Vlado Glavaš: ŽELJKO KOMŠIĆ I HRVATI

0

 

 

 

Postavljati pitanje sada – je li Željko Komšić legalni predstavnik hrvatskog naroda u Predsjedništvu BiH –  ne samo da je prekasno već je neumjesno, pomalo neodgovorno i neznalački. Umjesto ovog ili sličnih pitanja ispravnije je postaviti pravi upit TKO JE KRIV I ODGOVORAN ZA OVU DOBRO ISPLANIRANU LAKRDIJU OD IZBORA? O Komšiću kao čovjeku sada je suvišno govoriti kada smo i puno prije o njemu sve znali, da je dijete četnikuše i odgojen u komunističko – jugoslavenskom duhu, mrzitelj svega što je hrvatsko i čovjek bez morala i karaktera. Da je kojim slučajem u sebi imao imalo ljudskosti, poštovanja i morala nikada ni u snu ne bi pomislio da bude kandidat naroda kojeg mrzi i kojeg u temeljima želi uništiti. Ispravnije je postaviti pitanje A TKO JE ODGOVORAN ZA OVAJ ZLOČINAČKI ČIN KOJI JE USMJEREN NA ZATIRANJE HRVATSKOG IMENA U BiH? Odgovor je jasan: HRVATSKA ŠUTNJA I IZDAJNIČKA HRVATSKA POLITIKA U BiH I HRVATSKOJ.

Kada je hrvatska vojska bila na pragu Banja Luke da porazi zločinačku velikosrpsku politiku – masonska oligarhija iz Beograda, Francuske i Engleske digla se na zadnje noge i izvršila pritisak na Washington kako bi zaustavili Hrvate koji su bili na par metara do potpunog sloma Garašaninih snova o velikoj Srbiji. I uspjeli su. Daytonski „mirovni“ sporazum samo je nagradio Srbe koji su već izgubili rat i to sa prostorima koje nikada nisu imali, a time Srbiji dopustili da prijeđu povjesnu granicu na Drini te stvore Srpsku republiku udaljenu od Zagreba za koji stotinjak kilometara. Ta zakulisna i programski vođena igra pod izgovorom zaustavljanja rata – pri samom potpisivanju sporazuma usmeno je obećano Tuđmanu da će za godinu dana biti novi sastanak i ispravniji pristup stvarnim problemima u BiH i narodima koji u njoj žive, a posebno se mislilo na Hrvatski narod. Naravno, usmena obećanja su brzo „zaboravljena“ i kao da nikada nisu izrečena. Međutim, ta ista politička klika u BiH je poslala tz. mirovne snage na čelu sa već dobro istreniranim predstavnicima koji su krojili politiku na terenu prema unaprijed određenom šablonu. Nagrađene Srbe sa RS pustili su da rade što hoće, a svoje političko težište usmjerili su na preostali dio BiH, na tz. Federaciju BiH u kojoj su se ulagivali Muslimanima i dopuštali im da provode svoju zaplotnjačku politiku na račun Hrvata. U isto vrijeme i na lukav način nad Hrvatima su iskaljivali svoje zločinačke namjere ne dopuštajući im osnovna ljudska i demokratska prava da svoju budućnost kuju na svojoj djedovini i na način koji im najbolje odgovara.

Ta masonska banda je prema neslužbenim podacima (o službenim se ne će nikada točno ni znati) u Daytonu otrovala Tuđmana i Šuška (kasnije Matu Bobana, a u Haagu Miloševića sa ciljem da se Srbiju pred Međunarodnim sudom ne osudi za agresiju sa genocidnim posljedicama), a time i obezglave hrvatsku službenu politiku. Potpisnicima Daytonskog sporazuma Zagrebu i Beogradu data je mogućnost da nadgleda ispravno provođenje istog. Beograd je to ozbiljno prihvatio i svakodnevno vodi brigu o svojim Srbima u tz. RS, a Zagreb samo prima na znanje i ponaša se  potpuno suprotno, da ne kažem izdajnički. Službenu politiku i druge državne resore preuzeli su potpuno pod svoju kontrolu oni isti politički kadrovi koji su uveliko pridonijeli ukidanju REPUBLIKE HERCEG BOSNE, kadrovi koje su stvarali Budo Lončar, Joža Manulić, Stjepan Mesić, Franjo Gregurić (poznati udbaši), Hrvoje Šarinić (francuski mason koji je po njihovom planu instaliran u najuži Tuđmanov krug) i njima odani istomišljenici poput Vesne Pusić, Davora Božinovića, Jadranka Prlića, Dragana Čovića i… Uglavnom stari udbaški kadrovi, kao i djeca ili unuci jugoslovensko – komunističih i partizanskih zločinaca koji su odgajani u svemu drugom osim u ljudskom, moralnom, kršćanskom, hrvatskom duhu i u pravom obiteljskom ozračju, zauzimaju ključne pozicije u društveno političkom životu RH i Hrvatskog naroda u BiH. Zapravo, ti kadrovi su planski uništavali hrvatsko bogastvo, pljačkali i na nezakonit način se bogatili dok su iskreni domoljubi svoju krv prolijevali za slobodu svog Hrvatskog naroda. Kada su pobjedili zločinačku velikosrpsku politiku i vratili se sa bojišta – umjesto nagrade ostali su bez svojih starih radnih mjesta te postali teret svojoj obitelji i hrvatskom društvu u cijelini. Oni koji su se počeli buniti i tražiti pravicu završavali su na ulici ili na sudu i osuđivani na temelju izmišljenih dokaza ili po zapovjednoj odgovornosti. Na taj način u RH i BiH ucjenjivani su, proganjani i suđeni ključni zapovjednici, a u isto vrijeme agresorski vojnici su abolirani i čak nagrađivani sa unosnim poslovima u državnim službama ili mirovinama. U medijima koje imaju ili vode ljudi koji nikada Hrvatsku nisu prihvatili kao svoju Domovinu svakodnevno iskaljuje svoj bjes i laži na hrvatske branitelje, a šute ili brane partizanske pa čak i četničke zločince kojih i danas njihova djeca i unuci primaju partizanske mirovine, a što je nepojmljivo u normalnom svijetu.

Najodgovornije državne osobe poput predsjednika RH  Stjepana Mesića, Ive Josipovića, Ivice Račana, Državnog odvjetnika Mladena Bajića i … srpskim, bošnjačkim, engleskim i drugim tuđinskim službama uručuju tajne državne dokumente i bez ikakve zaštite tajnosti, prepuštaju Srbiji, Bošnjacima i Haagu da progone hrvatske branitelje po zakonu koji njima odgovara a da za uzvrat ništa ne traže, pa čak obećaju da neće progoniti agresore po zapovjednoj odgovornosti. Umjesto sudskog progona i dugogodišnjih zatvorskih kazni za državnu izdaju oni postaju glasnogovovornici ljudskih prava i sloboda te glavne zvijezde medijskog prostora čiji su vlasnici uglavnom njihovi istomišljenici i slične prošlosti.

Na hrvatsku žalost takvi kadrovi zauzimaju najodgovornije pozicije u medijskom i društveno političkom prostoru, a da ne govorimo o ključnim političkim strankama i naravno da ti i takvi ne dopuštaju da se politika kroji od baze prema vrhu – već obratno i uvode strahovladu po titovom receptu MI SMO TI KOJI ODLUČUJEMO ŠTO I KAKO RADITI A VI MORATE PODVITI SVOJ REP, ŠUTITI I SLUŠAT – A AKO NE – MI ĆEMO PRONAĆI NAČINA KAKO ĆEMO VAS UŠUTKATI I OCRNITI. Po tom receptu razbijena je braniteljska populacija u stotine udruga, kupljeni i ucjenjeni brojni čelnici kako bi ušutkali njihov domoljubni glas i krik za hrvatsku povijesnu istinu. U isto vrijeme silne društvene novce ulažu u tz. građanske udruge kojima je glavna zadaća ocrnjivanje Hrvatske u svijetu i uništenje svih ljudskih i domoljubnih vrijednosti koje je Hrvatski narod stoljećima krasila a to su VJERA U BOGA, HRVATSKI NAROD I OBITELJ. Da je to tako – potkrijepit ću činjenicama.

Deklarirani četnici iz Srbije i BiH i njihovi pobočnici iz RH, kao i tz Bošnjaci i njima slični iz određenih prijestolnica svijeta koji dolaze u Hrvatsku ili iz svojih jazbina prozivaju Hrvatsku sa kojekakvim lažima poput logora za srpsku djecu, o logoru u Jasenovcu, Jadovnu, Srbu, prvoj partizanskoj puški, o hrvatskim logorima po BiH, o hrvatskom fašizmu i ustaštvu, ZDS i… samo da bi prikrili svoju sramotu i zločine nad Hrvatima, a hrvatska službena politika u RH i BiH šuti ili potvrđuje njihove laži. Od Predsjednice RH, Predsjednika Vlade RH, Predsjednika Sabora RH, preko jadnih ministara u RH, brojnih saborskih zastupnika, kulturnih djelatnika, lokalnih šerifa do predstavnika Hrvata u BiH čujemo ili čitamo izgovore da ne žele daljnje sukobe i svađe, a što se pljuje i laže na Hrvate manje je važno i što te laži idu u svijet koje će biti teško izbrisati. Da ta gospoda ima iskrenu vjeru u Boga, kao što se često na lažni način prikazuje, moral, ljubav za istinu, poštovanje prema stvarnim žrtvama pokušali bi sami pronaći istinu ili bi potražili savjete od pravih znanstvenika, učili od pravih državnika svijeta kako se brane državni i nacionalni interesi, pa bi znali kako se treba postaviti tim i takvim lažima i ne bi se klanjali najvećim zločincima sa ovih prostora Titu i njegovim partizanskim ubojicama koji nemaju nikakve veze sa slobodom Hrvatskog naroda već za skoro 2000 masovnih grobnica u koje su pobacali masakrirane Hrvate.

 Znali bi odlučno reći DOSTA kao što je rekao predsjednik Franjo Tuđman ministrici vanjskih poslova USA g-đi Madeleine Albright MARŠ VAN IZ MOGA UREDA JER NE ŽELIM SLUŠATI VAŠE LAŽI. Upravo takav potez predsjednika Tuđmana iznenadio je cijeli svijet, a od brojnih uglednika dobio priznanja (ne javna) i čestitke na hrabrom istupu u branjenju hrvatske istine i državnih interesa. Upravo zato brojni liberalni mediji i liberalni političari (pobornici masonskih ideja i planova za uništavanje vjere, jezika, nacionalnih država, nacionalne kulture, nacionalne povijesti, braka, obitelji, prave demokracije i istinitih ljudskih prava – sve to uvijeno pod plaštem slobodnog tržišta i istinske slobode za sve a ne samo za neke) Tuđmana su tada kao i danas prozivali i prozivaju za diktaturu iako je tada bila veća demokracija u ratu nego danas u tz. miru. Kamo sreća da su današnji vodeći političari barem nešto naučili i preuzeli od dr. Tuđmana (koji se znaju često pozivati na njega kako bi svijetu zamazali oči za svoju prljavu i anacionalnu politiku) onda bi Beogradu očitali bukvicu i rekli im otvoreno da njihove velikosrpske laži neće više slušati dok Srbija javno ne prizna i ispriča se za sve počinjene zločine nad Hrvatima i hrvatskim državljanima, nad Židovima (Srbija je bila među prvim državama svijeta koja je 1942. očistila Srbiju od Židova i porušili njihove sinagoge), Mađarima, Albancima, Muslimanima, Makedoncima i…, za njihove brojne koncetracijske logore, usko savezništvo sa Hitlerom i Musolinijem, uvođenje nacističkih zakona, za počinjene zločine na prostoru RH i BiH od 1918. – 1995. te nedavna  rehabilitacija nacističkih, fašističkih i četničkih zločinaca.

Neodgodivo je i nužno je javno pozvati Beograd da skupa sa Zagrebom, Sarajevom, Jeruzalemom, Vatikanom, Parizom, Londonom, Berlinom, Washingtonom i Moskvom zajedničkim snagama istraže sva povijesna zbivanja na ovim prostorima od 1908. do danas i da Beograd plati ratnu oštetu Hrvatskoj za sva zlodjela koja su se odigrala na hrvatskim prostorima jer hrvatski vojnik nikada nije prešao u Srbiju preko granice na Drini, te da vrati sve pokradeno hrvatsko blago, hrvatski arhiv i otkrije sva grobišta gdje su pobacali masakrirane Hrvate prije i tijekom Domovinskog rata. Tek tada Hrvatska i Srbija mogu razvijati dobrosusjedske odnose.   

