„Labradorske”, „operne“ i „kameleonske“ strukture i dalje rade protiv hrvatskih državnih i nacionalnih interesa
Vrijeme:4 min, 7 sec
“Afera SMS”
Čini se da je reciklaža, u odsutstvu činjenica, postala jedini osnov i temelj za blaćenje i progon političkih neistomišljenika, a u tom kvazinovinarstvu koje za cilj ima difamirati sve što djeluje u hrvatskom interesu prednjači “Nacional”i po sadržaju mu i pristupu sličan tabloid “Express”.
Vlado Galić, savjetnik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović za nacionalnu sigurnost posljednja je žrtva “upletena” u nepostojeću aferu SMS. Nakon što su Galića putem kontakta u mobilnom uređaju (!) povezali s Vargom koji je pritvoren zbog, opet nepostojećeg kaznenog djela krivotvorenja, pazi sad, SMS poruke (?!), odlučili su reciklirati staru priču u režiji t. zv. grupe “Labrador”, uz pripomoć ondašnjeg bošnjačkog AID-a i još nekih stranih službi, odnosno ostataka KOS-ove infrastrukturne mreže koja se svim sredstvima služila kako bi Hrvatska, kad je već “nažalost” pobijedila u Domovinskom ratu, izgubila u miru. Galićeva navodna upletenost u “aferu” SMS je poslužila kako bi se nanovo otvorila priča o još jednoj nepostojećoj aferi, nazvanoj “Kameleon”.
Operacija”Kameleon” je otpočela sredinom 90-ih. U biti, hrvatske civilne i vojne obavještajne službe su počele nadzirati i pratiti rad t. zv. nevladinih organizacija, koje su pokazivale interes za HV. Nikakvo čudo jer su te organizacije bile premrežene špijunima zemlje koja nas je do nedavno napadala, od kojih možemo navesti (Sorošev) “HHO” ili (Soroševo) “Otvoreno društvo”.
Naime, te su “civilne”, a kako se kasnije pokazalo, udruge oslonjene na strane obavještajne službe, počele pokazivati sve veći interes za Hrvatsku vojsku, napose uoči i tijekom Oluje te drugih osloboditeljskih akcija. Cilj je bio, a što se objelodanilo nakon trećejanuarske diktature, prisilnog umirovljenja generala, kastracije hrvatske vojske i hrvatskih sigurnosnih službi, dokazati da je Hrvatska nastala na genocidu t.j. ratnim zločinima, što je trebalo biti “okrunjeno” osuđujućim presudama u Haagu generalima Markaču, Čermaku i Gotovini.
Navodna mrlja na inače blistavoj Galićevoj karijeri, prema mišljenju Nenada Puhovskog i inih zavjerenika, njegovo je djelovanje u sklopu Sigurnosno – informativne službe (SIS) gdje je kao načelnik u drugoj polovici 1990-ih provodio akciju ‘Kameleon’, tijekom koje su nadzirane neke nevladine udruge i organizacije, među kojima i spomenuti HHO.
Galićeva je zadaća, pak, prema tadašnjem poslovniku SIS-a, bila nadzor osoba i institucija koje pokazuju interes za pripadnike HV-a, jer, valjda je zdravorazumski da će se u doba rata i okupiranosti državnog teritorija, ali i u godinama poraća, vojna sigurnosma služba nadzirati one pojedince i organizacije koje pokazuju interes za vojsku, napose zlonamjeran interes sa zlonamjernim ciljevima.
U operaciji “Kameleon”, tadašnje hrvatske tajne službe su, u skladu sa zakonom i svojom zakonskom obvezom, prikupljale informacije o organizaciji koja je ilegalno prikupljala podatke o HV-u, a onda krivotvorila i frizirala podatke o navodnim nečasnim radnjama (ubojstvima, pljačkama i paljenju imovine) počinjenima tijekom i nakon Oluje. Dakle, operacija “Kameleon” je bila usmjerana prema kameleonskoj organizaciji koja je namjerno izrađivala pamflete opterećene nametanjem neargumentiranoga razmišljanja o političkome i vojnome kontekstu operacije “Oluja”.
Slučaj je završio, hvala dragome Bogu, kad se na suđenju u Haagu utvrdilo da su se podaci o ubijenim srpskim civilima i broju spaljenih kuća, koje je “prikupljao” HHO, pokazali netočnima pa ih je sud odbio uvrstiti u dokaze kao nevjerodostojne (Puhovski, Čičak, Tot…), a presuda generalima je naposljetku bila oslobađajuća, unatoč trudu i radu Ive Josipovića, Stjepana Mesića, Ivice Račana, Ive Sanadera i drugih.
“Nacional” je u srpnju 2002. godine pisao da se odvijalo “sustavno špijuniranje i sukob sa svim domaćim i međunarodnim organizacija za zaštitu ljudskih prava, neutralizaciju građanskih inicijativa i kontrolu izbora, u korist HDZ-a i njegove pobjede na izborima 2000. godine.” Isto tako, od 2000. se godine sustavno hrvatsku javnost pokušava uvjeriti da je zaštita nacionalnih interesa, barem što se tiče obavještajnog dijela, “kukavički, špijunski i nečastan posao”.
Da stvar bude groteskna, hajka na hrvatske obavještajce je formalno-pravno krenula ocjenom Vijeća za civilni nadzor sigurnosnih službi, odnosno saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, tijelima koja su postupanja SIS-a u operaciji “Kameleon” proglasila nezakonitima.
Prije svega, u Vijeću za civilni nadzor sigurnosnih službi su sjedili upravo gorespomenuti kojima je pod krinkom “ljudskih prava” cilj bio difamirati te oblatiti Hrvatsku vojsku, time dovesti u pitanje samu opstojnost Republike Hrvatske, a u saborskom odboru sjediše ljudi koje je postavio Ivica Račan, čovjek koji je prilikom glasovanja o raskidu državnopravnih veza sa Jugoslavijom od “uzbuđenja i radosti” napustio Sabor.
I sad opet slušamo stare priče o “ugnjetavanom civilnom društvu” i “utjecaju obavještajne zajednice na politiku”, obogaćene tek nekim novim insinuacijama, lošim krivotvorinama i (zastarjelom) udbaškom metodologijom, a sve s ciljem slabljenja pozicije Kolinde Grabar-Kitarović i Milijana Brkića.
Ako već obavještajne službe nadziru građane i prikupljaju operativna saznanja, onda je prirodno da to budu hrvatske obavještajne službe, koje rade u hrvatskom nacionalnom interesu i po hrvatskim zakonima, za razliku od „labradorskih“, „opernih“ ili „kameleonskih“ struktura ostataka KOS-a i UDB-e koje, u suradnji sa stranim službama isto to čine, samo protiv hrvatskih nacionalnih interesa, odnosno protiv hrvatskoga puka i hrvatske Države.
Josip Gajski/HRsvijet
Vrisak.info/ http://www.vrisak.info/Hrvatsko nebo
