Uredništvo Hrvatskog neba MUP-u RH i DORH-u RH: Što ćete poduzeti?
Vrijeme:8 min, 51 sec
Upit Državnom odvjetniku Republike Hrvatske, Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske
Gajeva 30a
Centrala: 4591 888
tajnistvo.dorh@dorh.hr
Ured Glavnog državnog odvjetnika
Administrativna tajnica u Uredu Glavnog državnog odvjetnika
telefon: 4591 888, fax: 4591 854
e-mail: tajnistvo.dorh@dorh.hr
Ministarstvo unutarnjih poslova
e-mail: pitanja@mup.hr
Poštovana gospodo,
Urednik ovoga portala na mail adresu je dobio preporuku za čitanje tri naslova sa portala AUTOGRAF glavnog urednika Drage Pilsela . Jedan od naslova iz maila je i “rvatska policija pljačka i tuče izbjeglice ”
Klikom na naslov iz maila otvara se kolumna na Autografu drugačijeg naslova. Ovdje je možete pročitati u cijelosti
http://www.autograf.hr/zatvorene-granice-ubijaju-ljude/
Zatvorene granice ubijaju ljude!
AUTOR: SARA KEKUŠ / 13.08.2018. LEAVE A COMMENT
Dvojica Sirijaca u nedjelju su poginula u šumskom predjelu na području Dražnice. Karlovačka policija u ponedjeljak je objavila kako je očevidom utvrđeno da je do stradavanja izbjeglica došlo zbog odrona kamenja. Ostalih 10 izbjeglica koje su putovale s njima izrazilo je namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnom zaštitom i odvedeno je u Porin.
Ovaj tragičan događaj jedan je od mnogih koji su se mogli izbjeći da postoje legalni i sigurni putevi i da hrvatske i europske vlasti izbjeglicama solidarno i sukladno zakonima omogućuju pristup mehanizmima zaštite.
Godinama već upozoravamo na tragične posljedice koje izbjeglice trpe zbog zatvaranja granica. Koliko je još izgubljenih života na Mediteranu, u rijekama, po šumama, brdima i poljima potrebno kako bi Europa otvorila sigurne puteve za izbjeglice?!
Pozivamo solidarne građane iz krajeva kojima izbjeglice trenutno prolaze da u okolici svojih kuća ostave vodu i suhu hranu te na taj način pruže izbjeglicama podršku na teškom putu u potrazi za zaštitom
Istovremeno, svjedočanstva o policijskom nasilju i nezakonitom protjerivanju iz Hrvatske ne prestaju.
Prošlog je tjedna No Name Kitchen objavio svjedočanstvo 47-godišnje Iranke Eram koja je s 14-godišnjim sinom pretučena od strane hrvatske policije u pokušaju prelaska hrvatskog teritorija prema Sloveniji.
Eram je izjavila kako je pretučena po nogama i na području cijelog tijela, a fotografije prikazuju i ozljedu na licu. Dodala je i kako im je policija oduzela mobitele, sinov laptop te 500€ koje su spremili u vlastite džepove, prije nego što ih je protjerala natrag prema Velikoj Kladuši.
Izbjeglica u Bihaću
Navedeno svjedočanstvo objavio je i Are You Syrious? u najnovijem izvještajuo nasilnom protjerivanju žena iz Hrvatske i Slovenije.
Inicijativa Dobrodošli je također zaprimila informacije s terena o iračkoj obitelji koja je tri puta pokušavala ući u Hrvatsku i pritom bila protjerana natrag prema Velikoj Kladuši.
Krajem srpnja boravili su u Sisku jer je članica obitelji, trudnica u visokom stupnju trudnoće, zbog komplikacija završila u sisačkoj bolnici.
Prema svjedočenju obitelji, tijekom boravka u bolnici policiji su dali otiske prstiju i dobili rješenja o napuštanju hrvatskog teritorija u roku od 15 dana jer nisu zatražili azil. Međutim, drugi policajci su ih potom prije navedenog roka odveli iz bolnice i protjerali u BiH. Tri dana kasnije dijete je rođeno u bolnici u Bihaću.
Eram je izjavila kako je pretučena po nogama i na području cijelog tijela, a fotografije prikazuju i ozljedu na licu. Dodala je i kako im je policija oduzela mobitele, sinov laptop te 500€ koje su spremili u vlastite džepove, prije nego što ih je protjerala natrag prema Velikoj Kladuši
Are You Syrious? je objavio svjedočanstvo i skupine od 12 Pakistanaca, među kojima troje djece, koju je, prema njihovim navodima, u nedjelju ujutro u okolici Karlovca pretuklo četvero hrvatskih policajaca koje su opisali u svom iskazu.
Paralelno sa sve češćim svjedočanstvima o policijskom nasilju i protjerivanju, Inicijativa Dobrodošli je počela dobivati i dojave građana o kolanju priča o provalama u kuće i širenja straha od migranata.
Neki od njih nam potvrđuju kako je provala bilo, ali kako u većini slučajeva izbjeglice uzimaju samo hranu ili ono najnužnije te najčešće ostavljaju novac kao zahvalu za uzeto.
Pozivamo solidarne građane iz krajeva kojima izbjeglice trenutno prolaze da u okolici svojih kuća ostave vodu i suhu hranu te na taj način pruže izbjeglicama podršku na teškom putu u potrazi za zaštitom.
Za inicijativu Dobrodošli, Sara Kekuš
Mene je osobno kao urednika zanimalo i tko je osoba koja je napisala ovu kolumnu, pretragom po internetu pronašao sam stranicu na kojoj se Sara Kekuš sama predstavila
https://www.okus-doma.hr/hr/tekstovi/zadrugari-ke/sara-kekus
SARA KEKUŠ
Rođena sam i odrasla u Zagrebu gdje sam magistrirala Politologiju. Nakon pohađanja Mirovnih studija i godine provedene na studiju u Francuskoj, počela sam volontirati u sklopu Centra za mirovne studije i pružati psihosocijalnu podršku izbjeglicama smještenim u Porinu.
Tema izbjeglištva i prisilnih migracija me godinama zanimala, a kroz volontersko iskustvo sam shvatila da se tom temom želim konkretnije pozabaviti u životu. Tijekom humanitarne krize bila sam jedna od koordinatorica inicijative Dobrodošli i pružala podršku izbjeglicama u kampu u Slavonskom Brodu te u prihvatilištima za tražitelje međunarodne zaštite. Trenutno radim u Centru za mirovne studije gdje vodim program Azil, integracija i ljudska sigurnost i aktivno se bavim socio-ekonomskom integracijom izbjeglica i ostalih migranata u Hrvatskoj.
Ljubav prema Okusu doma razvila se još tijekom razvoja projekta, prije nego je uspostavljen catering, a ponajviše kroz osobna poznanstva sa zadrugarima i današnjim zaposlenicima Okusa doma. Sadou, danas glavni kuhar Okusa doma, bio je prva osoba koju sam upoznala u Porinu, a osim bliskog prijatelja, postao mi je i najdraži kuhar čije kulinarske divote preporučam svima. Dugo sam pratila razvoj i različite faze koje je Okus doma prolazio i smatram ga divnim projektom koji se preobrazio u primjer dobre prakse integracije izbjeglica i migranata u Hrvatskoj. Osim ekonomske emancipacije koju catering zadruge omogućuje novopridošlim članovima društva, mislim da Okus doma priča divnu priču o prijateljstvu, interkulturnom dijalogu, rušenju predrasuda i dijeljenju različitosti i sličnosti kroz hranu te kao takav unaprjeđuje i otvara društvo u kojem živimo.
U zadruzi sam predstavnica Centra za mirovne studije koji je jedna od suosnivača Okusa doma. Kako se kroz svakodnevni rad bavim socio-ekonomskom integracijom i promicanjem migrantskog (socijalnog) poduzetništva u Hrvatskoj, priključivanje radu zadruge mi se činilo logičnim slijedom.
Centar za mirovne studije (CMS) izrastao je iz različitih oblika izravne izgradnje mira u zapadnoj Slavoniji, gdje se 1996. godine prvi put i razgovaralo o osnivanju organizacije. Formalno je osnovan godinu kasnije, s namjerom promicanja vrijednosti nenasilja, društvene pravde, poštivanja ljudskih prava, tolerancije i prihvaćanja različitosti kroz participativne metode mirovnog obrazovanja, istraživanja i javnog zagovaranja. CMS djeluje kao nevladina, neprofitna organizacija koja promiče nenasilje, ljudska prava i društvenu promjenu povezujući obrazovanje, istraživanje i aktivizam, a azilom i integracijom se bavi već dugi niz godina, tijekom kojih je „izrodio“ i Okus doma i inicijativu Dobrodošli te sudjelovao u osnivanju prve izbjegličko migrantske organizacije u RH Društva Afrikanaca u Hrvatskoj, Nogometnog kluba Zagreb 041 i Zadruge za etično financiranje. Kroz svoj rad CMS želi povećati otvorenost društva prema različitostima, podizati kapacitet društva za nenasilje i nenasilnu transformaciju društvenih sukoba te promicati i jačati princip društvene solidarnosti i suradnje.
Kao što vidimo Sara Kekuš je “volonterka “ iz CMS-a još jedne od tisuće nevladinih udruga koje se izdašno financiraju iz državnog proračuna, iz proračuna županija i gradova. Riječ je o stotinama milijuna kuna iz različitih izvora a sve iz osiromašenih lisnica svih Hrvata koji pune proračun.
Sarin izvor za ovakove optužbe koje idu i na račun MUP-a ali i svih hrvatskih institucija je No Name Kitchen i i Are You Syrious?
Iz čitavog teksta izdvojen je i preveden dio u kojem se hrvatska policija optužuje za otuđivanje novaca, laptopa, mobitela ali i za alkoholizam i nasilništvo.
“I just wanted to go to Slovenia, but the Croatian police caught me on the way. The police took all my money, 500 euros, and put inside of their pockets. They took all our mobiles, they took my son’s laptop, they slapped me on my mouth and everywhere. I could smell alcohol from them. When they were deporting us back to Bosnia, they acted like animals. They were hitting us and laughing at our backs. They had both metal sticks and electric sticks. One police man hit me that I fall on the ground, and after he was hitting me by a baton, and after every hit he was laughing: “Ha, ha, ha, ha!”. After, they slapped me into my mouth. They also hit my son, they slapped him into his face. … I had to leave Iran because I left my husband who was beating me. If I come back my husband kills me. The government in my country is a big problem. But they would never beat a woman. I though here is Europe, democracy, and human rights. But here police beats women and no help” (Eram).”
”Samo sam željela ići u Sloveniju, ali me je hrvatska policija ulovila na putu. Policija je uzela sav moj novac, 500 eura, i stavila u svoje džepove. Policija nam je oduzela sve mobitele, mom sinu je oduzela lap-top, udarali su me po ustima i svim mjestima. Mogla samo osjetiti njihov zadah od alkohola. Kada su nas deportirali nazad u Bosnu, ponašali su se kao životinje. Udarali su nas i smijali se poput životinja. Imali su kako metalne tako i električne palice. Jedan me je policajac tako udario da sam pala na pod, i nakon što me je udario s palicom, i nakon svakog udarca, smijao se je: ”Ha ha ha”. Nakon što su me udarili po ustima, udarili su i mog sina po ustima… Morala sam napustiti Iran jer sam napustila svog muža koji me je tukao. Ako se vratim, muž će me ubiti. Vlada u mojoj zemlji je veliki problem. Ali nikada ne bi tukli ženu. Mislila sam da je ovdje Europa, demokracija i ljudska prava. Ali ovdje policija tuče žene i nema pomoći (Eram).”
Poštovana gospodo iz MUP-a i DORH-a, uredništvo Hrvatskog neba ima samo par pitanja za Vas
Hoćete li provjeriti ove teške optužbe na račun hrvatske policije, a dolaze iz upitnih izvora i nanose veliku štetu ugledu i hrvatske policije i hrvatskih institucija.
Je li Sara Kekuš kontaktirala bilo koga iz MUP-a da provjeri sve ove navode o “pijanim, nasilnim policajcima koji tuku žene ponašaju se kao životinje oduzimaju novac, laptope mobitele.”
Ukoliko se ništa od ovoga nije desilo kakove korake protiv širenja ovakovih vijesti će MUP i DORH poduzeti.
Da Vas podsjetim morali bi povrh svih poslova koje obavljate čuvati i čast i dostojanstvo i MUP-a i njegovih djelatnika ali i Hrvatske
S poštovanjem
za uredništvo Hrvatskog neba Daran Bašić
Hrvatsko nebo
