Vera Primorac: KAD  SE NAŠA  SRCA SLOŽE II

Trinaesti je lipnja ljeta Gospodnjeg 2018. Lijep i sunčan dan. Kolona ljudi slila se i okupila ispred kule Lotrščak, skandirajući „Hrvatska, Hrvatska“, a onda  uz pjesmu

„Croatio iz duše te ljubim“,  krenula prema Trgu sv. Marka.

Gomila je to ljudi. I puno, puno mladih…

Odjekuje i pjesma:

Svake noći za te Boga molim,

Pivajući kamenu i drači,

Croatio ka mater te ljubim,

Umorna si ali mi ne plači.

Sve ću pisme pokloniti tebi,

Sve đardine neka mi te kite,

Croatio, iz duše te ljubim,

j a te volim ka i mati dite.

I svi veseli…Svi ozarena lica punog ponosa i nade.

Skupili se Ljudi. I mladi i stari. Prekrasno za vidjeti. Jer, sve pršti od neke nove  radosti i nekog novog poleta. I sve odiše domoljubljem i zanosom.

Eto, ljudi moji dragi, to korača neka nova i odlučna Hrvatska!

To je Hrvatska kakvu želimo.

To je Hrvatska kakvu još uvijek sanjamo.

I koračaju smjelo… S punim kutijama prikupljenih potpisa za referendum.

Koračaju bez ikakva straha.  

I predaju  više od 4 stotine potrebitih potpisa kojima

NAROD ODLUČUJE.

Pa su, tako, za prvo referendumsko pitanje o promjeni praga za ulazak u Sabor i novoga načina biranja zastupnika, prikupili 405.352 tisuća potpisa, a za drugo, ono o glasovanju manjina u Saboru, 407.469 tisuća potpisa.

Odjekuje nadaleko i dalmatinska pisma:

„Kome bi šumilo more moje sinje,

Da Hrvatske nije, da Hrvatske nije,

Kome bi pjevale moje mandoline,

Da Hrvatske nije, more moje sinje?

Sve, sve to dobro zna,

Moja Dalmacije.“

A u slavljeničkoj atmosferi, brojni okupljeni ispred zgrade Sabora, pjevaju gromoglasno i iz sveg srca, naše domoljubne hrvatske pjesme. Pjeva se i Vilo Velebita,  Lupi petama i reci sve za Hrvatsku, Mojoj majci, Moja domovina, Lijepa li si…

Žagor, povici, pjesme … Nižu se sve jedna za drugom.
I stalno se kliče i odjekuje
„Hrvatska, Hrvatska“.

„Predivan trenutak! Podsjetio je na one dane 90-tih, kada nam je bilo teško -preteško, ali i na dane samopoštovanja, slave, ponosa, nade. Evo, to je ta  slika ovih divnih ljudi, koji su podnijeli osobne žrtve za prikupljanje potpisa, za organizaciju. Uspjeli su i hvala im za to!

To je za nas. Za naše bolje sutra. Za našu budućnost. Zato, svi kao jedan, moramo stati uz ove divne ljude!“, piše jedna naša Mare.

Baš smo mi Hrvati sretan narod. I kada pomislimo da su nam sve lađe potonule, odjedanput se rodi neka nova NADA.

Pa se rodi i neka nova pjesma.

Pa nam srce zatreperi od radosti i ushita.

„Od Baranje, Slavonije, Srijema,

Sve se živo za prvenstvo sprema.

U Rusiji sad se povijest piše,

Slavonija za Vatrene diše.

…Pokažimo i zemlji i svijetu,

Najbolji smo mi u nogometu“.

Ori se zemljom Hrvatskom  i slavonski bećarac. Jer, nogomet je Hrvatima uvijek bio više od igre. Jer smo preko nogometa, nekada davno, a i sada, izražavali i izražavamo svu svoju veliku ljubav prema Domu i Domovini Hrvatskoj. Jer je svakome od nas, kao i uvijek dosad, Hrvatska iznad svega.

I, zato, neka pati kome smeta,

HRVATSKA JE NAMA SVETA!

Pa kada se još na stadionima, zajedno zapjeva  i Lijepa Naša, pa onda stavi i desnica na srce, pa se zaori iz svih grla i Lijepa li si, tko je od nas sretniji i ponosniji? A tek kada pobijedimo?

Poteče, vjerujte vi meni, i pokoja suza.   

NIGERIJA: HRVATSKA… POBJEDA!

A nakon toga, u srijedu 20. lipnja, slijedi još jedna.   Pa se nižu pobjede za pobjedama. U velikom i dugom nizu.

I opet slavlje. I opet gomila ljudi.

Vesela lica, pjesma. Lica, puna nade i ponosa. Ori se i „Ne dirajte mi ravnicu“.

   Velik, velik su posao uradili i ovi ljudi.  Unatoč podmetanjima, unatoč zabranama, unatoč svim mrziteljima svega hrvatskog.

Jer, predaju se, ovaj put, u  Hrvatskom državnom saboru 377.635 potpisa, dovoljnih za raspisivanje referenduma o otkazivanju Istanbulske konvencije.

   I opet pjesma, opet slavlje, i trobojnice, i puno mladosti, i puno skandiranja…

BAŠ SMO MI SRETAN NAROD!!!

21. je lipanj. Vijore hrvatske trobojnice. Odjekuje i pjesma hrvatska. Jer, novi je susret. Ovaj put između Hrvatske i Argentine.

I NOVA POBJEDA.  

I tri nula za HRVATSKU.

   Ljudi moji, je li ovo moguće?

Predivan je to osjećaj! I predivan nastavak  jednog predivnog hrvatskog sna…

Bude se, bude HRVATI.

    A satima su prije utakmice, ulice Kalinjgrada bile preplavljene kockicama i našim trobojnicama… I  tisućama i tisućama hrvatskih navijača koji su doputovali u ovaj ruski grad.

Tu je bio i najveći hrvatski barjak kojega je donijela ekipa iz Crikvenice i Bribira. Barjak se razvijao i postepeno šivao i širio. Sve od Poljske do Portugala, od Engleske do Brazila, a sada i do Rusije. Dugačak je  96 metara, širok 10 i pol metra i ukrašen sa 448 kvadratića.

Na stadionu, opet ista slika… kockica do kockice… Oko 15 tisuća Hrvata iz Hrvatske i cijeloga svijeta, i  mnoštvo onih koji su ostali bez ulaznica i stajali ispred stadiona.

Kažu, Hrvati su osvojili Kalinjgrad. Orile

su se navijačke pjesme, ne samo s tribina, posebice nakon vodećeg pogotka, nego i među Hrvatima ispred stadiona.                                         Pa kada je pao i drugi pa treći gol, nastupila je sveopća euforija. Rekao bi sada i naš legendarni komentator, pokojni Mladen Delić, nakon drugog i trećeg gola:                                                                                                                      

“Ljudi moji je li to moguće?

Ludnica, šta je ovo?“

Igrali su naši kao u transu. A u transu je bila i cijela Hrvatska. I svi Hrvati… Ma gdje god se nalazili.

Od sjevera sve do juga.  Od Hrvatske, Herceg Bosne do inozemstva. Klicali su Hrvati svugdje po bijelome svijetu…  Klicali i navijali za Hrvatsku.

Bilo je ovih dana lijepo biti dio Hrvatske, biti Hrvat, biti dio naroda koji s visoko uzdignutim hrvatskim barjacima slave pobjedu svojih hrvatskih nogometaša.

Hrvatska igra najbolji nogomet na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

Hrvatska je najbolja reprezentacija na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

Hrvatska je najsportskija nacija.

Potvrde stižu iz svih svjetskih centara nogometne moći.

“Bogu hvala, ali ostanimo ponizni i dostojanstveni u pobjedi”,   kaže trener Dalić.

‒To kako su Hrvati diljem cijele zemlje, u BiH i po inozemstvu, proslavili pobjedu Vatrenih, manje-više svima nam  je već poznato i sasvim je i očekivano. No, mene strašno zanima, kako su pobjedu Vatrenih protiv peterostrukih finalista i dvostrukih svjetskih prvaka, proslavile “naše” poznate antife?

‒Pitaš kako su ovo proslavile “naše” poznate antife? A sjećaš li se ti onih stihova Ivana Mažuranića?

„Mišad grize, ali po tlih gmiže.
Sam sur oro pod nebo se diže“.

„Ma, šta će oni, sad se grizu. Ako se uopće grizu, tko zna kako oni na sve gledaju. Mi koji volimo Hrvatsku ćemo slaviti. Odigrali smo mudru utakmicu, izbornik Dalić je sebi potvrdio da smo na pravom putu. Ja stalno govorim, nitko

nema bolje nogometaše od nas. I sve osim borbe za medalje će me razočarati”.

I još nešto?

Osjećam se tako mlad kad pobijedimo!“, kaže Miroslav Ćiro Blažević.

‒I ja isto. I ja isto tako, dragi gospodine Blaževiću!!!

  A kako se i ne bismo tako osjećali, kada  cijela Hrvatska i sva naša mladost, osjeća isto to i diše isto tako. Za Hrvatsku.    

   Tako su, uoči utakmice osmine finala,   između Hrvatske i Danske, i pripadnici Hrvatske vojske u Domovini i u misijama diljem svijeta, te pripadnici sve tri grane Oružanih snaga Republike Hrvatske, poslali poruku podrške  Vatrenima i poželjeli im još jednu pobjedu u nizu, uz jedinstvenu poruku: “Jedno srce, jedna duša, jedna Hrvatska”. Dok je akrobatska skupina “Krila Oluje” poručila da na terenu u nedjelju izazovu “pravu Oluju”. Jer je, kako su poručili piloti i zrakoplovni tehničari Hrvatskog ratnog zrakoplovstva,  Vatrenima samo nebo granica.

“Vatreni, za let do kraja!”

I ministar obrane Republike Hrvatske i dopredsjednik Vlade Damir Krstičević šalje poruku:“Borite se do kraja za boje svoje Domovine i pokažite još jednom svu hrvatsku snagu i jedinstvo“.  

Nažalost, susret završava neriješeno.  I igra se produžetak…

Ljudi kažu  da sreća prati hrabre, da se hrabrost nagrađuje. Pa nakon što se odigralo 120 minuta u žestokom ritmu, nakon što jedva stojiš na nogama i nakon što si tri minute prije kraja promašio prevažan jedanaesterac, trebaš zaista biti hrabar pa ponovo pucati u „raspucavanju“.

A  Luka je, unatoč svemu, bio hrabar. I zbog toga nam se, u tako važnom trenutku, i osmjehnula sreća.  

3:1 ZA HRVATSKU!

Veselju Luke Modriću, a i svih Hrvata diljem kugle zemaljske, nije bilo kraja…

Trčao je Luka travnjakom, skakao i skočio od prevelike sreće i na leđa Danijela Subašića. Pretrčao je cijeli stadion pa zagrlio i svoju obitelj. I trčao od jednog do drugoga suigrača…

I grlio ih sve redom…

I svima redom čestitao.

   Već dugo Luku Modrića nismo vidjeli ovako sretnog, kao nakon pobjede protiv Danske.

‒A kako i ne bi bio sretan!? Pa. za nas su navijali i Rusi. A oduševili smo svojom igrom i Amerikance.

‒Uh, uh, što se sada „mišad“ grize!!! I svi oni koji ne vole Hrvatsku i hrvatsku reprezentaciju.

‒Sada su ti oni, moja Monika, ili zanijemili, ili su na aparatima, ili haluciniraju.. .

„Svi u kockastim dresovima, svi navijaju za jugoslavensku reprezentaciju“, kaže vrli SDP-ovac, drug Stazić.

‒Ovo ti je, sve mi se čini,  po onoj narodnoj: “Što je babi milo, u snu joj se snilo“.

Ali, ne ću biti zločesta pa reći nešto drugo.

Ne ću biti zločesta pa reći ni sve što slijedi „našoj“ Radojki i grupici huligana koji hule i zavijaju od muke. Jer i našoj Radi smeta, kada se Hrvati vesele i slave. Ona je zgrožena! Pa je to svoje zgražavanje i obznanila svim svojim  sljedbenicima.

“Oni se znaju organizirati: nogomet&crkva”, napisala je naša vrla Radica.

I nije pogriješila. Ne, nikako!!! Hrvati se znaju organizirati i u ljubavi prema Hrvatskoj i u molitvi za Hrvatsku. I poći

„U BOJ, U BOJ ZA NAROD SVOJ“.

Ne, ne ću biti zločesta!

   Jer, nitko mi, pa ni oni, ove dane pokvariti ne će. Ni  Ivo Sanader niti njegovo mudrovanje i pojavljivanje u Rusiji , ni Ivo  Goldstein niti njegovo raspredanje i lupetanje o Jasenovcu, ni Stazić i njegova delirij predstava, ni Furio Radin, ni Pupovac,  ni Radojka Rada Borić…

Hrvati slave svoju Hrvatsku…

Od zagrebačkih kvartova Trnja i Remize, do Trogira, Čakovca, Osijeka, Vinkovaca, Ludbrega, Karlovca, Livna, Mostara, Kölna, Vancouvera, Toronta…

Od Like, Srijema Banije, Slavonije, Primorja, Dalmacije, Hercegovine do Australije, Argentine, Njemačke…

A tek Hrvati Stuttgarta!? NEOPISIVO!!!

„Najjači smo u Dijaspori“, kažu oni. Više ih je od 10 000.

Lijepo ih je vidjeti, lijepo. Slila se tamo neviđena mladost. I svi, zajedno s nama, navijaju za svoju Hrvatsku.

Ali, steže nešto oko srca, steže.

I tko je za ovo kriv? Tko ih je potjerao? Tko to omogućio? Tko je odgovoran za ovaj njihov put bez povratka?

    Zato, od sada, baš zbog tih mladih, zbog te mladosti, zbog nas samih, zbog Lijepe Naše,

NAROD  SE PITA.

Dosta nam je svega. I laži i podmetanja.

I praznih obećanja. Dosta!!! Skinite nam se više s grbače!!!

I pustite nas, bar sada, da uživamo u svim ovim našim  pobjedama!!!

   Na uspjehu nogometašima čestitala je i naša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović: BRAVO VATRENI! BRAVO NAVIJAČI! BRAVO HRVATSKA!

„Najlakše je, kad pitaju me koliko i kako ja nju volim jako, samo jedna riječ bi bila to, NEOPISIVO!“

• Danas je naš dan, hajdemo Hrvatska! Od jednog prvaka budućim prvacima, ajde dečki , vi to možete!“, poručio je i Stipe Miočić, UFC-ov teškaški prvak.  
• Ovo je bila pobjeda za sve nas, za Hrvatsku, za hrvatske branitelje, vjerovao sam u igrače, vjerovao da možemo i vratilo nam   se….’‘, kaže i naš izbornik Zlatko Dalić. 

„Lijepo je Hrvatom biti, ovoga ljeta    Gospodnjeg 2018. godine. Biti Hrvat je tako lijepo da bismo željeli da nas ovaj ushit, ponos, sreća i dragost drži zauvijek“.

A zašto ne??? Jer, mi to hoćemo!  Jer, mi to možemo! Zar nam se i sada, baš ovoga trena, ne nižu samo pobjede?

   Pa je, tako, ovo bio veliki i nezaboravan tjedan, nakon one zadnje nogometne pobjede naših nogometaša nad Urugvajem,  i za naš hrvatski tenis:

-Ivan Dodig,  Hrvatski Davis Cup reprezentativac i tajvanska tenisačica Latisha Chan pobjednici su Roland Garrosa u konkurenciji mješovitih parova;

– Čilić osvojio Queens i sjajnom igrom pobijedio Đokovića ;

–Borna Ćorić postao  je pobjednik ATP turnira u Halleu, nadigravši u finalu Rogera Federera.

    A na Mediteranskim igrama u Španjolskoj,  naši su natjecatelji pobrali pobjedu do pobjede i osvojili još mnoštvo novih i blistavih medalja.

SAMO NAM JE NEBO GRANICA!!!

  Nižnji Novgorod. Grad smješten na ušću rijeke  Oke u Volgu. Broji 1.334.249 žitelja i peti je po veličini ruski grad. 

U ovog gradu su do sada odigrane četiri utakmice. A sada slijedi i hrvatsko- danski okršaj. Zato se spremala prava „invazija kockica“. Prema prvim procjenama, na utakmici  bi se moglo naći oko 10.000 hrvatskih navijača.

Bliži se početak susreta. Mi koji nismo imali tu sreću niti mogućnost otići u Rusiju, nadamo se pobjedi. Iako, podsvjesno, strahujemo od robusnih i borbenih Danaca.

U Nižnjem Novgorodu, ulice već pune Hrvata. U  središtu  grada sprema se  pravi- pravcati spektakl. Skupina hrvatskih navijača iz Crikvenice i Bribira,   u samom središtu grada, šivala je i proširivala najveći navijački barjak. U tome im je pomogla i jedna  ruska „djevuška“, krojačica Ljuba, koju su naši angažirali kako bi zašili planirane dijelove.

Navijači su barjak, koji je u originalu dugačak 96 metara i širok 10 metara, zbog problema s transportom, morali podijeliti na tri dijela uoči utakmice s Argentinom, ali su tada najavili kako će sve sastaviti, kada se Hrvatska plasira u osminu finala.  

A još jedan preostali dio, dečki  će zašiti u Moskvi, ukoliko se Vatreni, u što svi vjerujemo,  plasiraju i u polufinale.     

I predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, kao što je i najavila, zaputila se u Rusiju kako bi bodrila hrvatsku nogometnu reprezentaciju.

Vatrena je atmosfera među našim navijačima. Odavno nismo neki naš športski susret, kao ovaj sada, s tolikim strahom  i napetošću pratili.

„Bez sreće bit će to jako teško postići, jer na prvenstvu postoje trenutci kada je svejedno igraš li dobro ili loše, te imaš li ili nemaš dobre igrače. Imamo mi jako kvalitetne igrače, no bit će teško“.

Ali, sreća nas je ipak poslužila. Jer, u Rusiji opet svira Lijepa naša.

I odjekuje“HRVATSKA! HRVATSKA!

Na sveopću žalost svih orjunaša i antifa.

-Bože, Bože dragi, jesu li naši dečki svjesni koliku su nam radost priredili? Jesu li svjesni i koliko su nam i suza od prevelike sreće iznudili?

Ali, konačno se sve dobro završilo.

Hrvatska je odahnula. I počela slaviti… Zadar. Osijek,Zagreb,Rijeka,Split, Livno, Mostar, Dubrovnik …

Sve gori od oduševljenja!!!

I čestitke pristižu sa svih strana. Od Ćilića, Branke Vlašić, Slavena Bilića, Sandre Perković i mnogih drugih.

Hvala do neba našim predivnim dečkima!!! Hvala  našem treneru Daliću!!!

Hvala i Danijelu Subašiću!

Zasluženo je ponio titulu heroja s utakmice Hrvatske i Danske, nakon što je protivnicima obranio tri penala u dramatičnoj završnici u Nižnjem Novgorodu.

“Drago mi je što sam pridonio uspjehu svoje reprezentacije i donio hrvatskom narodu veselje”, rekao je skromno nakon utakmice Subašić.

Hvala i Mandžukiću, i Modriću, i Rakitiću!!!

Hvala i svim navijačima . Suze su im se pozlatile. A njihova ljubav prema Hrvatskoj, nama vratila i ponos, i nadu, i samopouzdanje.

A u povijest našega športa, upisat će se i Veliki, slovima i Danijel Subašić koji je postao drugi vratar koji je obranio tri kaznena udarca. Tu će se naći i Rakitić, i Modrić, i Lovren, i Kovačić,i Mandžukić, i Perišić, i Vrsaljko, i Ćorluka, i Ante Rebić,  i svi naši zlatni dečki.

I za sva vremena, zlata vrijedan, naš Zlatko Dalić.

„U sportu je najljepše vjerovati u čuda. Ali, ima i nešto ljepše. Doživljavati čuda u režiji momčadi za koju navijaš.

Da, Hrvatska je u raskošnom izdanju, u zajedništvu s publikom, u jednom dahu slomila jednu izvanrednu momčad, i došla do pobjede“.

SAMO NAPRIJED DEČKI!

U BOJ, U BOJ, ZA NAROD SVOJ!!!

Vera Primorac/Hrvatsko nebo