Ako je ovo što živim, radim, osjećam, govorim, pišem, što sam bio i radio 1991. – 1995. fašizam, klerofašizam… onda jesam i fašista i klerofašista.

No to se neće promijeniti.

Nakon 1991.godine, pa do smrti, bio sam, jesam, i biti ću, Za Dom Spreman!!

I živjeti i umrijeti!

Ima li nešto lošeg u tome?

Iskreno, ne zanima me! Ja jednostavno između “svoj Dom životom braniti”… i … “svoj dom kukavički izdati”, ne vidim alternativu.

Oni koji vide ili imaju drugo rješenje ili opciju, neka Dom moj… zaobilaze!! Jer uzmicati se više nema kamo. Još korak natrag, i iza nas su Križni putovi, bezimene jame, zatvorena rudarska okna, “grabe pokraj puta”.

Ja uzmicati više… nemam kamo! Oni koji mogu…

Političari se Thompsona boje. S razlogom. Iskreni jugoslaveni su neizlječivi nekrofili i kao takvi će umrijeti. Mrzeći sve i svakoga. Mentalni jugoslaveni su nostalgični. Ne luče mladost i ono što ona sa sobom nosi od propalog, nakaznog, potpuno ideologiziranog sustava koji je uništavao i pojedince i narod, dok na kraju nije uništio sam sebe.

No, oni to ne vide.

“Sigurnost” radnog mjesta, (kakve-takve plaćice), iluzija “potemkinovih sela”, klimoglav, savijena kralježnica… kao stav, puzanje kao oblik kretanja, urezani su duboko u njih.

I fale im. Osjećaju fantomsku bol.

No, najgori su “slučajni  Hrvati”. Oni kojima se Hrvatstvo… dogodilo… Bez njihove želje. Zasluge. Oni nas mrze. Iskreno. Duboko. Iskonski. Poput nesretnika koji mrzi, osuđuje, krivi… sretne ljude oko sebe. Ne zbog toga što su sretni, što se raduju… nego zbog toga što sretni MOGU BITI!!

A on/ona?!! Nije lako ne “osjećati se dobro u svojoj koži”!!

Još manje manje je lako gledati druge koji su u svojoj… sretni”!! Ali, nesretnici, postoji rješenje.

LIJEČITE SE!! MIJENJAJTE SEBE!!

Nas ionako ne možete!!

 

Ilija Vincetić /Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.