Sličnu poruku treba poslati i Sarajevu i od njih zatražiti ispriku za sve nanešene laži na račun Hrvata u BiH i Hrvata u Hrvatskoj. Isto tako od Sarajeva tražiti zahvalu što su Hrvati iz BiH i Hrvatske spasili BiH i opstojnost države kakva je danas, kao i nacionalni status Muslimana koji su se kasnije na svoj perfidan način bez referenduma i odlukom uskog kruga muslimaskih političara proglasili Bošnjacima. Tražiti od njih naknadu ratne štete za sve zločine koji su izvedeni na RH sa teritorija BiH i nad Hrvatima BiH, a ne dopuštati da se oni predstavljaju žrtvama i Hrvate prikazivati zločincima. Sarajevu, Beogradu i svijetu treba odlučno i ustrajno govoriti da su u BiH najveće žrtve upravo Hrvati, jer je tz. RS praktički očišćena od Hrvata bilo progonima, likvidacijama ili u logorima smrti, a u tzv Federaciji da su Muslimani imali 331 logor za Hrvate u kojima je bilo 14.444 osobe od toga 2/3 žena i djece, te da je sa prostora gdje većinu čine Muslimani protjerano na razne načine 126.725  Hrvata, a u 27 općina koje su bile pod kontrolom HVO nestalo (ne ubijeno) 17.476 Bošnjaka. Za ovakvu sliku su isključivo krive hrvatske politike u RH i Hrvata u BiH kao i mediji koji su im u rukama Hrvatsku nikada nisu prihvaćali kao svoju domovinu. Zar nije žalosno da Zagreb svako malo javno govori MI SMO UZ VAS i na tome završava. Umjesto sadržajnog programa Zagreb se naprosto izrugiva Hrvatima BiH sa svojom milostinjom od nekih dvadesetak milijuna kuna godišnje za nekoliko programa, a pri tome zaboravljaju da od Hrvata BiH godišnje dobiva stotinu puta više i da su Hrvati BiH spasili RH od potpunog kraha.

 Zagreb se slično ponaša i sa izvandomovinskim Hrvatima koji su dali nemjerljivi doprinos za oslobađanje i održavanje RH. I danas izvandomovinski Hrvati čuvaju Hrvatsku od bankrota sa godišnjim prilivom oko 4 milijarde eura suhog novca i da u Zagrebu ima pameti i ljubavi sa zdravim programom i iskrenom suradnjom (a ne kao do sada kada politički predstavnici dolaze u hrvatske zajednice i samo im lažu i mažu oči kako bi se javnosti mogli prikazati kao velikodušna hrvatska čeljad) Hrvatska je mogla već prije više godina postati druga Švicarska ili na pragu Izraela. Što za uzvrat izvandomovinski Hrvati dobivaju od službenog Zagreba? Praktički ništa ili samo male mrvice sa lažnim obećanjima. Hrvat koji želi ulagati u Hrvatsku nailazi na tisuće zapreka a stranca se klečeći dočekuje i pjevaju im hvalospjeve. Hrvati iz tuđine za svoju DOMOVNICU moraju godinama čekati i ne dopuštaju im se osnovna ljudska i građanska prava glasovanja – elektronskim i dopisnim putom.

Što su gg. Čović i njegova svita korisna učinili za opstanak Hrvata u BIH kao DRŽAVOTVORNOG NARODA? Ništa korisna, ali učinili su veliku korist za svoje bogaćenje. Svojim neradom, namjerno ili iz neznanja, Hrvatima je učinjena nepovratna šteta. Uništen je SOKOL a sada je na putu i ALUMINIJ, prodani su za sitne novce ili sa svojim instaliranim nesposobnim kadrovima uništene i brojne druge tvrtke HRVATSKI TELEKOM, ELEKTRO PRIVREDA HZHB i… te sve važne političke i društvene odluke bez ikakve smišljene i odlučne borbe prepustili su Sarajevu i Banja Luci.

