F. Antunović: Nije Palma nego Atif Dudaković – Tko o čemu, Hasanbegović o poštenju

Dok hrvatsku javnost vješto zabavlja s WWII, Titom i komunistima, a četnici mu baš i nisu mrski, Zlatko Hasanbegović u Hrvatskoj odrađuje fantastičan posao za muslimanstvo jer mu je ono najvažnije, a sve ostalo je tek sredstvo do cilja. U tom kontekstu Hrvati u BiH – majorizirani od njegove subraće po vjeri – dođu mu kao kolateralna šteta dalekog i nimalo simpatičnog dijela naroda za kojeg se on deklarativno predstavlja. Odatle i Hasanbegovićeva šutnja o Sejdi Željku Komšiću. Ali to je posebna tema.

Hasanbegović svoje težnje prikriva  restrikcijom ideologije Ante Starčevića – svedena na dio koji se bavi isključivo muslimanima – što je ujedno proteza s kojom njegovi šepavi štovatelji jurišaju na Drinu. Dok svoje dodrinaše manipulira on neviđenom lakoćom konstruira i s licemjerjem i lažima koketira. Zato što mulja Hasanbegović čak i za jednu prosto proširenu rečenicu treba višestruko više tuc-muc minuta nego li Nenad Stazić da slomi bicikl. Njegovom blefiranju dive se tek oni što svojim životićima za jedini smisao podariše samo ono što neizmjerno mrze, te su zbog te zalijepljenosti uskraćeni za sposobnost kritičkog propitivanja i zaključivanja vlastitom glavom. Što god Hasanbegović na politikantskoj ispaši popase njegovi štovatelji kao Ruminantia (preživači) bez kritičkog propitivanja s užitkom žvaču.

Hasanbegovićevo manipuliranje i blefiranje je višeslojno i u svakom sloju višestruko. Zato ćemo i ovaj njegov panmuslimanski i dodrinaški sloj ostaviti za neki idući osvrt.

Mi smo Hrvati HercegBosne – Bandić nije naš

Nakon što je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić nedavno ugostio kontroverznog srpskog političara Dragana Markovića Palmu, inače bivšeg političkog suradnika ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana, u gradskoj vlasti i hrvatskoj javnosti uslijedila je bura opravdanih kritika.

Među najžešćim kritičarima bio je Zlatko Hasanbegović iz promuslimanske desne stranke Neovisni za Hrvatsku (NzH – Neovisni zeleni Hrvatske kao isturena politička karaula Islamske zajednice u Hrvatskoj) koja u gradskoj Skupštini grada Zagreba, s gradonačelnikom Milanom Bandićem i HDZ-om, tvori koaliciju na vlasti. Nakon javnog pritiska svoj „propust“ Milan Bandić je okajao javnom isprikom jer navodno nije bio informiran o Palminoj prošlosti. Bandićeva isprika za Hasanbegovića i Brunu Esih nije bila „dovoljno jaka“ i još su ljuti.

Ah ne! Hrvatima u Herceg-Bosni ne pada na pamet Milana Bandića braniti. Posebice od ožujka 2014. kada su ga na pravdi Boga tolerantne Sarajlije i Srebreničani iscipelarili, a on im je zauzvrat unitarističke dimije pokajnički ljubio.

Naime. Pri posjeti BiH Milan Bandić je izjavio kao Hrvati imaju legitimno pravo na svoj Treći entitet. Gradsko vijeće grada Sarajeva ekspresno je reagiralo i donijelo odluku kojom je  Milanu Bandiću opozvalo titulu počasnog građanina Sarajeva „zbog njegovog javnog istupa o preustroju BiH po principu tri entiteta“, a nakon toga je uslijedio i opoziv titule počasnog građanina Srebrenice. Od tog dana Bandić ne izgovara „Treći“ nego i za treći kvartal kaže – dva plus jedan.

Toj istoj Srebrenici nije na „ustašku krmetinu“ smrdjelo od Bandića poklonjeno im vozilo hitne pomoći – na dan kad su mu udijelili titulu počasnog građanina – i nešto ranije od Herceg-Bosne dodijeljena pomoć od 50.000 KM.

Hrvati iz Herceg-Bosne bezuspješno su Srebreničane molili neka im  prvo vrate poklonjenih 50.000 KM (bez zateznih kamata) i vozilo hitne pomoći sa starošću i kilometrima s kojima im je i poklonjeno, pa neka se tek onda odreknu donatora Herceg-Bosne i Bandića. Nakon toga neka za svoje unitarističke ciljeve slobodno nastave od srebreničkih nena praviti putujući cirkus s kojim na kostima ubijenih zarađuju novce i političke bodove. Malo morgen! Cmizdronji Bandiću oduzeli su titulu počasnog građanina, ali lovu i vozilo Hrvatima nisu vratili.

Kako vjerodostojno i što kraće opisati Bandića?

SKORO ništa nije tako strašno kao prizor opskurnog politikanta dugog jezika i amputiranog duha, koji je zbog patološke potrebe obnašanja vlasti uvijek u službi ulizivanja. Za karakterni triper ne postoji proteza.

Ono, na početku rečenice navedeno, „SKORO“ bilo bi suvišno da nema Hasanbegovića.

Moj grijeh, moj preveliki grijeh – tuđi je grijeh

Lišen sličnih grijeha Hasanbegović je bacio kamen na Milana Bandića jer je ugostio zagovaratelja srpskog ratnog zločinca. Takvo antihrvatstvo Haso nikad ne bi počinio.

Bandić je uputio kakvu-takvu ispriku, a kao turska sablja oštri kritičar Hasanbegović još se Hrvatima nije ispričao zbog budžetskog financiranja bošnjačke kulture u BiH umjesto hrvatske, zatim puno gorih veza i prijateljstava s neočetničkim zagovarateljima i muslimanskim ratnim zločincima.

