Zorica Vuković: “Marginalci” i “državnici”

Kad je u veljači 2016., Pupovac Predsjednici zakmečao kako je jadan ugrožen, ona mu je odgovorila podužim pismom iz kojeg izdvajam:

„…. Samim time, poštovani gospodine Pupovac, u suglasju s Vama da je u Hrvatskoj porasla nesnošljivost, ipak moram jasno kazati da taj proces nije započeo ‘nakon formiranja i izbora nove Vlade’ (Oreškovićeva), nego mnogo prije. Nažalost, u toj retorici se ustrajava, pa predsjednik sada vodeće oporbene stranke u Hrvatskoj (Milanović) ističe drskost i bezobrazluk kao navodno jedini jezik koji ‘neki’ razumiju, i obećava ‘pokazat ćemo im što je pakao’ (‘We’ll give them hell!’). Stoga je neizbježno upitati se nisu li naposljetku i Vaša osobna negativna iskustava bar djelomice posljedica takvog višegodišnjeg, namjernog ili nenamjernog, stvaranja ideoloških i svjetonazorskih napetosti? Dakako, isto tako želim istaknuti neprihvatljivost bilo kojeg zaoštravanja javnoga diskursa od drugih aktera na političkoj sceni. U tome smislu posebice smatram potpuno neprihvatljivim izvikavanje ustaškog pozdrava ‘Za dom spremni’, koji šteti nacionalnoj koheziji, državljanskom zajedništvu i interesima Republike Hrvatske.

U svome pismu spomenuli ste kao žrtve ‘prijetnje i izljeva govora mržnje’ više javnih osoba i organizacija. Osuđujem zajedno s Vama takve postupke. Dužna sam, međutim, ustvrditi da među osobama koje ste naveli ima i onih koji svojim javnim djelovanjem godinama provociraju, iritiraju, pa i vrijeđaju najveći dio hrvatske javnosti, neistinito prikazuju i čak izruguju Domovinski rat i, u osnovi, niječu stvarnost, a implicitno i samu ideju hrvatske države, stvarajući tako ozračje napetosti, isključivosti i netolerancije. To nikako ne navodim kao opravdanje vrijeđanja ili prijetnji tim osobama, što držim nedopustivim. Smatram međutim kako u prosudbi neželjenih pojava, uzimajući posebice u obzir i činjenicu da proteklih godina tijela državne vlasti nijednom nisu reagirale na takva izrugivanja i provokacije, treba biti objektivan.

Kao hrvatska predsjednica dužna sam štititi dostojanstvo svih građana, svih manjina, no vjerujem da ćete se složiti, i dostojanstvo hrvatskog naroda i vrjednote na kojima je stvorena hrvatska država. Utoliko, kada već, premda izvan potrebnog kritičkog konteksta, navodite spomenute osobe kao one koje su – zaključiti je prema Vašem mišljenju – zadužile hrvatsko društvo, a ipak su izvrgnute prijetnjama i uvredama, što, ponavljam, ne opravdavam, bilo bi jednako potrebno navesti bar neke osobe koje su doživjele uvrede, poniženja, pa i represiju samo zato što su kao hrvatski branitelji, pripadnici drukčije političke opcije ili jednostavno kao hrvatski državljani izražavali svoje mišljenje ili uvjerenje. ……

Želim biti vrlo jasna: onako kako treba osuditi postupke koji su upereni protiv ravnopravnosti, sigurnosti i dostojanstva političkih, etničkih i drugih manjina u Hrvatskoj, tako treba osuditi i sve postupke koji vrijeđaju hrvatski narod i bilo koju većinsku zajednicu. Snošljivost pretpostavlja uzajamnost uvažavanja i poštovanja. Stoga se očite provokacije i vrijeđanje nacionalnih osjećaja hrvatskoga naroda i goleme većine hrvatskih državljana koji vole svoju zemlju ne mogu nazivati ‘performansima’, ‘novinarskim’ ili ‘umjetničkim slobodama’ ili ‘satirom’….

