Kad ministrica obrazovanja i njena ekipa, dođu na sjednicu Sabora obučeni kao aktivisti, postavlja se pitanje tko su oni, koga zastupaju i zbog čega su postavljeni na ta mjesta?

Nekoliko dana prije toga, na saborskom Odboru za znanost obrazovanje i kulturu  Hrvoje Zekanović je ministrici postavio nekoliko pitanja. Sjednicu je vodila dr. sc. Vesna Bedeković (HDZ), a na ministričinoj strani sjedio je vanjski član Odbora dr. sc. Neven Budak. Petljanje u odgovorima ministrice, prouzročio je član Odbora Hrvoje Zekanović.

Prvo je postavio pitanje Budaku što on tu radi a nije lustriran kao zadnji partijski sekretar na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Graknule su članice kao u kokošinjcu, a nije čudo jer je potpredsjednica Odbora Glasovac Sabina (SDP). Nakon što su ga na trenutak ušutkale, Zekanović je ponovio svoju konstataciju o lustraciji i nastavio dalje.

Pitao ih je zašto stalno govore kurikulum kad su hrvatski jezikoslovci rekli da je ispravno kurikul, a vrlo je loša recenzija HAZU za hrvatski jezik.          

Zatim je ustvrdio kako je kurikul(um) sa svojim ishodima zastario i da su ga na zapadu odbacili i vratili se planovima i programima i zašto žele eksperimentirati navrat-nanos s našom djecom. „Mislim da ćemo imati upropaštenu generaciju,“ konstatirao je Zekanović.

Bolna tema bio je Domovinski rat, dio iz povijesti, čiji je kurikul odbacila HAZU, a ne zna se kako će izgledati novi udžbenici iz povijesti. „Hoće li u udžbenicima biti navedeno da je Srbija agresor,“ pitao ih je i nastavio dalje: „Zatim nije donesen nacionalni kurikul, protuzakonito je maknut Glunčić.“

Zekanović se osvrnuo i na uvođenje nastave informatike i informatičke opreme u škole. Pitao je  tko je nabavljač i pod kojim uvjetima?

Umjesto odgovora, napali su ga složno Budak, Glasovac, a ministrica je konstatirala da nema ni jednog konkretnog pitanja.

Budak je odgovorio nepristojno i s visine. Pitao je Zekanovića je li pogledao kurikul povijesti i je li ga pročitao? Evo još jednog koji misli da su ljudi nepismeni.

Bedeković razumije da je posao oporbe kritika, a pokušava razumjeti i frustraciju i ljutnju onih koji su počeli proces kurikulne reforme, a nisu ga uspjeli završiti jer nisu dobili povjerenje birača. Razumije i vanjskoga člana odbora profesora Nevena Budaka koji je autor Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije koja je, kako je rekla, ‘njegovo dijete’.

 

Pubblicato da Hrvoje Zekanović su Mercoledì 16 maggio 2018

 

„Pitao sam ministricu Blaženku Divjak u nekoliko navrata, sve o kurikulu, a posebice o povijesti o obrambenom Domovinskom ratu i ostao šokiran njenim nesuvislim odgovorima o ovoj jako važnoj, najvažnijoj temi za hrvatski narod i hrvatske učenike koji će, bojim se, iz povijesti o obrambenom Domovinskom ratu, imati u udžbenicima jako malo ili ništa.

Nije mi dala odgovore o tom, kako će biti definirana velikosrpska agresija na Hrvatsku. Pitao sam je sve što mislim da muči sve hrvatske branitelje i sve hrvatske građane. Jednostavno ne mogu vjerovati, da nam ovakva ekipa piše povijest o Domovinskom ratu. Mogu misliti na što će to sličiti,“ kaže Zekanović za Braniteljski portal.

„Ta naša slavna povijest, mora se u kurikulu povijesti o Domovinskom ratu, jasno definirati, a ne da nam poslije, ako ovo prođe ispod svih radara, kao i mnoge stvari u Hrvatskoj, učenici uče iskrivljenu povijest. Pitao sam je, hoće li u kurikulu povijesti biti jasno definiran velikosrpski agresor, postojanje srpskih koncentracijskih logora. Na to nisam dobio nikakav odgovor. To je, jednostavno strašno, za ne povjerovati,“ zaprepašten je Zekanović.

