor za suvereniste i one koji Tuđmanovu politiku, smatraju jedinom ispravnom, nisu prava opcija, posebice za Hrvate iz BiH.

 Biti ću iskren, kada se tek osnovala ta još dosta mlada politička platforma, prije gotovo godinu i pol, bio sam dosta optimističan, kako smo dobili opciju, koja je spremna obračunati se sa propalim komunističkim sustavom, i svim njegovim ostacima, te ponuditi svima nama jednu doista pravu suverenističku politiku, što se tiče sporova sa Srbijom ali i ostalima. Na početku i je izgledalo vrlo dobro, u ovih godinu i pol sav rad kluba te stranke u Hrvatskom saboru, išao je u smjeru, kojim moraju ići suverenisti. Međutim cijelo vrijeme, nedostajale su jasne izjave iz vrhuške te stranke, kako se postaviti prema Hrvatima BiH, ali i Herceg-Bosni, kao instituciji bez koje ne bi bilo BiH, kao države triju konstitutivna naroda, bez koje se isto tako ne bi uspio obraniti jug Hrvatske. Sada sa odmakom vremena, zaključujem, da sam možda malo naivno očekivao, da će stranka u narednom periodu, zauzeti vrlo čvrsto stajalište o Hrvatskoj republici Herceg-Bosni, znajući da je Musliman visoko pozicioniran u istoj toj političkoj stranci.

 Čekao sam i čekao, vjerujem kao i svi Hrvati u BiH, da Neovisni za Hrvatsku čvrsto zauzmu stajalište u vezi Hrvatske republike Herceg-Bosne. Dočekao nisam, čak niti nakon ponovnog nametanja Željka Komšića u predsjedništvo BiH, što je sasvim ne legitiman i protuustavan čin, koliko god Bošnjaci pa i sam Komšić tvrdili drugačije. Kada kažem Bošnjaci, naravno da ne mislim na cijeli narod, nego samo na određene političke strukture toga naroda. Isto vrijedi kada je riječ o drugim narodima. Iz neovisnih Hrvatske, nakon toga nije došla jasna i čvrsta reakcija, na najveću majorizaciju hrvatskog naroda u BiH, što je kontradiktorno sa suverenističkom i kršćanskom politikom. Suverenistički bi bilo, već nakon tih izbora oglasiti se jasno o oduzimanju biračkog prava hrvatskom narodu u BiH, te ako treba otvoriti pitanje o trećem entitetu.

 Neki će reći, da se Glasnović i je oglasio, i to je naravno točno. Međutim treba jasno naglasiti, da Željko Glasnović nikada nije bio član neovisnih za Hrvatsku, on samo pripada klubu NHR-a u Hrvatskom saboru, a te dvije stvari treba jasno diferencirati. Neki će reći, da u NHR-u nisu imali vremena, oglasiti se o kršenju ustavnoga prava hrvatskog naroda u BiH. No, odmah ću naglasiti, tko nema vremena stati jasno i glasno iza hrvatskog naroda u BiH, pa ako treba jasno i glasno braniti Herceg-Bosnu, nema pravo prikazati se kao suverenistička niti kršćanska opcija. Pitati će te zašto kršćanska? Pa vrlo jednostavno, kršćani su spremni pomoći braći i sestrama u nevolji, a naše braće i sestre u BiH, se u ovom trenutku nalaze u teškim nevoljama. Najvećim nevoljama od završetka Domovinskoga rata. Zato treba vrlo jasno naglasiti, tko se želi prezentirati kao “desna”, ili draža mi je riječ, kao suverenistička i kršćanska opcija, mora biti spreman braniti Hrvatsku republiku Herceg-Bosnu, ako treba i do samoga kraja.

Priopćenje koje ništa nije promijenilo!

No, ajde i nakon tog pasivnog ponašanja NHR-a, nakon izbora u BiH, mislio sam, da su i dalje opcija koja će ipak stati u zaštitu hrvatskog naroda u BiH. Kad ono čitam, izašlo priopćenje NHR-a u vezi politike prema Hrvatima u BiH, i razmišljam u sebi eto ga, konačno su se sjetili i one skupine hrvatskog naroda koja živi u BiH. Čitajući to priopćenje, ponovno sam bio razočaran. Više riječi o RS-u, i indirektne kritike na račun HDZ-a BiH i Čovića, nego riječi o hrvatskom narodu kojem se krše sva temeljna i ustavna prava zajamčena kroz ustav BiH , aneksa 4. daytonskog sporazuma. O trećem entitetu ili Herceg-Bosni, nažalost ni riječi. To priopćenje dovelo me je do konstatacije, da Hrvati iz BiH neće imati prave zaštitnike u NHR-u, te da oni ne mogu biti ona istinska suverenistička, kršćanska opcija kakav je bio HDZ pod vodstvom Franje Tuđmana, te se kao takvi nemaju pravo prezentirati, sve dok se jasno i glasno ne izjasne o trećem entitetu i Hrvatskoj republici Herceg-Bosni. Imaju vremena sve do EU-izbora, što prije se o tome budu izjasnili, što manje će izgubiti simpatizera i tako potencijalnih birača. Do tada će oni iskreni suverenisti i kršćani imati potrebu tražiti druge opcije, koje HDZ ali i NHR trenutno nisu. Treba jasno reći, da Hrvati u BiH ali i oni u RH, ne trebaju novoga, samoprozvanoga “desničara” Paragu, koji će Hrvate u BiH optuživati, da dijele svoju domovinu, kao i domovinu druga dva naroda, Bosnu i Hercegovinu.

 

Davor Čelan/Hrvatsko nebo

 

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.