Usprkos uvjeravanjima putem iskrivljenih/lažnih statistika, masovnih medija i političara da je sve u najboljem mogućem redu i da vlast djeluje na najbolji mogući način, javnost osjeća da nešto ipak nije u redu, jer su uvjeravanja i činjenice često u raskoraku. Kako onda znati što je istina, a što nije ? Što je važno, a što beznačajno ? Tko je za što uistinu odgovoran ? Jedini način za to je redovito izvješćivanje javnosti o zabludama i o stvarnim činjenicama o stanjima i događanjima. No to nije lako, jer to zahtijeva neovisne medije i neovisne komentatore. Ova kolumna upravo ima namjeru biti od pomoći u tome, ukazujući na zablude i činjenice koje koje su u raskoraku s njima.

Zablude i činjenice o DEMOKRACIJI !

Danas je gotovo općeprihvaćeno da je demokracija državno odnosno društveno uređenje koje je neupitno, i koje pretstavlja, kako se parafrazirajući Fukuyamu može reći, „kraj povijesti“ državnih uređenja. Svi govore o demokraciji, od političara do medija, dovodeći u zabludu javnost, ne definirajući što zapravo podraumijevaju pod demokracijom. A pojam demokracija ima toliko značenja, da je lako zabluđivanje javnosti tendecioznim tumačenjem toga pojma.

Izvorno, povijesno značenje pojma demokracije potiče iz antičke Grčke, i doslovno znači vladavina naroda, što se povijesno relativno brzo pretvorilo u tumačenje i definiciju : „Vladavina slobodnih građana, putem predstavnika izabranih neposrednim izborima“, koja se tijekom 20.stoljeća u političkom smislu počela tumačiti kao: „Državno odnosno društveno uređenje zasnovano na ustavu i zakonodavstvu koje garantira politčke slobode i ravnopravnost svih građana, privatno vlasništvo, slobodnu tržišnu konkurenciju, višestranački politički pluralizam, smjenjivost vlasti putem redovitih slobodnih izbora, autonomnost lokalne samouprave i važnih institucija, punu slobodu i neovisnost medija, jednakopravnost nacionalnih, vjerskih i drugih zajednica i manjina, te trodiobu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Postoji i tumačenje da je ekonomska demokracija organizirano sudjelovanje radnika i drugih zaposlenika u vlasništvu kako bi bili zainteresirani za uspjeh poduzeća.

A po suvremenoj sociološko-političkoj doktrini i praksi, liberalna demokracija nastoji uvažavati i na pogodan način povezivati liberalna načela zaštite pojedinaca kao najveće vrijednosti i demokracije kao vladavine većine. Ovdje valja uočiti da se pojam narod, kao pojam koji označava u socijalnom pogledu najbrojniji dio pučanstva(građana), u svezi demokracije više i ne spominje.

Iz gornjih definicija je dovoljno jasno da demokracije kao takve, u antičkom značenju vladavine naroda, NIKADA i NIGDJE nije bilo, i NIGDJE NEMA ! Da je zabluda i sustavno zabluđivanje javnosti, a prvenstveno naroda, da živimo u demokratskom sustavu, te da je širenje demokracije osnovni cilj takozvane globalizacije, lako je pokazati putem nekoliko neupitnih i neosporivih činjenica:

1. Činjenica je da se takozvani predstavnici građana ne biraju neposredno, već se na izborima glasuje za takozvane ‘liste’ koje sastavljaju rukovodstva pojedinih političkih stranaka, pa su oni zapravo predstavnici svojih stranaka, a ne predstavnici građana.

2. Činjenica je da između dva izborna ciklusa, takozvani predstavnici građana rade što ih je volja, bez obzira da li je to u interesu većine građana, i bez obzira na data predizborna obećanja stranaka.

3. Činjenica je da radi činjenica iz prethodnih točaka 1. i 2. Izlaznost na izborima stalno opada, pa je gotovo zakonomjerna pojava, da takozvani predstavnici građana bivaju birani na funkcije u Vladi ili Saboru sa brojem glasova, koji su apsolutna manjina u odnosu na broj građana sa glasačkim pravom.

4. Činjenica je da na raspoređivanje osoba na funkcije u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti, građani praktično nemaju nikakav utjecaj, što je jedan od temeljnih razloga klijentelizmu, korupcionaštvu i zlorabi funkcija.

5. Činjenica je da se na takozvane stranačke liste za izbore, ne dolazi radi stručnosti, poštenja i zalaganja za opće interese, već radi podobnosti i podložnosti volji stranačkih čelnika.

6. Činjenica je i općepoznato, da isti zakoni ne bivaju primjenjivani na isti način za sve, već se naprimjer ‘običan’ građanin drakonski kažnjava za „drsku krađu“ kruha za dijete jer nema novaca da ga kupi, a ‘povlaštenom’ građaninu se oprašta milionsko neplaćanje poreza pod izlikom ‘bagatelnog’ prekršaja.

7. Činjenica je da zakonodavna i izvršna vlast svojim odlukama pogoduje onom malom dijelu građana koji posjeduju više, nego onom većem dijelu građana koji posjeduju manje ili ništa, uz debilni izgovor da je tomu tako jer bogati „hrane“ sirotinju, a činjenica je zapravo da se bogaćenje vrši na račun sirotinje.

8. Činjenica je da bez obzira koja je politička opcija na vlasti, od javnosti/naroda se prikrivaju bitne činjenice u funkcioniranju izvršne i sudske vlasti. Da nije tako ne bi dolazilo do afera tipa Agrokor, Sanader, Vidošević, Mamić, Kalmeta, Čobanković, Merzel, Saucha, Ježić, Čehok, Kikaš, itd…., koje se ‘otvaraju’ samo u slučajevima dobro poznatim iz svijeta kriminala, naime u slučajevima kada se ‘krivci posvade oko podjele plijena, ili podjele funkcija’.

9. Čijenica je da se jedan od rijetkih preostalih mehanizama utjecaja na vlast, a to je referendum, žestoko osporava i napada od strane takozvanih predstavnika građana i same vlasti, pod nevjejrojatnom izlikom da pretstavlja opasnost za demokraciji ?! A to je zapravo opasnost za nedemokratsku vladavinu.

10. Činjenica je da ono što politika naziva liberalnom demokracijom, sustav u službi liberalnog kapitalizma, pri čemu se raznim politčkim-ekonomskim-novčarskim ‘spinovima’ njegujući privid demokracije, narod isključuje iz donošenja svih bitnih odluka za isti taj narod.

I ovih deset činjenica je dovoljno da se shvati da živimo u sustavu koji je samo prividno demokratičan, a suštini je duboko inficiran kancerogenim virusom antidemokratičnosti, i isključenosti naroda iz državnih poslova. Sustav je podešen tako da narod ima samo prividna prava, ali zato ima veoma realne obveze da financira od naroda otuđeno djelovanje vlasti. To je činjenica, a tko tako ne misli ili je naivac, ili suučesnik takvog sustava. No na izvjestan način, i sam narod je suučesnik takvog sustava, glasujući na izborima uvijek za iste stranke koje su već toliko puta iznevjerile očekivanja glasača.

 

Laslo Torma/Hrvatsko nebo

 

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.