U svojem pismu napisali ste da se nedavno u Zagrebu u ‘najgoroj totalitarnoj (fašističkoj) maniri’ ubacivalo letke neprimjerena sadržaja u poštanske sandučiće. Smatram to sasvim neprihvatljivim, ali dužna sam upitati zar je ‘totalitarna manira’ samo fašistička? Zašto stalno izbjegavamo osuditi komunizam, iako je on ne manje od fašizma nastao i održavao se raznim oblicima zločina i kršenja ljudskih prava, i to desetljećima? Slijedom toga, jednako se postupa kada je riječ o kvalificiranju zločina tijekom i nakon Drugoga svjetskoga rata.

Ako se, naime, nedjela jedne ratne strane opravdano nazivaju fašističkim zločinima, jer oni to jesu, i ne mogu se ničim opravdati, dok se međutim ratni i poratni zločini druge strane opravdavaju osvetom ili floskulom da ‘svatko tko je ubijen bez suđenja nije nevin, samo mu nije sudskim procesom dokazana krivnja’,  onda je to vrlo zabrinjavajuće i štetno za društveni mir i narodno zajedništvo.

…Treba li podsjetiti na to da za te zločine nitko nije osuđen unatoč brojnim spoznajama o njihovim naredbodavcima i počiniteljima? Nažalost, upravo se to razdoblje hrvatske prošlosti…..često zlorabi za jednostrana etiketiranja. Podsjetit ću samo koliko je u proizvodnji ozračja ideološke isključivosti iskorištavana ‘svastika’ na Poljudu, a da počinitelji nisu utvrđeni. Najlakše je lijepiti etikete i diskreditirati i diskvalificirati ljude, ali to nije prihvatljivo i tome ću se usprotiviti.

….Želim da hrvatsko društvo na temelju istinske snošljivosti, uvažavanja i otvorenosti istini prevlada razdiobe koje ga opterećuju. Vjerujem stoga da bi otvoren dijalog u političkim i znanstvenim forumima o tim pitanjima i prijeporima pridonio, ako ne jedinstvenim odgovorima, a ono svakako umanjivanju napetosti i širenju demokratske kulture i uvažavanju različitosti. Osobno, rado ću sudjelovati na tematskom okruglom stolu koji bi organizirao Klub zastupnika nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora, a koji bi uključio sve koji su zainteresirani za unaprjeđenje ozračja dijaloga, uvažavanja i suživota u duhu državljanskog zajedništva u našoj Domovini. Nadam se da u takvu nastojanju imam Vašu potporu.

S poštovanjem, Kolinda Grabar-Kitarović

A onda je u Zagreb dolepršao posebni izaslanik američkog State departmenta za pitanja holokausta Nicolas Dean 11. 4. 2016., i ‘sletio’ na Pantovčak. Što je točno bila svrha njegova posjeta, možda nećemo nikada saznati. No još se kapija na Pantovčaku nije ni zatvorila za njim, izdano je priopćenje Predsjednice: „Moram reći da sam iznimno zabrinuta zbog ponovnog jačanja ideoloških podjela u hrvatskom društvu posebno u posljednjih nekoliko dana u vezi sa obilježavanjem sjećanja na nevine žrtve Jasenovca, ustaškog stratišta tzv. Nezavisne Države Hrvatske….Da budem sasvim jasna, NDH je bila najmanje nezavisna i najmanje je štitila interese hrvatskog naroda, a ustaški režim bio je zločinački režim.“

Pozvala je neke sudionike komemoracije u Jasenovcu na razgovor u svoj Ured te izrazila nadu da će iznaći rješenje: „Cilj mi je razgovarati sa svima, smiriti tenzije kako bismo mogli dostojno i s punim uvažavanjem i pijetetom odati počast žrtvama Jasenovca, iznad svega kako bismo se prestali dijeliti po ideološkim pitanjima.“

Istaknula je da je antifašizam u temeljima hrvatskog Ustava, a moderna hrvatska država izrasla je na temeljima Domovinskog rata pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.

Također je rekla da je s Deanom razgovarala o pitanjima restitucije židovske imovine koja je konfiscirana u Drugom svjetskom ratu i onda kasnije nacionalizirana od strane komunističkih vlasti u bivšoj Jugoslaviji. „Razgovarali smo o pitanjima edukacije o holokaustu,“ rekla je, „i naravno poštivanja i davanja pijeteta žrtvama“.

Isti taj dan, Dean je otišao u Banske dvore gdje ga je primio potpredsjednik Oreškovićeve vlade Božo Petrov. Razgovarali su o holokaustu i podjelama koje se ponavljaju u današnjim društvima, a Orešković je novinarima ‘objasnio’ da je NDH bila zločinačka država.

Zašto je Dean tako naglo došao i još naglije otišao i zašto su predsjednica i premijer morali izreći ono što su izrekli, vjerujem da mnogi ne znaju. Ni ja… jer komunisti nisu vratili otetu imovinu.

Glumac Božidar Alić slijedeći  dan na svom FB je napisao: „Zaboravite na drugi mandat gospođo predsjednice Republike Hrvatske. Danas ste počinili političko samoubojstvo pljunuvši na hrvatske grobove i malobrojne živuće Hrvate.“ Alić je u noći pobjede KGK 11. siječnja 2015. zahvalio Bogu na pobjedi protiv „udbaške, srbofilske i četničke struje“. Hrvatsko društvo dramskih umjetnika tada se ogradilo od njegovog ispada. On je zatražio da ga društvo izbriše iz svog članstva.

U Jasenovcu 25.7. 2018., prilikom posjeta izraelskog predsjednika  Reuvena Rivlina, KGK ponavlja: „Suvremena Republika Hrvatska utemeljena je na antifašističkoj borbi i na Domovinskom ratu koji je za nas bio iznimno važan jer nam je napokon donio slobodu.“

Karolina Vidović Krišto (FB, 25. lipnja 2018. u 08:15): „Kako se voli Hrvatska? Kako mogu reći da je volim ako je ne poznajem, ako ne znam o njoj ono što je bitno. Trebamo znati svoju povijest, tražiti i širiti povijesne činjenice.

Kako će naša djeca, ne samo u Hrvatskoj nego diljem Europe i svijeta, moći voljeti svoju Hrvatsku sutra ako povjeruju u sve laži koje se iz godine u godinu ponavljaju i množe o njoj? Laži u koje će povjerovati ako ne budu znali istinu i ako ne budu znali ono bitno o Hrvatskoj. Čovjek u laži vjeruje najčešće iz neznanja. Lažima ćemo iz neznanja povjerovati.

Zato ne zaboravimo, ove riječi želim u naša srca i u naše sjećanje položiti: Hrvatska se voli znanjem.“

I evo nas dvije i pol godine kasnije, a Pupovac opet zamagljuje. Kmeči pripadnik jedne sljedbe koja maltretira sve svoje susjede. O tome je pisao i Krleža u zbirci eseja Deset krvavih godina još 1937., a i u romanu Zastave nešto kasnije. Gdje je tu poziv da se osudi holokaust od State Departmenta? Je l’ kmeči zato da se o silnim zločinima koje su počinili velikosrbi svojim susjedima, a ponaosob Hrvatima, ne priča? I još mu Mesić podjeli 25. 4. 2001. vojno i civilno odlikovanje Red hrvatskog pletera.

Pljuje taj isti Pupovac, zajedno s Vučićem po Oluji, uspoređujući ‘traktoraše’ sa Židovima, a onda se pojavi neki novinarčić,  Nenad Kreizer, i za Deutsche Welle Pupovac priča o ‘miroljubivom’ (srpskom) narodu.

Koalicijski Pupovčev partner i ‘državnica’ šute. Ali reagira 10.8.2018. Židovsko informacijsko-edukacijski centar Hatikva Zagreb, na čelu s  Julijom Koš: „Ovakav i svaki sličan način zloporabe strahota Holokausta u cilju postizanja političkih, manipulacijskih i drugih dnevnopolitičkih probitaka, pokušaj je grubog mijenjanja povijesne istine, što je oblik nijekanja Holokausta. Sva stradanja civila osuđujemo, poštujemo i žalimo žrtve, ali zbog bitnih razlika u povijesno-političkim okolnostima koje su izazvale Holokaust u odnosu na bilo koje drugo stradavanje civila u povijesti, odbijamo i osuđujemo ikakvo njihovo izjednačavanje, a osobito u svrhu dokazivanja ovih ili onih političkih stavova i teza. U okviru toga žalimo i protivimo se i povremenim povijesno i činjenički neutemeljenim izjavama koje mogu doći i iz nekoga od židovskih izvora, što se zatim također beskrupulozno koristi u spomenute dnevnopolitičke svrhe…

…Tako nema i ne može biti nikakve povezanosti žrtava Holokausta sa žrtvama, ma kako tragične posljedice bile za pojedince ili skupine, što su proizašle iz vojno-redarstvene akcije koju je Republika Hrvatska provela 1995. godine, s ciljem reintegracije  svojeg, do tada stranom vojnom agresijom i civilnom oružanom pobunom, okupiranog teritorija. Definicija o ovoj okupaciji teritorija neovisne zemlje i o opravdanosti akcije oslobađanja međunarodno je prihvaćena i priznata. Stoga s dubokim negodovanjem odbijamo bilo kakve usporedbe između žrtava Holokausta sa stvarnim ili proglašenim žrtvama ove vojne akcije, ma kako one objektivno mogle biti tragične.“

Miroslav Zemljak (FB): „Napokon smo, Bogu hvala, dočekali i jedan objektivan židovski komentar. Želim zahvaliti gospođi Koš i udruzi Haktiva koji su izrekli pravu istinu i o akciji ‘Oluja’, ali i o nekim stvarima iz prošlosti. Nadam se dobroj suradnji s hrvatskim vlastima, jer mi kao narod nismo – niti imamo – bilo što protiv bilo koga. Jedini je uvjet da taj drugi poštuje hrvatski narod, hrvatsku državu i hrvatski pravni sustav.“

Reagirala je i jedna ‘marginalka’:

„Poštovana predsjednice,

na središnjem komemorativnom skupu u Srbiji (Bačka Palanka), održanom 4. kolovoza 2018., koji je predvodio srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, a kojem je nazočio i hrvatski saborski zastupnik Milorad Pupovac, ozloglašeni su hrvatska država i narod. Podmetanjima, uvredama i lažima opet je izvršena agresija na časnu i ponosnu nam Domovinu.

………………………………………………………………………………………….

Na skupu u Bačkoj Palanci negiralo se pravo Republike Hrvatske za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti, Ustavom definirani karakter Domovinskoga rata, Ustavom definirana jedinstvena i nedjeljiva hrvatska država. Difamirana je i ozloglašena veličanstvena pobjeda Oluja, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman uspoređen je s Adolfom Hitlerom, država Hrvatska optužena za genocid i etničko čišćenje te uspoređena s nacističkom Njemačkom. Bilo je razvidno kako predsjednik Aleksandar Vučić i Republika Srbija ne priznaju i ne će priznati suverenost i nezavisnost cjelovite Hrvatske.

………………………………………………………………………………………………………………………………………………………..

Poštovana predsjednice, sporna je činjenica što je skupu u Bačkoj Palanci ne samo nazočio hrvatski saborski zastupnik Milorad Pupovac već i to što se nije ogradio od navedenih izjava i stavova srbijanskoga predsjednika te tako potvrdio prihvaćanje izrečenog od strane Aleksandra Vučića.

…………………………………………………………………………………………………………………………………………………….

Jer Milorad Pupovac, zastupnik u Hrvatskome saboru, dužan je poštivati Ustav i pravni poredak Republike Hrvatske, a svojim ponašanjem, djelima i riječima potvrdio je kako ne priznaje Ustav Republike Hrvatske; kako se protivi njezinoj cjelovitosti; s aktualnim srbijanskim vodstvom sudjeluje u rušenju ustavnopravnoga poretka; difamira i kleveće Hrvatsku te u konačnici zastupa Hrvatskoj neprihvatljivu ideju Velike Srbije. Ovo su više nego dovoljni razlozi za oduzimanje odlikovanja koje je dobio od hrvatske države, jer je njegovo djelovanje u suprotnosti s Ustavom i protivno interesima Republike Hrvatske.

Zato Vas pozivam, gospođo predsjednice Grabar Kitarović, da Miloradu Pupovcu oduzmete odličje sukladno Pravilniku o odlikovanjima i priznanjima (čl. 14.) te temeljem Zakona o Odlikovanjima i priznanjima (čl. 36) u kojima je istaknuto kako se osobi koja postupa protivno pravnom poretku i moralnim zasadama u Hrvatskoj oduzima odlikovanje. Osim što je oduzimanje odlikovanja Miloradu Pupovcu Vaša obveza, oduzimanje odličja bio bi vjerodostajan čin zaštite digniteta hrvatske države i Domovinskoga rata.

To je ujedno i Vaša obveza prema svim poginulim i nestalim hrvatskim sinovima i kćerima oslobodilačkog Domovinskog rata, ali i ostalim etničkim manjinama i narodnostima koje su se borile protiv srbijanske agresije i okupacije Hrvatske. To je i Vaša obveza prema svakom građaninu RH koji svakodnevno časno i odano pridonosi ugledu i dobrobiti svoje države. Tako biste ujedno potvrdili i opredjeljenje hrvatskoga naroda da živi u miru i slozi sa svima koji poštuju hrvatsku državu i njene zakone ma koje etničke pripadnosti bili, ali isto tako osuđuju svako posezanje za hrvatskim teritorijem.

S poštovanjem dr. sc. Sanja Bilač“

Cijeli tekst dr. sc. Sanje Bilač može se pročitati na: http://hu-benedikt.hr/?p=111616

Želimir Marić (FB) 10.8.2018.: „Već i izostanak reakcije predsjednice Grabar Kitarović evo sve do sada – sam po sebi je skandal. A i sumnjam da će ona ispravno reagirati, u stvari sumnjam da će uopće reagirati. Kao što je gospođa Bilač dobro primijetila, gospođa Predsjednica ima instrumente. Samo – te instrumente TREBA HTJETI koristiti.

………………………………………………………………………………………………………………………………………….

Ona je umjetnica sofističkih akrobacija i teško ju je pročitati jer svima nudi ono što najviše žele čuti, često u jednoj jedinoj rečenici. I time za sada uspijeva mnoge prevesti žedne preko vode. U tom smislu, kao školski primjer, ostalo je legendarno sramotno sofističko očitovanje Kolinde Grabar Kitarović vezano za pitanje abortusa: ‘Ja sam za život, ali isto tako poštujem pravo na izbor.’ (Ona je istovremeno i pro-life, i pro-choice?!)….

………………………………………………………………………………………………………………………………………..

‘Htjela bih reći i poruku srbijanskoj javnosti odavde. Mi ne smijemo dopustiti da nam pojedinci s rubova političkog spektra, ili s rubova bilo kakvog razmišljanja diktiraju politiku. Politiku, međudržavne odnose moramo definirati mi (pokazuje rukom na sebe i na Aleksandra Vučića) državnici. I naravno, ogromna većina naših građana koja podržava posjet predsjednika Vučića Hrvatskoj.’ “

Predsjednica u šutnji.

Plenković: ‘ma dma mmm’. O njegovoj vladi već je puno rečeno. Nažalost, ne i ono posljednje. Jer svaki dan se zabije pokoji čavao u samobitnost Hrvatske. Zgrozio me način suspenzije policajca Nikole Kajkića koji je predradnjama istraživao stradanja civila na Ovčari, ali je u tome naprasno prekinut. Dirnuo je u Pupavčevo ‘stršljenovo gnijezdo’. Ministar Božinović ustvrdio je da je istraga završena, a prema riječima Kajkića istraga nije ni počela. Kome vjerovati?

https://www.youtube.com/watch?v=y8cicZXajgg

Napose se oglasio i Lovro ministar pa su se čak i suze svetog Lovre poput užarenih iskrica spustile i stopile se s nevjericom ‘marginalaca’ da će ih Lovrino ministarstvo pojedinačno skenirati i provjeravati im svaki potezić pera. Državnički!

Doista, nije lako voditi narod. Za to treba puno znanja, odricanja i mudrosti, ali i vjere u Boga i čuvanja Božjih zapovijedi. Nije lako bilo ni Franji Tuđmanu kojega su pljuvali svi mogući i nemogući žuti, crveni, zeleni, crni…vragovi. Na pogreb su mu, od stranih političara, došli  jedino Süleyman Demirel , turski predsjednik, i mladi političar Viktor Orban. Orban je u jednom intervjuu izjavio da je o ljubavi i postojanosti prema domovini učio od Tuđmana.

Dakle, nešto trebaš izgubiti da bi svoj narod vodio mimo zločeste volje tzv. ‘međunarodne zajednice’.

Koliko su ti ‘krojači’ novog svjetskog poretka kivni, još uvijek, na Tuđmana, pokazao je govor Europejca Donalda Tuska u Hrvatskom državnom saboru povodom dvadesetpete obljetnice priznanja Hrvatske 2017. godine. Tada je dobio pljesak jer je citirao Gajevu ‘Još Hrvatska ni propala’, spominjao Matoša, a niti jednom riječi nije spomenuo prvog hrvatskog predsjednika, a niti svog zemljaka sv. Ivana Pavla II. koji su itekako važni za priznanje Hrvatske. Slučajno ih je zaboravio? Kaj god, rekli bi Gajevi Zagorci.

Eto, Franjo je zbog samostalnosti Hrvatske bio neomiljen u svijetu, ali sve više shvaćamo koliko je učinio u teškim godinama agresije na Hrvatsku od strane pupavaca, vučića i kojekakvih lordova…

Lijep primjer odricanja od titula je slučaj biskupa Antuna Mahnića, sada Sluge Božjega. Tekst Smiljane Rendić (1926.-1994.) prenosi ‘Marulić’, br.3 iz 2005.

Papa Pio X. je htio ukinuti glagoljanje u Istri i Primorju. Biskup Mahnić je Piu X. poslao dokumentaciju o glagoljici u istarsko-primorskim krajevima uz molbu za audijenciju.

Piše Smiljana: „Papa ga prima i očituje mu svoju skepsu spram te dokumentacije. Biskup Mahnić mirno skida prsni križ, polaže ga na stol pred Pija X. i veli: ‘Svetosti, ako ne vjerujete meni koji sam biskup ovih krajeva, vraćam Vam svoje biskupsko dostojanstvo. Ne mogu biti biskup ako mi papa ne vjeruje.’ Papa ga gleda zamišljen i zapovijeda mu da si opet stavi oko vrata biskupski križ. Antun Mahnić uzima svoj prsni križ i izlazi iz Vatikana kako je i ušao: kao biskup. Pio X. ne ukida glagoljicu. Taj prizor više su mi puta ispričali stariji ovdašnji svećenici, s velikim ponosom, s velikim poštovanjem uspomene biskupa Mahnića.“

O ljubavi i odnosu prema svom narodu i katoličkoj crkvi blaženog Alojzija Stepinca napisane su tisuće stranica. Ovi ljudi su ponos Hrvata jer je crkva sustavno isticala vrline svoga naroda i čuvala njegove vrijednosti. Projektom Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata, koji je prije Drugoga svjetskog rata sa svećenikom isusovcem i povjesničarom Stjepanom Krizinom Sakačem, počeo zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, a uspješno ga priveo kraju zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić, vraćen je ponos hrvatskom narodu koji je do izražaja došao tijekom Domovinskog rata.

Nakon Tuđmana, vlast su preuzeli neki čudni ljudi: hulitelji, ateisti, lažljivci, antife, LGBŽNj, suradnici UDBA-e, ‘istanbulci’,  potpisnici bezbožnih zakona… Branitelji marginalizirani, gospodarstvo devastirano, kvalitetne firme prodane u bescjenje, ponos nacije na izdisaju…

Onda se dogodilo Svjetsko nogometno prvenstvo pa je od istoka do zapada, sa sjevera i juga bljesnula vijest o Hrvatskoj i Hrvatima. Niti jedan novinar, niti bilo koji medij, nije mogao ostvariti to čudo nego radinost, ljubav i ponos. Čak je i ispraćaj preminulog Olivera bio čin tuge stopljen s ponosom, zahvalom  i dostojanstvom.

Treba li nam taj ponos? Da, jer je važniji i od kruha. I gladni mogu biti ponosni. Bilo je teško u Domovinskom ratu, ali bili smo ponosni i spremni u obrani vlastitog doma u trapericama i tenisicama, gotovo nenaoružani i s vjerom u Boga.

A tko narodu sprječava njegove vrijednosti, vodi ga u bespuće. To ne znači da treba kriti neke loše povijesne događaje, ali ih ne treba mazohistički isticati i preuveličavati.

Jagoda Marović-Sinti:

„…ako smo varani i prevareni

ako smo vezani silom i sputani

ako pravog predvodnika nema

i nesigurnost nas okresuje

ako pravda iščezava a ljubav gasi

znaj da si kći il’ sin najmoćnijeg Kralja

Kralja ljubavi i milosrđa na nebu koji

svaki čas s tobom tu gdje jesi boravi u ljubavi

Ne kasni izabrati Izvor jer izvori brzo presahnu“

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo