L.Torma: Koji je problem s 2. mirovinskim stupom ?

0

 

Kada čelništvo HNS-a (Hrvatske nenarodne Stranke) insistira na nekom rješenju, hvali neko rješenje i protivi se nekom rješenju, znajte da se radi o nečemu lošem kada nešto hvale, ili na nečemu insistiraju, a radi se o nečem dobrom ako su protiv nečega. A ovih dana su Vrdoljak i Štromar veoma glasni u svezi svojih stavova glede reforme mirovinskog sustava, i očito je nastojanje njih dvojice da će se boriti “sve dok bude i jednog živog umirovljenika”, da im ubrzaju odlazak u “vječna lovišta” uvođenjem produljenja mogućnosti odlaska u mirovinu, jačanjem 2. mirovinskog stupa povećanjem izdvajanje za njega, a na račun izdvajanja za 1.mirovinski stup.

Glavni su im argumenti da Hrvati počinju prerano “uživati” blagodati svojih “velikih” mirovina i očito na njihovu žalost, čak smatraju živjeti od te mirovine, još koju godinu, umjesto da se lijepo presele u “vječna lovišta” nakon što prime svoje mirovinske “crkavice”, te da je 2. mirovinski stup genijalna stvar zato što je to PRIVATNA institucija, a zna se koliko je HNS-u priraslo za srce privatni sektor još iz perioda kada je privatnim vjetroelektranama njihov šef Vrdoljak osigurao zakonsku osnovu da dugi niz godina naplaćuju svoju vjetrostruju višestruko skuplje nego što bi HEP to mogao nabavljati iz europske elektroenergetske mreže s kojom je Hrvatska već odavno povezana, pa ćemo mi to morati plaćati kroz povećanje cijene struje za kućanstvo. Zaista je to eklatantni primjer narodne stranke, koja je to samo po formalnom nazivu, a ponaša se, bar njeno čelništvo, nenarodno.

No da vidimo koji je to problem sa sadašnjim 1. i 2. obvezatnim mirovinskim stupovima, i zašto se HNS-u ne svide kakvi su sada, pa bi ih htjeli reformirati ? Sadašnje izdvajanje iz plaća za obvezatni 1. mirovinski stup, takozvani stup solidarnosti, iznosi 15 % bruto plaće, a za obvezatni 2. mirovinski stup pak odlazi 5 % od bruto plaće !

I u čemu je “problem” HNS-a s tim mirovinskim sustavom ?

Pa jednostavno rečeno, onih 15 % bruto plaće s uplaćuje na račun HZMO-a i služi za isplatu mirovina, za politiku nažalost još živih umirovljenika, dok se onih 5 % bruto plaće obvezatno uplaćuje na račun nekih privatnih tzv. mirovinskih fondova, i predstavlja prisilnu štednju zaposlenika, o kojem će brinuti u tim fondovima, da bi takvi fondovi ulagali taj novac na tržištu kapitala i time “oplođivali” novac zaposlenika, da mu mirovina bude veća kada i ako ju doživi primati.

Koliko god politika tvrdila da 1. mirovinski stup nije siguran za zaposlenike,jer se iz njega isplaćuju tekuće mirovine, on je ipak kakva takva solidarnost zaposlenika prema umirovljenicima, svojim očevima i majkama, pa iako se uplaćuje na račun HZMO-a, ipak je taj novac koliko toliko siguran i zaštićen od mogućnosti da preko noći “nestane”, novac uplaćivan u obvezatni 2. mirovinski stup, na račun raznih mirovinskih fondova je zapravo ništa drugo nego igranje privatnika s novcem zaposlenika
kroz ulaganja u dionice ili neka druga manje više rizična ulaganja, bez ikakove garancije da će vrijednost novca bude očuvana. U tim fondovima se može desiti, što se s novcem u HZMO-u ne može desiti, da preko noći jednostavno NESTANE, jer se eto neko ulaganje nije ISPLATILO kako su vlasnici fonda to zamislili. Pri tome vlasnici fonda ne snose nikakvu odgovornost a to što se “ulaganje” izjalovilo.

U Hrvatskoj nakon svega što se dešavalo u takozvanoj tranziciji, neki govore o pljačkaškoj privatizaciji, zaista treba biti veliki naivac, pa vjerovati da će vlasnici mirovinskih fondova svesrdnije brinuti o interesima budućih umirovljenika, nego o vlastitim interesima pri “igranju” s novcima zaposlenika, koji ovi prinudno moraju uplaćivati na njihov račun. Čak i poslovanje banaka, koje inače ne slovi za posebno klijentoljubivo, već isključivo profitoljubivo, je po prirodi stvari poštenije, jer ne uzimaju od
klijenata depozite prinudno, već ih klijenti sami donose u banke, dok ovi obvezatni mirovinski fondovi ne moraju brinuti o dotoku novca, poslodavci iz plaće zaposlenika svaki mjesec im dostavljaju novac.

Ova najsvježija afera Agrokor je prvi puta omogućila javnosti da se sazna dio “politike” poslovanja mirovinskih fondova 2. stupa, jer se saznalo da su novac zaposlenika koji im se uplaćuje ulagali u Agrokor !!! Vlada tvrdi da da to nisu bili veliki novci, i da fondovi nisu pretrpjeli štetu, no nikada nisu, a i neće biti izneseni podaci o svezi poslovanja mirovinskih fondova 2. strupa s Agrokorom.

I naravno svi zagovornici privatizacije svega i svačega, svagdje i u svemu, a tu su HNS odnosno njegovi čelnici Vrdoljak i Štromar predvodnici “kolone”, tvrde i traže da se poveća izdvajanje u 2. obvezatni mirovinski stup, na račun smanjenja ulaganja u 1. mirovinski stup-stup solidarnosti, ne ustručavajući se reći da bi se 1- mirovinski stup trebao potpuno ukinuti, pa postojeće umirovljenike valjda eutanazirati, budući da se ne bi imalo od čega isplaćivati mirovine onima koji su već umirovljeni ranije, do bi sadašnji zaposlenici valjda trebali sav svoj novac za mirovinsku štednju uplaćivati u privatne fondove koji će se “brinuti” o njima.

Držim da kada političari u razmišljanjima kako još jednom “prevariti” narod ‘lijevim’ pričama o privatnim mirovinskim fondovima idu toliko daleko da naprosto prisiljavaju zaposlenike da daju novac privatnicima, bilo čak bolje i to da se zaposlenicima isplaćuju u cijelosti njihove bruto plaće, pa onda neka svatko brine o štednji za svoju starost, ili da se ukine obvezatno uplaćivanje u 2. mirovinski stup, pa tko hoće hoće, tko neće ne mora, novac će mu ostati u 1. stupu.

Osobno nisam nikada vjerovao da netko može brinuti o nečijim interesima bolje, nego taj o čijim se interesima radi ! A u zemlji gdje sve domaće i inozemne ankete i istraživanja pokazuju da su najveći problemi korupcija, opća i institucionalna, te korumpirano i neefikasno sudstvo, ova nastojanja oko mirovinske reforme HNS-ovaca i njima sličnih “zaljubljenika” u privatizaciju i privatnike, i u osobno profitiranje na račun općeg dobra, vjerovati privatnim mirovinskim fondovima je jednako vjerovati brokeru na burzi koji će vam nonšalantno saopćiti da vam je vrijednost dionica, koje ste kupili na njegov prijedlog, pale na nulu ! I to je sav problem s 2. obvezatnim mirovinskim stupom.

Nastojanje Vrdoljaka i Štromara su na istoj liniji kao Vladin prijedlog Zakona o obvezatnom učlanjivanju poljoprivrednika u Komoru, jer pošto je sada bilo učlanjivanje neobvezatno, većina poljoprivrednika se iščlanila iz Komore budući da nisu imali nikakve koristi od nje. Vlada ih sada tjera da se moraju obvezatno učlanjivati, da bi Komora imala dovoljno novaca da i dalje NE RADI U KORIST poljoprivrednika. Potpuno je slično i sa 2. obvezatnim mirovinskim fondovima, sadašnji zaposlenici koji uplaćuju prisilom novac u njih, tek kada im dođe vrijeme da idu u mirovinu će utvrditi da su uplaćivali uzalud, toga novca više nema, ili ima deset puta manje nego što je uplaćivano ! Štromar se čak usuđuje reći da su on i njegovi kompanjoni “motor” koji će Hrvatsku vući naprijed ?!

Bojati je se da se radi o “motoru” koji prema javnosti se deklarira s falsificiranim performansama, poput nekih karakteristika vozila nekih velikih automobilskih korporacija.

 

Laslo Torma /Hrvatsko nebo

 

 

Facebook komentari

komentara