Zlatko Hasanbegović o druženju sa zagovarateljima ratnih zločinaca: „Sasvim je u duhu palanačkih estetsko-političkih kriterija“

Dok je Bandića kritizirao zbog druženja s „Palmom iz Jagodinu“ Hasanbegović je „zaboravio“ da i on sam podržava slične i još nakaradnije. Kao ministar Ministarstva kulture RH Hasanbegović je u kratkom razdoblju državnim novcima financirao tri knjige povjesničara iz Srbije Bojana Dimitrijevića. Reputaciju neočetničkog akademika par excellence povjesničar Bojan Dimitrijević stekao je svojom knjigom „Biografija Generala Draže Mihailovića“. U njoj se zalaže za rehabilitaciju četničkog vođe, veliča četnički fašizam i velikosrpsku hegemoniju koja komada i samu Hrvatsku. Osim Hasanbegoviću nikome nije jasno po čemu je Bandićev zagovaratelj Arkana lošiji od njegovog prijatelja i zagovaratelja Draže Mihailovića?!

Ako je očijukanje Milana Bandića s Arkanovim prijateljem „Sasvim u duhu Bandićevih palanačkih estetsko-političkih kriterija“ – kako to Haso fino tvrdi – onda je i Hasanbegovićevo financiranje Dimitrijevića sasvim u duhu Hasanbegovićevih čaršijskih estetsko-političkih kriterija. Ili je za njega i njegove ekstazirane obožavatelje skroz okey?!

A onda je Hrvatskoj u posjetu došao kapitalac  i za ratne zločine optuženi general muslimanske vojske Atif Dudaković. Pri otvaranju Spomen obilježja za poginule „Bošnjake“ u Hrvatskoj vojsci (HV) Hasanbegović i njegova (IZ HR) Islamska zajednica HR, u suradnji s tadašnjom antifa vlašću u Hrvatskoj, 2012. godine pozvali su  u goste generala muslimanske vojske Atifa Dudakovića. Inače, antifa i desničarski „deveti krug“ imaju istovjetne stavove o njima mrskim Hrvatima Herceg-Bosne, predsjedniku Tuđmanu, dragoj unitarističkoj BiH i Bošnjacima. Zato Hasanbegović i Mesić svojom politikom jedan drugom sliče kao raspolovljena jabuka.

Čast otkriti Spomen obilježje dobio je oficirčina tzv. JNA odgovoran za ubijanje hrvatskih civila u Zadarskom zaleđu, a nakon što je džihadirao i prešao u muslimansku vojsku (tzv. Armija BiH) gen. Dudaković je odgovoran i za u Bihaću ubijenog i  nikad pronađenog gen. HVO-a Vladu Šantića. Zamislite s koliko Richtera bi se Hrvatska drmala da su Milorad Pupovac i Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj (SPC HR) pozvali Arkana da svečano otkrije Spomen obilježje u Domovinskom ratu poginulim srpskim braniteljima HV-a?!

Dudaković je trenutno u pritvoru zbog ubijanja srpskih civila, zarobljenih vojnika i desetine porušenih pravoslavnih vjerskih objekata u zadnjem ratu, ali ne i zbog zločina počinjenih u Hrvatskoj i ubijenog gen. HVO-a Vlade Šantića. Kako će Dudaković odgovarati za ubijene Hrvate kad je ponos Hasanbegovića, IZ HR i duboke udbaške države u Hrvatskoj. Kao veliki vjernik, legalist i intelektualac Hasanbegović se drži izreke istočnog susjeda – Kakvo da je, svoje se meso ne jede.

Od 2010. do 2014. Hasanbegović je bio član Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Zagreb (vrhovno vjersko tijelo) ali nije, kao u slučaju Bandića i Palme, osjetio uvijek mu budno hrvatsko domoljublje niti je zbog Dudakovića odlučno prosvjedovao. A trebao je i morao  višestruko prosvjedovati. Prvo, jer je gen. Dudaković odgovoran za bestijalno ubijanje Hrvata. Drugo, IZ HR je sve poginule muslimanske branitelje HV-a proglasila Bošnjacima, bez prethodnog pitanja preživjele rodbine?! Stvarno je pravo čudo što u Hrvatskoj velikobošnjačka asimilacija u ratu poginulih Hrvata muslimana – pretvorila ih je u Bošnjake –  nije zasmetala njihovom istaknutom članu i jednom tako zajapurenom „Hrvatu“ muslimanu kao što je Hasanbegović?!

O Palminom posjetu Bandiću Hasanbegović nije odlučivao ali je ipak spontano i glasno prosvjedovao. U odluci o posjeti džihadiste gen. Dudakovića Hrvatskoj medžlis-meraklija Hasanbegović je sve znao i osobno u njoj sudjelovao, ali je do danas izostala njegova osuda i isprika.  Koje su „palanačke estetsko-političke kriterije“ imali Hasanbegović i IZ HR kad su se pred islamskom središnjicom u Zagrebu bratski izljubili s osumnjičenikom za ratne zločine gen. Atifom Dudakovićem?!

Druga je stvar što licemjeri preko usta teško prevaljuju istinu. Pljujući druge Hasanbegović i njegovi užareni štovatelji u stvari sami sebi pljuju u usta, jer ne vide sebe dok neočetnicima i muslimanskim ratnim zločincima ljestve drže.

Poanta:  Baš kao i sve druge radodajke – Tko o čemu Hasanbegović o poštenju. Na kraju nam jedino preostaje citirati druga Miljenka Jergovića: „Meni se nepogrješivo plače“!

Filip Antunović/Hrvatsko nebo