S.Vučko: DIKTATURA NA DJELU – demokracija deklarativna
Vrijeme:3 min, 29 sec
Ako je demokracija vladavina naroda, a narod ne odlučuje i narodu se uskraćuje da vlada, onda je diktatura na djelu. Kako inače razumjeti neslužbeno objavljenu informaciju u medijima kako nije prikupljen dovoljan broj potpisa za referendum, da se referendum neće održati o promjeni izbornog sustava i protiv Istanbulske konvencija, a prikupljeno je više od 400.000 potpisa.
Suprotno od demokracije je diktatura, oblik vladavine kojoj je glavno svojstva da jedna osoba ili skupina ljudi može vladati neograničenom moći. Komunistička partija je primjer diktature pa je pitanje, da li je u Hrvatskoj demokracija deklarativna, a naslijeđe komunističke partije diktatura, stvarni oblik vladavine u Hrvatskoj.
Nije tako davno, kako su glavni trgovi naše Lijepe Hrvatske, bili preplavljeni hrvatskim građanima, koji su demostrirali protiv Istanbulske konvencije. Nakon toga se išlo u regularno prikupljanje potpisa za referendum o izmijeni Izbornog zakona i referenduma protiv Instanbulske konvencije. Mi volonteri, svojim neiscrpnim radom, bez bilo koje pomoći od države, uz određene smetnje, prikupili smo potrebne glasove, koji se sada proglašavaju nevažećim. Zar to nije diktatura na dijelu. Kadija te tuži, kadija ti sudi. Nikome od organizatora prikupljanja potpisa za referendume, nije dozvoljeno da budu promatrači kod prebrojavanja glasova. To je primjer manifestacije sile i političke moći, jednoumlja i diktature.
Populistički pristup svim važnim i za Hrvatsku krucijalnim pitanjima, toliko je prisutan da vodi do prijezira i mržnje građana. Izjave političara vrijeđaju inteligenciju građana, obraćaju se narodu kao da smo maloumni i ne vidimo što nam rade. Uljuljali su se u svoje funkcije moći, a institucije sveli na svoje službe osobne sigurnosti. Odrađuje se po nalogu, ili se najčešće kad je interes Hrvatske i naroda, kao što je pitanje ubijenih, nestalih, silovanih, mučenih, zataškava jednako kao i imenovanje agresora i traženja ratne odštete.
Diktatura uz politiku kaosa, bez koje se ne može činiti zlo prema narodu, nikada nije dobro završila. Narod može puno trpjeti i tako stvarati sliku da prihvaća diktatorsku i populističku presiju, ali u konačnici, kad se prijeđu granice trpnje, sve diktature jednako završavaju, svrgnućem diktatora i njegovih plaćenika, skupine ljudi koji su se svrstali uz diktatora radi svoje koristi, bilo materijalne ili potrebi za biti moći, važnosti, a to ne mogu postići svojim sposobnostima, intelektualnim, stručnim, radnim, jer da mogu, imali bi svoj ponos, čast i ugled i ne bi tako nisko mogli pasti.
Veliko zlo, nepravdu i siromaštvo donose diktatori, jer su ljudi bez empatije, manipulatori, lažljivci, lopovi koji jedino upravljaju populističkim metodama, teatralnosti, lažnim izjavama, lažnim obećanjima. Diktatori štite zločine, a to je primjer sa domovinskim ratom gdje se štite najteži zločini i gotovo ni jedan od velikih zločina nije procesuiran i u kojem žrtve nisu dobile pravdu, gdje se počinitelji zločina slobodno šetaju, a ako i krene procesuiranje i ispitivanje, dobivaju informacije i dojave da napuste državu ili bivaju amnestirani zbog političkih govora ili svjedok pokajnik. Čeka se sa procesuiranjem da ubojice, mučitelji, silovatelji…. Umru prirodnom smrću i često na dobrim državnim pozicijama i dobrim hrvatskim mirovinama, dok hrvatski branitelji umiru rano i često zbog svega što im se čini izvrše suicid. Povijest nam to neće oprostiti.
Kako je sve to moguće? Pitaju se građani! Moguće je, samo u zemlji u kojoj je na vlasti diktatura, a puna usta demokracije, gdje se priča o slobodi misli i umjetničkom izražavanju kad se vrijeđaju tekovine domovine i katoličke vjere, gdje je sloboda manjinama veće od slobode domicilnog stanovništva, gdje ima novaca za sve osim za branitelje koji su stvarali Hrvatsku, gdje se izdaju nacionalni interesi, prikriva agresor na državu, gdje pravosuđe pogoduje korupciji u najširem smisli. Koriste se zlouporabe povjerenih ovlasti u privatne svrhe, zloupotrebljavaju se javne ovlasti za privatne svrhe što je obilježje korupcije. Znamo da je korupcija devijantno ponašanje djelatnika javne uprave koja nije u skladu s njihovim zadacima po službenoj dužnosti, a primjenjuje se u cilju stjecana privatnog bogatstva ili statusa pojedinaca, uže obitelji ili povezane grupe ljudi. Svaki čin koji je suprotno javnom interesu, kršenje je morala i pravne norme, te se tako krše temelji vladavine prava.
Diktatura se mora zaustaviti, a demokracija uspostaviti, nema više čekanja, sad je biti ili ne biti. Vidimo do kud je neodgovorna politika dovela Hrvate u Bosni i Hercegovini. Narod mora reći DOSTA.
Slavica Vučko/Hrvatsko nebo