Još dok je gosp. Ante Jelavić bio predsjednik HDZ-a BiH i član Predsjedništva BiH u više navrata i u dužim razgovorima davao sam mu konkretne prijedloge kako se izboriti za ispravnu zaštitu Hrvata u BiH na svim poljima, pa ako treba uličnim buntom na način kako se to radi na Zapadu. Uz to sam dao smjernice kako podizati optužnice protiv muslimanskih i srpskih zločinaca, za ubojsva i progone Hrvata, uništavanje privatne i društvene imovine, kao i sakralnih objekata i sa tim optužnicama krenuti odmah jer će Sarajevo i Banja Luka preduhitriti i time će sva hrvatska akcija pasti u vodu. Također sam ga zamolio da javno i na temelju dokumenata raskrinka zločine u Ahmićima kako su tu akciju perfidno pripremali i izveli engleski obavještajci koristeći hrvatske slijepce i politički nedorasle osobe, jer sa tim raskrinkavanjem postigao bi se pravi politički bum i velika hrvatska pobjeda. Na žalost ništa od toga nije bilo.

Uz to želim dodati kako sam gosp. Ivi Lučiću dok je bio šef obavještajne službe u HECEG BOSNI u Mostaru predočio konkretan plan da se na crti razdvajanja u Mostaru otvori noćni klub koji bi privlačio MEĐUNARODNE  PREDSTAVNIKE  TZ. SLADOREDARE.  Rekao sam mu da u Zagrebu imam čovjeka sa iskustvom u tom poslu i koji je voljan uložiti svoj kapital u taj projekt, ali uz uvjet da grad pronađe odgovarajuće mjesto koje će on platiti po tržišnoj cijeni i da tajna služba osigura prostor sa tajnim nadzornim kamerama i da pronađe par osposobljenih obavještajaca koji će u tom noćnom klubu raditi kao civilne i zaposlene osobe. Njihov zadatak bi bio da prate te sladoredare, na vješt način pokušaju ih pridobiti na Hrvatsku stranu na lijep način ili u krajnjem slučaju ucjenom, na način kako su to već sproveli u praksu muslimani u Sarajevu i Tuzli, a Srbi u Banja Luci i u još nekim mjestima na prostorima tz. RS. Uz ostalo, ovakva praksa nije nepoznata u svijetu jer je izvode skoro sve sposobne obavještajne službe koje rade u nacionalnom interesu. Gosp. Lučiću sam dodao da je ovaj moj znanac bio spreman djeliti svoju dobit sa gradom ili obavještajnom službom. Na žalost gosp. Lučić se više nije javljao i tako je cijeli ovaj spasonosni program propao. Da je kojim slučajem proveden u djelo brojni sladoredari bi bili na hrvatskoj strani i da tu perfidnu i uspješnu borbu ne  bi prepustili muslimanima i Srbima, a na uštrb Hrvata. Sada se čudimo zašto su ti međunarodni posrednici bili protiv Hrvata, a ne pitamo sebe, a što su hrvatski politički predstavnici korisna učinili za ugled Hrvata? Što su Čović i njegova klika učinili sa svojom ljubavi Dodikom, koliko su Hrvata vratili u tz. RS i zaštitili hrvatska prava? Što su tolike godine radili u Sarajevu a da ništa konkretno nisu učinili za zaštitu Hrvata? Koliko su međunarodnog novca prepustili Muslimanima i Srbima na uštrb Hrvata? Ovi i slični razlozi su u političkom, društvenom i poslovnom životu, što kroje najmanje šuše u Sarajevu, Banja Luci (da ne govorim o međunarodnim mešetarima) jednostavno poigravanje sa Hrvatima kao sa slijepcima, pa se danas čudimo zašto nam Bošnjaci biraju Komšića, a ne čudimo se sami sebi što smo dopustili da nam skoro sve glavne funkcije u društveno-političkom životu vode ljudi koji su davno prije trebali biti lustrirani, a mnogi od njih bili i iza brave. Ovakva i slična pitanja – političkim predstavnicima hrvatskog naroda u BiH – mogao bi  postavljati u nedogled pa ću radije prepustiti čitateljima da oni o tome sami razmišljaju i upućuju dodatna pitanja.

Brojna i slična pitanja mogao bi postaviti i hrvatskim političarima u RH, od vodećih, preko ministara, saborskih zastupnika do lokalnih šerifa te pitati ih kakvu korist Hrvatska ima od njih u zaštiti hrvatskih državnih i nacionalnih prava, hrvatske proizvodnje, slobodnog zapošljavanja po sposobnosti a ne po podobnosti, te ispravnog nagrađivanja rada a ne pljačke? Mogu li se ti isti političari pogledati u ogledalu i reći sebi da su vjernici, borci za istinu, obitelj, za ispravne hrvatske državne i nacionalne interese kada im je bliža zvjezda petokraka i kokarda pod kojim su stotine tisuća Hrvata pobijeni, te slave njihove zločine i ponose se najvećim zločincem hrvaskog naroda – s krvnikom Titom!? Žalosno je da ti politički slijepci i prodane duše u isto vrijeme dižu glas protiv i traže zabranu starog hrvatskog pozdrava ZDS sa kojim je oslobođena RH i pobjeđena velikospska zločinačka politika? Žalosno je da po političkoj naredbi hrvatska policija skida ploče ZDS ili Jure Francetića (istaknutog borca protiv četnika) sa zemljišta u privatnom vlasništvu, a u isto vrijeme i po političkoj naredbi hrvatska policija štiti četničke i partizanske spomenike te njihova orgijanja po Hrvatskoj? Zamislite, kakva ironija od te iste politike da za uklanjanje četničkih spomenika (a ni riječi o spomenicima partizanskih zločinaca) treba donijeti novi zakon, a za uklanjanje ZDS nije potrebno jer se ti natpisi i spomenici ruše i bez zakona. S punim pravom mogu otvoreno poručiti ONAJ TKO JE PROTIV ZDS TAJ JE PROTIV HRVATSKE I HRVATSKU NE DOŽIVLJAVA KAO SVOJU DOMOVINU.

 O hrvatskim neprijateljima, hrvatskim jadnicima bez srca i duše, prodanim dušama i tuđim slugama suvišno je gubiti vrijeme i prostor. Jadni su ti političari koji kuju u zvijede ISTAMBULSKU KONVENCIJU jer je ona navodno za zaštitu žena od nasilja (glupost, pa tko bi normalan bio za nasilje a već brojni postojeći zakoni štite žene od nasilja), a ne znaju ili radi nekih sumnjivih interesa ne „shvaćaju“ da je ISTAMBULSKA KONVENCIJA jedan dobro smišljen masonski plan koji će sa tim dokumentom na dulje vrijeme uništiti sve što je vjersko, obiteljsko i nacionalno. Kakvi su to hrvatski političari i kulturni djelatnici koji dopuštaju da se u školama uči povijest pisana po srpskom i projugoslavenskom receptu, a da ne govorimo o medijskoj harangi na sam pokušaj istraživanja stvarne povijesne istine na ovim prostorima i to na temelju dokumenata a ne na raznoraznim podvalama i lažima? Kakvi su to hrvatski političari koji dopuštaju da hrvatsku politiku iz pozadine kroje zaštitnici četničkih zločina i projugoslavenski tipovi koji sramote Hrvate i Hrvatsku po cijelome svijetu?

Navedeni pregled stanja u RH i u BiH samo je dio istine o uzročnicima neprijateljskog poigravanja sa hrvatskom sudbinom u BiH i u RH, razlozi razočaranja u bolesno društveno stanje i uzroci masovnog iseljavanja – pretežno mladih ljudi, a to na žalost hrvatske političke i društvene strukture uopće ne zabrinjava. Možda to njima i odgovara? Ovo je još jedan dokaz da hrvatskog napretka u RH i BiH nema bez velike LUSTRACIJE podaničkih i neprijateljskih kadrova, kao i kriminalnih krugova koji su opljačkali Hrvatsku i doveli je na prosjački štap!!!

Na vidiku su nam svi kojima je naša draga Hrvatska na srcu i u duši a ne obratno. To hrvatski narod iščekuje uskoro, to čemu se radujemo i zašto je sigurno većina hrvatskog naroda. Sebičnost i neprijateljstvo mora nestati! Borili smo se i borit ćemo se za to, a kome je krivo neka plače i nek se ispiače dok se ne osvijesti od najgore sumanitosti sluganstva jadu.    

 

Vlado Glavaš /Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara