Nikogovići što gaze hrvatsku baštinu…

Malo je amatera koji se u svom rodoljubnom zanosu posvete povijesnim istraživanjima i to vrlo specifičnih područja kao što su heraldika, genealogija i sfragistika. Tim je vrjednija realizacija knjige Josipa Horvata koji se prilično opširno posvetio heraldici i promatranju hrvatskoga povijesnoga grba u raznim razdobljima hrvatske povijesti. Rodoljubni zanos auktora, inače tehničke struke, doveo ga je do zaključka: kad god je u povijesti Hrvatska bila slobodna ili slobodnija, grb je počinjao bijelim poljem, a kad je bila u ovisnom i podložnom položaju, počinjao je crvenim poljem. Teško bi se stručnjaci složili s njegovim zaključkom, ali on donosi veliki broj primjera iz raznih razdoblja hrvatske povjesnice i mi možemo ili ne moramo prihvatiti njegove primjedbe. U svakom slučaju knjiga je jedinstvena i pristupa s velikim poštovanjem tom problemu. Mnogi profesori povijesti, koji sada herostratski haraju na našim fakultetima, mogli bi iz nje štošta naučiti. Vidjelo bi se da su zaista najstariji grbovi počinjali bijelim poljem od početka petnaestoga stoljeća pa do sedamnaestoga. Također je zanimljiv prizor grba s početnim bijelim poljem i u dalekim zemljama kao npr. u Kopenhagenskom kraljevskom muzeju gdje se vidi u Zbirci grbova koja sadrži više stotina uzoraka, a hrvatski je s početnim bijelim poljem, iznad njega uredno piše Croatia, a godina je 1519.

No, to nije tema za današnju raspravu. Naša pozornost usmjerena je na iscerene i neznalačke prostote lica koji nose transparente „Bolje pederska slikovnica nego ustaška šahovnica“. E pa dragi moji, kako sami sebe zovete pederi, vas nije bilo na ovakav način, a ne će vas ni biti, kad je postojala grbovnica Hrvatske države i kad će postojati. Ona je uz zastavu, strarohrvatski rečeno korugvu, postojala kroz duga stoljeća, dopirala iz ove male zemlje na rubu toploga mora do kraja europskoga kontinenta i sačuvala se u svim značajnim zbirkama iz dalekih stoljeća.

Pod tim stijegom jurišali su Hrvati u bitke, nesretno ili manje sretno branili svoje granice i pogibali sanjajući slobodnu hrvatsku državu. I kad su je konačno dobili, u vrlo nesretnim okolnostima 1941., opet je u tom kratkom vremenskom odsječku hrvatske povijesti, grb počinjao bijelim poljem. Već 1945. ono postaje crveno, ali ostaje, tvrdo i uporno kao znamen iz Matoševe pjesme do danas. I, konačno, svejedno je kako počinje. On je jedinstven u svijetu, nama jedini jer drugog nemamo ni ne trebamo, a najmanje vašu silovanu dugu, inače za nas kršćane divan simbol kojim se javio Bog nakon Velikoga potopa da bi navijestio pomirenje čovjeka i Boga.

A vi, dragi samozvani pederi, kako sebe zovete u tom transparentu, niti ste imali niti ćete imati veze s našom grbovnicom, našim bijelo-crvenim kvadratima, našom hrvatskom tragedijom kroz povijest, krvoliptanjem za ovo malo slobode koju nam svaki dan otimaju. Vi ste strano tijelo i nas uopće ne zanima što vi radite privatno kao što ni vas ne treba zanimati ostatak većinskoga hrvatskoga naroda, onoga koji poštuje svoj grb i svaki puta zanosno pogleda na krov Markove crkve. I niste vi prvi koji pljujete na naše svetinje. O, ne! I Matoš, naš ranjeni Gustl, jadikovao je nad ovakvima nikogovićima što gaze hrvatsku baštinu, da, BAŠTINU, jer naš grb je baština posebne uljudbe hrvatskoga naroda kojoj ne pripadate, i pisao poznatu pjesmu “1909.“

Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama.
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubijstva mjesto, tamno kao blud.

I eto vas, dragi naši slikovničari, koji čak ni časti i znanja nemate da biste znali kako je duga simbol pomirenja Čovjeka i Boga, a grb je nepovrjedivi i zaštićeni simbol državnosti. Vi mislite da možete ubiti, kao u Matoševoj pjesmi taj korijen našega hrvatskoga bitka, i time ozakoniti kako Matoš kaže „blud“.

Tužne li djece koju ćete vi izroditi, odgajati u sprdnji i mržnji prema vlastitoj domovini. Kad biste bili u SAD s takvim transparentom na ulici, završili biste u zatvoru. Ali Hrvatska je napredna i podnosi pljuvačku na licu, briše i plače, ali kad joj prekipi…

Nevenka Nekić/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo