ILIDŽA : OBLJETNICA STRADANJA HRVATSKIH I SRPSKIH CIVILA

0

 

 

Na Ilidži kod Sarajeva prije 26 godina dogodio se jedan od najtežih zločina u Domovinskom ratu. Pripadnici tkz. Armije Bosne i Hercegovine ispalili su nekoliko granata na autobusku stanicu u općini Ilidža, pri čemu je poginulo 17 civila a 40 je ranjeno.

 

U petak 26. lisopada bit će obilježena 26. obljetnica stradanja Hrvata i Srba civila na Ilidži kod Sarajeva.  Pripadnici tkz. Armije BiH su ispalili nekoliko granata na autobusku stanicu i tom prilikom ubili 17 civila a 40 ranili. Ni 27 godina nakon strašnog zločina mnoge obitelji stradalih nisu pronašle svoj mir. Razorna moć granate vidjela se po tome što su obitelji svoje poginule prepoznavali po odjeći i obući. Najmlađa žrtva bio je 13-godišnji Slađan Grgić, a najstarija žrtva je imala 82 godine.

Ljudi su kao i uvijek obavljali svoje svakodnevne aktivnosti, neki su išli na posao, neki u kupovinu…Ipak, agresorske granate su tragično prekinule živote nevinih civila a mnoge Sarajlije ostale su trajni invalidi nakon ovog napada.

Ni 27 godina nakon strašnog zločina mnoge obitelji stradalih nisu pronašle svoj mir. Za ovaj ratni zločin do danas nitko nije odgovarao. Iako Armija BiH i HVO nisu bile u sukobu u Sarajevu, pripadnici tkz. Armije BiH su često ubijali hrvatske civile.
Tog dana poginuli su: Žarko Kreštalica (27), Milojka Tambur (38), Ružica Martinović (25), Slađan Grgić (13), Branka Milošević (40), Nataša Kvesić (24), Tomislav Milanović (34), Zdravko Šutalo, Mira Delić, Radovanović Petko, Anton Tomšić (16), Ljubica Rubčić (71) i mnogi drugi.
Svjedok događaja, ljekar Milan Pejić prisjeća se tog dana.
Možda nije prošlo ni 5 minuta od kako sam ušao u zgradu opštine, bio sam u hodniku i čekao prijem kod predsjednika opštine. Kada je pala prva granata iz svoje kancelarije je izašao Slobodan Marilović tadašnji predsednik izvršnog odbora opštine Ilidža i rekao mi je da brzo uđem u njegovu kancelariju da se zaklonimo, jer obično nakon jedne ide i sljedeća granata. U kancelariji kod Slobodana Marilovića je bio moj komšija Ratko Maksimović , inače kapetan broda. U tom momentu, dok smo tražili zaklon, pale su još dvije granate, od ukupno tri. To su bile minobacačke granate. Jedna granata je pala blizu dva kioska kraj kojeg su stajali ljudi, dok je druga granata pala na parking. Nisam siguran gdje je pala treća granata. Granata koja je pala kraj dva kioska je svojim gelerima i detonacijom pokidala kioske i nogare na kojim su ti kiosci stajali. Otkinuti metalni delovi su letjeli na sve strane, čime su ti pokidani delovi kioska i geleri granata doprineli da masakr bude još stravičniji. Istrčao sam napolje, vidio sam kako ljudi zapomažu. Neko me je ugledao i povikao „eno doktora u opštini, zovite ga . . .“ Kada sam izašao vidio sam kako žene leže preko žardinjera, kola su bila oštećena, nismo ih mogli upaliti. Trifko Jokanović , moj prijatelj, bio je ranjen u glavu, iza uveta. Bilo je mnogo mrtvih i ranjenih. To je bio pravi masakr i svi koji su poginuli ili koji su bili ranjeni su bili civili koji su čekali autobus. Nekako smo uspjeli da organizujemo prevoz i ranjene prebacimo u improvizovnu bolnicu u, odmaralište koje je, kako sam već rekao pripadalo fabrici „Žica“, Blažuju. Mrtvi su odvezeni u Vlakovo.”
“Mjesto gde su pale prethodno pomenute granate, tu je nije bilo vojnih objekata, to je bilo civilno naselje. Linija razdvajanja je bila daleko nekih 500 m do kilometar. Prema mom saznanju i viđenju tu nije bilo vojske. Iz protokola se može doći do podataka o ovim licima i vidjeti da ranjeni i poginuli nisu bili vojnici, već civiliGranate koje su tog dana pale na Ilidžu došle su ili iz pravca Igmana ili iz pravca Hrasnice, što se vidi i po povredama su nanijete poginulima i ranjenima, kao i po padu granata i usmjerenja gelera. Planina Igman je bila pod kontrolom snaga ABiH, kao što su Veliko Polje, Brezovača itd. Hrasnica je takođe bila pod kontrolom ABiH, a u selu Kovači nadomak Hrasnice je bila smještena minobacačka jedinica ABiH. Poznato mi je da su više kote oko Sarajeva držali pripadnici ABiH. Mi smo gađani sa tih kota, poznato mi je da je i bolnica gađana 1995. godine sa tih položaja ABiH. 23. Takođe, poznato mi je da su muslimani imali pogon za proizvodnju granata u podrumu preduzeća fabrike Žica i u željezničkoj radionici odnosno tvornici Vaso Miskin u Sarajevu. To sam saznao od lica sa kojima sam razgovarao, a koja su pobegla iz djela Sarajeva koji je bio pod kontrolom snaga ABiH. ” – izjavio je Pejić.
hercegbosna11.blogspot.com/ https://hercegbosna11.blogspot.com/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara