Hrvatsko nebo: Sretan Vam Blagdan Velike Gospe Majke Božje uznesene u Nebo
Vrijeme:5 min, 57 sec
Sveta Marija – Velika Gospa
Majka Božja uznesena u Nebo
svetkovina 15. kolovoza
Velika Gospa – svetkovina je posvećena uznesenju Blažene Djevice Marije na Nebo. Od vremena Apostola čvrsta je vjera Crkve da je Isusova i naša Majka nakon zemaljskog života uzdignuta na Nebo.
U sakramentaru pape Hadrijana I. (772.-795.) ova se blagdan po prvi put zove “Uznesenje Svete Marije”, a u misnoj molitvi je istaknuta vjera da Isusova Majka jest završila zemaljski život, ali smrt nad njom nema onakvu moć kakvu ima nad tijelom ostalih smrtnika. Ispitavši vjeru Crkve papa Pio XII. (1939. – 1958.) je 1950. proglasio dogmu o Marijinom uznesenju na Nebo tijelom i dušom. Potaknuo je teologe i propovjednike da ovu istinu vjere povezuju s istinom o uskrsnuću tijela, te pokazuju uzvišeni poziv čovjeka kao tjelesnog i duhovnog bića u nebesku slavu.
Sveci.net
Uznesenje Blažene Djevice Marije (B) – homilija
Uvod i pokajnički čin
Crkva danas slavi svoju najuzvišeniju članicu, Mariju, Gospodinovu majku i Majku Crkve. Slavimo njezino čudesno uznesenje na nebo. Marija je početak i slika konačnog savršenstva Crkve. Na njoj se prvoj u potpunosti ostvarilo Kristovo spasenje. Bog nije dao da trune u grobu ona koja nam je rodila utjelovljenoga Sina Božjega. Ona je putokaz nade i utjehe nama koji smo još na putu svojega spasenja. Dok slavimo njezino uznesenje na nebo, u nama je živa nada da Bog i nas vodi njezinim putem spasenja stavljajući nam upravo nju kao uzor i zagovornicu. Zato, da bismo bili dostojni ovoga slavlja, zamolimo Gospodina da nas očisti od svih naših grijeha i propusta.
- Gospodine, na samom početku naše povijesti obećao si nam Spasitelja rođena od Žene. Gospodine, smiluj se!
- Kriste, ti si svome ljubljenom učeniku i svima nama svoju majku dao za majku. Kriste, smiluj se!
- Gospodine, ti nam Mariju daješ kao uzor i zagovornicu. Gospodine, smiluj se!
Nacrt za homiliju
Velikaši, kraljevi, vlastodršci, moćnici… – svi oni redovito imaju silnu potrebu uzdizati se iznad ostalih, pa to onda i naizvan pokazati. I među nama, običnim ljudima, važno je koji puta pokazati vlastitu (redovito umišljenu) veličinu: novim mobitelom, automobilom, odjećom, ljetovanjem ili zimovanjem… Eno, kraljevi i carevi redovito imaju uzvišeno prijestolje i sjajnu odjeću. Neki su se – poput egipatskih faraona, nazivali sinovima (boga) sunca. Vladari se inače rado nazivaju očevima nacije, spasiteljima, utemeljiteljima, i tako dalje.
Žena zaodjenuta suncem
Evo, danas nam Božja riječ pokazuje izuzetnu i uzvišenu ženu (Otk 11,19a; 12, 1-6a.10ab). Veli: I znamenje se veliko pokaza na nebu: Žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. E, ovo nisu ni puste priče ni isprazno uzdizanje. Božja riječ nam stvarno prikazuje Ženu u nebeskoj proslavi. U ovoj Ženi Crkva danas, naravno, prepoznaje majku našega Gospodina Isusa Krista, Blaženu Djevicu Mariju, na nebo uznesenu i na nebu proslavljenu. Ona je najveća od svih žena. Ta jedina je ona u svojoj utrobi nosila Sina Božjega, jedino je ona bez grijeha začeta, jedina je ona ostala uvijek u Božjoj milosti. Zato je, vjerujemo, uznesena na nebo u slavi svoga uskrsnuloga Sina, kao najveća od svih ljudi. Evo nam prve poruke današnjega blagdana. Nije velik onaj koji se velikim čini niti onaj koji se uspinje na visoka prijestolja. Nije velik onaj koji se izdiže iznad ostalih, niti onaj koji traži da mu se klanjaju i spomenike podižu. Velik je onaj i samo onaj koga Bog uzdiže i u kome je nepomućena slika Božja. Samo je Božja veličina istinska veličina, a sve je zemaljsko tek prolazni privid.
Trudna, viče u porođajnim bolima
Međutim, valja nam promotriti Marijin put, put svih Božjih izabranika. Veli dalje današnja Božja riječ o ovoj uzvišenoj ženi: Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja. To je onaj, nama neshvatljivi, Božji put. Kad je ono Marija rekla Anđelu: Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po tvojoj riječi, tada je ona već izrazila spremnost prihvatiti sve kušnje i nevolje njezina poziva. Znamo, Marija je tijekom života naporno radila te skromno i u oskudici živjela kao i sve žene u Nazaretu. K tome je morala bježati u izbjeglištvo. Nadalje, iako je u srcu bila radosna i ponosna gledajući kako njezin sin naviješta evanđelje i čini čudesa, duboko je u sebi znala da je čeka silna patnja prema onome što joj je starac Šimun navijestio u hramu još dok je Isus imao tek četrdeset dana: Pa i tebi će samoj mač boli probosti dušu. I stvarno, presnažan mač probio je njezinu dušu u trenucima muke njezina sina. Evo opet nedokučiva otajstva Božjega! Bog je upravo po nevoljama križa i po smrti svoga Sina doveo do slave uskrsnuća i tako nama svima podario spasenje. I Marija je bila dionica muke svoga sina i ona je u svojoj duši trpjela zajedno s njime; njezina bol i patnja sudjelovali su u našem spasenju. Bog je Mariju učinio dionicom poslanja našega Spasitelja Isusa. S njime je bila vjerna Bogu. Kao što je on kasnije rekao: Ne moja, nego tvoja volja, tako je ona još prije njega rekla Neka mi bude po riječi tvojoj. Kao što je ona živjela skromno i neznatno u Nazaretu, tako se i za njega kasnije govorilo: Nije li ovo drvodjeljin sin? U trenucima Isusove muke čavli i koplje koji su proboli Isusove ruke i noge i njegov bok, duboko su se zarili i u njezinu dušu. I mi danas želimo biti nasljedovatelji Marijini u vjernosti, u poslušnosti, ali i u ustrajnosti nošenja vlastitoga križa. Kao što je Marija s Kristom bila supatnica, tako smo i mi pozvani da u svom tijelu dopunjamo što nedostaje mukama Kristovim (usp. Kol 1,24). To je jedini put – Marijin put.
Sada nasta spasenje i snaga
Ali, to, naravno, nije kraj. Veli današnje čitanje: Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Isus je preko muke i smrti došao do nebeske proslave. Na tome ga je putu vjerno slijedila njegova majka. Ona je itekako osjetila svu muku i nevolju i gorčinu i teret križa, svu tjeskobu sinovljeve smrti i svu radost njegova uskrsnuća. Ona je ostala vjerna do kraja. I onda, naravno, kao što je Gospodin Isus slavno uskrsnuo, on je svojoj slavi pridružio i svoju majku. Samo to je naš put. Po primjeru Isusovu i Marijinu mi znamo i vjerujemo da križ nije svršetak i da smrt nema zadnju riječ. Znamo i vjerujemo: Bog je po svome nedokučivu naumu svoga Sina po križu doveo do uskrsnuća i proslave, Bog je na sličan način preko mača koji joj je probo dušu i Mariju doveo do nebeske proslave. Jednako tako Bog i nas koji puta vodi trnovitim putovima. Međutim, kad smo na Božjem putu, kad smo u zajedništvu s Isusom i Marijom, njegovom proslavljenom majkom, znamo da naše životno putovanje i naši križevi itekako imaju smisla: mi smo sudionici Kristova spasenja, mi smo onda i dionici nebeske proslave Isusove i Marijine.
Danas slavimo Mariju na nebo uznesenu i u isto vrijeme slavimo Gospodina što nas čini vrijednima Isusova i Marijina puta – sve do nebeske proslave. Neka nas na tome putu utvrdi Kristova milost i moćni Marijin zagovor.
Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu
Vjera i djela / http://www.vjeraidjela.com/Hrvatsko nebo
