Gosp. Perkoviću Thompsone, hvala Vam za Vaše pjesme: Slušali smo ih za vrijeme SP-a, na dočeku, slušamo ih po cijelom svijetu i veselimo se Vašim budućim koncertima…

Razmišljam o minulim danima, koji su nam donijeli toliko sreće, toliko suza radosnica, snažan patriotski ponos! Razmišljam o veličanstvenom dočeku naših nogometaša, naših “vatrenih” diljem Lijepe naše kojima smo pružili posebnu dobrodošlicu kakvu vjerojatno nitko u svijetu nije imao, niti će imati. Toliko Thompson6mnoštvo ljudi na jednom mjestu, a policija nije imala uopće posla, jer na ulicama ne samo naše metropole, nego i u drugim mjestima u domovini, bili su razdragani građani Lijepe naše, koji su željeli “dodirnuti” naše “vatrene” srcem, poklikom, cvijetom, pjesmom. A naši razdragani “vatreni”, naši „srebrni“ momci, pozdravljali su sve nas, bilo u Hrvatskoj, bilo diljem svijeta – i svi smo bili kao jedna obitelj, mnogi su plakali od sreće. Pjesma, smijeh, radost ozarila je lica sretnih Hrvata ma gdje god bili.

U tom još slavljeničkom raspoloženju, gotovo za nevjerovati, čitamo, slušamo neprimjerene glasove i otrovna pisanja onih koji mrze sve što je hrvatsko i sveto hrvatskoj duši, iskrenom domoljubu. To ružno ponašanje govorom ili napisanom riječju govori o samim akterima koji nisu htjeli vidjeti i doživjeti svu onu ljubav koja je bila na licima i u srcima razdraganih ljudi prema domovini. Ponos i radost mnogi su izrazili noseći hrvatski stijeg, odjeću s kvadratićima prepoznatljivu po cijelome svijetu. Pa kome to smeta što se naši „vatreni“ vesele, a taj se duh prelio na ulice gradova u domovini i svijetu? Ljudi su se odjednom osjetili tako blizi jedni drugima, a to su pokazali osmijehom, zagrljajem. Kome to smeta da su naši „srebreni“ pronijeli glas o Lijepoj našoj u svaki kutak u svijetu?

Nevjerojatan izljev mržnje

Gledali smo prijenos dočeka nogometaša na TV ekranima, uživali u veselju nogometaša, slušali Grdovića i Thompsona i njihove pjesme…. Bili smo svi ponosni jedan na drugoga! A glasovi onih koji su prolijevali otrov na MPT doceknaše slavlje u početku se nisu čuli, ali sada ih sve više i više slušamo i ne vjerujemo svojim ušima! Strašno je to što slušamo od raznih mrzitelja Lijepe naše. Nevjerojatan izljev mržnje govori, kao što sam napomenula, o tim istim provokatorima i „proizvođačima“ zloće. Često se sjetim rečenice: Sretan i radostan čovjek ne može širiti mržnju i svojim neprimjerenim postupcima drugome nanositi bol i nepravdu. No, svi ti događaji ponukali su me na razmišljanje.

Uistinu volim glazbu, posebno hrvatsku. Ljubav prema glazbi ponukala me je da sam prije više godina počela svirati klasičnu gitaru. Jedna od prvih pjesama koju sam naučila bila je “Bože, čuvaj Hrvatsku”, pa “Fala”, “Ne dirajte mi ravnicu”, “Spoved” i mnoge druge. Vrlo malo sviram američku ili svjetsku glazbu. Shvatila sam kako je hrvatska glazba raznolika, sadržajna i notno privlačna, a meni uvijek najdraža. Posebno volim pjesme našeg Olivera, pa kvarteta “Gubec”. Njihovu glazbu ponajviše slušam putujući autom.

Privlačna melodija, a ponajviše sadržaj

Bit ću iskrena, jedan od pjevača s kojim nisam bila oduševljena je Thompson. Nije bio na mom repertoaru. Nisam kupovala njegove CD-e. Poslušala sam pokoju pjesmu onako usput. Jednom su mi prijatelji kupili kartu za koncert Thompsona, a kako nisam bila njegov obožavatelj, jednostavno nisam željela poći. Budući da je te večeri padala jako kiša, koncert je bio otkazan. Odahnula sam što nisam trebala ići na koncert. Ispričavam se svojim prijateljima, jer oni sve do danas nisu znali kako razmišljam o Thompsonu. Sada vidim da sam bila u krivu. Ružni i neutemeljeni napisi i glasovi, koji bi htjeli ušutkati Thompsona, hrvatskog pjevača, hrvatskog branitelja, ponukali su me na razmišljanje ne samo o meni već i o tome kako se nisam potrudila dublje upoznati povijest, sadržaj i nastanak MPT 5Thompsonovih pjesama. Tu spominjem i našeg Vicu Vukova, kojeg su komunisti „ušutkali“. Da se to nije dogodilo, mogli smo biti obogaćeni još mnogim prekrasnim pjesmama u interpretaciji njegovog prekrasnog glasa.

No, u svakom zlu ima i nešto dobra. Počela sam malo slušati Thompsonove pjesme, ali ne samo slušati, već sam se usredotočila na sadržaj i povijesne okolnosti nastanka njegovih pjesama. Te su pjesme nadahnjivale naše igrače na SP u Rusiji, tako da su nakon svake utakmice pjevali “Lijepa li si….”. Privlačna melodija, a ponajviše sadržaj u kojem se zrcali ljepota naše domovine, ponukala je mnoge, pa tako i mene, da ponovo i ponovo preslušavam Thompsonove pjesme. Prisjetila sam se uzrečice koju pripisuju sv. Jeronimu, a mogu je na sebe primijeniti i parafrazirati: Oprosti mi Gospodine, što nisam prije upoznala ljepotu i sadržajno bogatstvo Thompsonovih pjesama. Sada mi je razumljivo zašto su „vatreni“ pozvali Grdovića u Rusiju, a onda Thompsona u autobus da bude s njima na veličanstvenom dočeku u domovini.

Himna

Ne znam koje su namjere onih koji pišu negativno pod raznim vidicima o „neviđenom“ događaju koji su nam priredili naši „srebreni“. Čini mi se da je posrijedi negativno prezentirati „slučaj Thompson“, izmišljati neke nove grijehe i sve Himnato moćnim sredstvima servirati istomišljenicima s namjerom da se uznemiri narod, obezvrijedi i relativizira veličanstveni uspjeh naših „promotora mira i jedinstva“. U tome kod mene neće uspjeti, a vjerujem i kod svih koji iskreno žele duhovno i materijalno blagostanje Lijepe naše. Što više slušam i prebirem povijesna zbivanja kada i kako su nastajale Thompsonove pjesme, sve su mi uhu draže i srce ispunjaju ponosom. Prvom prigodom kad dođem u domovinu, poći ću i s posebnim užitkom slušati Thompsonove pjesme.

Dragi Marko Perković – Thompson, hvala Vam za sve što ste učinili za domovinu kad je bilo najteže, hvala Vam što ste istinu o obrambenom Domovinskom ratu opjevali u svojim prelijepim pjesmama. Od danas u meni imate još jednog „fan-a“ više. Čestitam! Gospodine Perkoviću – Thompsone, hvala Vam što ste svojom pjesmama nadahnjivali naše vatrene, davali im moralnu potporu i snagu boriti se i ostvarili veličanstveni uspjeh i time pronijeli glas o ljubavi Hrvata prema svojoj lijepoj domovini. “Lijepa li si….” slušali smo je i pjevali za vrijeme SP-a, na dočeku… Ona je postala himna, Oda radosti i neka nam po njoj: Vivat crescat floreat – uvijek živi, cvjeta, napreduje Lijepa naša!

 

Valentina Krčmar Toronto, Kanada/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.