Može li se vjerovati ovoj ekipi iz MZO, kad je dr. sc. Divjak poslala zlonamjerni naputak školama o zapošljavanju branitelja kao ravnatelja u školama. Cinično je izjavila: „Žao mi je da je došlo do pogrešnih interpretacija. Naša se uputa temelji na Zakonu o braniteljima kojega je donio Hrvatski sabor i na Zakonu o odgoju i obrazovanju. Uputa je napisana da da pravnu uputu školama, a neki su je zlonamjerno iskoristili. Treba biti jasno, onaj tko želi biti ravnatelj, da bi uopće dobio pravo prvenstva prema Zakonu o braniteljima, mora ispunjavati uvjete iz zakona o odgoju i obrazovanju: završen fakultet, stručni ispit, minimalno osam godina rada u obrazovanju, ne smije biti kažnjavan i protiv njega se ne smije voditi postupak:“

Njen naputak je izazvao negodovanje branitelja.  Ministar branitelja Tomo Medved ne vidi ništa sporno: „Govorimo o izboru osobe pod jednakim uvjetima. Dakle, svi uvjeti moraju biti zadovoljeni i ako se jave dvije osobe koje ispunjavaju sve uvjete, a neka od njih je u kategoriji dragovoljca Domovinskog rata, vojnih invalida, djece nestalih hrvatskih branitelja – osoba koja je dala doprinos u obrani domovine, ima prednost.“

Nije prvi put da se napadaju branitelji. Tako je u vrijeme Milanovićeve vlade dobio otkaz ravnatelj Osnovne škole Petar Zrinski u Zagrebu, Krešimir Mihajlović. On je u predvorju škole izvjesio plakat s fotografijama tadašnjih haških optuženika generala Markača  i Gotovine. Nije se htio odreći njihove žrtve i zato su ga maknuli iako je u toj školi prije ravnateljstva bio profesor zemljopisa.

Oca četvero maloljetne djece poslali su na ulicu, a u svemu je sudjelovala učiteljica Mirjana Jermol, koju je baš Krešimir zaposlio. Kako bi uspjeli u naumu smjene, dotična učiteljica Jermol bila je kandidat za novog ravnatelja. Na okrnjenom školskom odboru, čija je bila predsjednica, glasala za samu sebe. Inače ne bi imala dovoljan broj glasova. Ona je ravnateljica i danas.

„Na sam dan obilježavanja pada grada Vukovara (2011.), počeo je medijski linč na mene zbog plakata koji je proglašen spornim jer su na njima ‘ratni zločinci’.  Jednog jutra u školu je došla novinarka jednog dnevnog lista i upitala me: ‘Zar nije došla inspekcija?’ Na moje iznenađenje što za inspekciju saznajem od novinara još je i nadodala: ‘Da, prijavili su vas neki portali i beogradski B92.’ Da me je prijavio srpski list, potvrdio mi je i inspektorat. Možete misliti kako sam se osjećao, pa ja sam ravnatelj hrvatske, a ne srpske škole“, rekao je na sudu Krešimir Mihajlović.

Grupa  medijskih antifa, potaknuta beogradskim radiom B92, uz podršku Milorada Pupovca, urlala je  da takvog ravnatelja treba odmah ukloniti. Važnu ulogu u njegovu rušenju preuzeo je neki Malik Zukanović, dužnosnik iz jednog ureda Grada Zagreba, koji je upitao Krešimira na sjednici Upravnog vijeća škole: „Krešimire, jesi li ti ustaša?“

Počeo je nešto spominjati i Vukovar, pa i da je premijer Milanović rekao: „Treba maknuti plakate i smijeniti Krešu, iako ratni zločinac, Mirko Norac, uskoro izlazi iz zatvora… Ja sam mu odgovorio da škola nije mjesto za njegove političke govore, jer je Zukanović u Vijeću SDP-a, a pouzdano znam da se o meni govorilo i na Iblerovom trgu. Svi su to mogli čuti u zbornici, ali nije nitko imao petlje to na sudu potvrditi. Svjedoče: ‘Ne sjećam se, bio sam na zahodu, nisam čuo i sl.’.“, priča Krešo.

Učiteljice Gordana Šarić, Ana Drakulić i buduća nova ravnateljica Mirjana Jermol zdušno su podržale stavove Malika Zukanovića da je plakat fetišiziranje javnih površina.

U Krešimirovu obranu stale su mnoge udruge branitelja, invalida, veterana, udovica i žena iz Domovinskog rata, te Hrvatsko žrtvoslovno društvo. Iako su generali Markač i Gotovina oslobođeni optužbi 16.11.2012., Krešimir nije vraćen na posao.

Okrivljeni profesor se odazvao 20. siječnja 2017. pozivu Prekršajnog suda u Zagrebu koji je nakon saslušanja Krešimira Mihajlovića donio oslobađajuću presudu s obrazloženjem:

„…bitna obilježja ovog djela prekršaja opisana u citiranom članku, nisu sadržana u činjeničnom opisu djela prekršaja iz optužnog prijedloga te slijedom navedenog, sud je našao, ispitujući optužni prijedlog da iz činjeničnog opisa djela prekršaja ne proizlaze bitna obilježja djela prekršaja koja se okrivljeniku stavlja na teret, pa je po službenoj dužnosti temeljem citiranih zakonskih odredbi i donio presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe.“ Tako je Krešimir Mihajlović  „U ime Republike Hrvatske“ oslobođen optužbe! Dobio je još jedan sud, a Hrvatska još jednu presudu da pozdrav „Za dom spremni“ nije kazneno djelo po Zakonu javnog reda i mira. Ni ovaj puta Krešimir nije vraćen na posao.

Boli me nepravda prema hrvatskim braniteljima jer nije tako davno bio rat. Da njih nije bilo, ma koliko kvalitetna strategija Franje Tuđmana bila, ne bi bilo ni slobodne Hrvatske. Nedavno je u Udbini na livadi, bez obilježja pokopan hrvatski branitelj Josip Remenar. Na reagiranje braniteljskih udruga, grob je dostojno obilježen. Je li moralo tako završiti?

I ovaj put na zločestu uputu iz divljeg ministarstva reagirala je 26. 5. 2018. Zorica Gregurić, hrvatska braniteljica, u ime zagrebačkih branitelja Vukovara.

 

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2018/05/26/priopcenje-udruge-zagrebacki-dragovoljci-branitelji-vukovara-2/

 

„Doista sramotno, jer u svakom iole pristojnom državnom uređenju ovakav postupak ministra može završiti jedino razrješenjem ili podnošenjem ostavke. No ministrici Divjak to nije palo na pamet, ali jesu podmetanja i otrovne strelice uperene prema hrvatskim braniteljima. Stoga jedinu grešku koju gospođa Divjak treba ispraviti jest da ministarsko mjesto prepusti nekom sposobnom,“ rekla je Zorica.

No ovu nasilnu „eksperticu“, nitko ne može pokolebati dok ima vjerodostojnu podršku.

U predavanju Hrvatski književni kanon, 24. svibnja u Dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu povjesničar književnosti, komparatist i teatrolog Slobodan Prosperov Novak je rekao:  

„Mi smo danas svjedoci jedne ofenzive ljudi koji se bore protiv hrvatskog identiteta i obitelji, te hrvatskog školstva. Naša zasigurno najveća boljka su institucije koje u devedesetim godinama nismo ‘resetirali’, već smo ih naslijedili iz komunizma. To su prije svega HAZU, Matica hrvatska i Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Te ključne institucije u devedesetim godinama nisu se ni malo promijenile. Tadašnja Južnoslavenska akademija osnovana je u 19. stoljeću s idejom da bude način prodora njemačko-austrijske civilizacije prema istoku i rješenje slavenskog pitanja. Ta akademija, koju je Strossmayer korigirao s katoličkim vrijednostima, preživjela je to austrijsko vrijeme i obavila je svoju funkciju. Nakon dolaska Jugoslavije akademija se ‘resetirala’ i postala je Jugoslavenska akademija, a kada je devedesetih došlo vrijeme da ona postane hrvatska, ne samo imenom već i svojom strukturom i suštinom, nažalost to se nije dogodilo. Centralistička ideja nije prodrla u Akademiju i ona nije hrvatska jer njeno središte ne misli iz svoje dubine suverenu Hrvatsku.“

Govoreći o reformi školstva, Prosperov Novak konstatira: „Ministrica Divjak nije dovoljno kompetentna za to. Da bi netko proveo reformu treba imati veliku političku i društvenu moć i mora biti vizionar, a to kod nje ne vidimo. Zanimljivo da od 72 škole koje provode eksperimentalnu fazu, 15 škola je direktno povezano sa strankom koja je delegirala gospođu Divjak. To je nedopustivo.

S druge strane, kada uzmete recenzije kurikula koje su stizale onda možete vidjeti da postoje i negativne recenzije kurikula iz povijesti te kurikula iz književnosti, o čemu se naravno šuti. Jednostavno nije dopustivo da stranka koja ima jedan posto glasova na izborima ima toliki utjecaj na školstvo, posebno u ovoj eksperimentalnoj fazi.“

A Divjak dalje lamentira: „Definira se način donošenja kurikularnih dokumenata vezanih za reformu obrazovanja te omogućuje povećanje plaće od 30 posto učiteljima koji sudjeluju u europskim projektima koji se provode u školama… Ovakvim ulaganjima borimo protiv uravnilovke i da se držimo principa ‘najboljima – najviše’. To je ono što u znanosti potiče izvrsnost,“ dodala je. Ministrica je naglasila kako je potrebno i vratiti dignitet učiteljima. „Nema reformi bez cijenjenog, sposobnog, motiviranog i zadovoljnog učitelja. On mora imati potrebnu edukaciju, njegov rad mora biti adekvatno vrednovan (dodatak na plaću od 30 posto učiteljima koji povlače sredstva iz EU-a), a u sve je potrebna i potpora roditelja, društva i medija.“  

Kome će povisiti plaće? Onima koji vode eksperiment. I kako to da im IKača nije ukinula vršnjačko nasilje? Uvode eksperimentalno kurikul, a zakonski okviri nisu doneseni.

U međuvremenu su crveni, čija imena nisu vrijedna spomena, počeli urlati. Ni njih ne dira njihova IKača i „borba protiv nasilja nad ženama“,  pa tako vrijeđaju Predsjednicu, ženu. Vrhunac toga linča priredio je „7kuna“ za cijeli hrvatski narod, pripadnik „ugrožene“ manjine.

 

Nadu daje referendum. Iz daleke Kanade potporu šalje svećenik Ike Mandurić:

„Dobro Ti jutro dragi moj svijet, Presvetim Trojstvom umiveni!

Opet danas na štandove! Onako borbeno kako Hrvat zna. Onako vukovarski, sigetski, olujno, pobjednički, predano…

Bez poniženja u svijetu, trpljenja, znoja i pokoje suze nema duhovne pobjede ni nebeske slave. Svaki potpis možeš biti ključan. Iziđite na trgove i pozovite one radnike posljednje ure. Pozaspale, zbunjene, dvoumne, sramežljive… Pozovite ih odlučno. Bit će vam zahvalni ako ih nagovorite da daju svoj besplatni potpis koji Hrvatskoj toliko znači.

Kako je divan ovaj dan Gospodnji!Tako mi je zao sto nisam mogao biti s vama u ovom boju.

Volim Vas, volim te Hrvatska!

Idemo vojsko Kristova, još malo!“

Gle radosti! Građanska inicijativa „Narod odlučuje“, objavila je da je prikupljen dovoljan broj potpisa za raspisivanje referenduma. Digla  se cijela „demokratska“ javnost na čelu s „vjerodostojnim“ i njegovim „demokratski“ izabranim partnerima.

Kaže Plenković: „Svako diranje u prava manjina nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i ne vidim kako bi se o tome moglo odlučivati referendumom… Govorim to danas jer nisam htio utjecati na proces. To je korak unatrag  za razinu prava postignutu u hrvatskoj demokraciji.“

Tko o čemu, Plenković o demokraciji iako mu je jedna „demokratski“ izabrana ministrica odjahala s bisagama punim plijena, kako netko reče na FB. Druga jahačica „rastura“ obrazovanje, a treća upravo održava sastanak Vijeća Europe na kojem su važni naglasci: borba protiv korupcije, zaštita prava manjina, zaštita kulturne baštine.

Idemo redom.

Borba protiv korupcije? Plenkovićeva vlada i korupcija? „Ni slučajno!“ Podsjetnik: vidi Dalić i njeno ministarstvo, HNS, Sauha…da ne nabrajam.

Osim toga, štiti li ta treća jahačica Hrvatsku i hrvatski narod od „izvještaja“ kojekakvih biltenaraca i (ne)vladinih udruga Europi i Americi? Što joj radi „vjerodostojna“ diplomacija? I zašto je i ona aktivistica zloglasne rodne ideologije i IKače?

Zaštita prava manjina. Primjer Igor Vukić, pravoslavac srpske nacionalnosti, ali ne u kvoti pupavke. Evo ponovo očitovanja tzv. „javne …“:  „Hrvatska radiotelevizija ograđuje se od stajališta iznesenih u emisiji Dobar dan Hrvatska 30. svibnja u kojoj je gostovao Igor Vukić. HRT osuđuje sve počinjene ratne zločine pa tako i one počinjene na području nekadašnjeg koncentracionog logora Jasenovac kako se oni više nikada ne bi ponovili.“

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2018/05/30/video-dobar-dan-hrvatska-istina-o-jasenovcu-uredila-karolina-vidovic-kristo/

Naravno: vidjeti slučaj Stazić.

I konačno zaštita kulturne baštine. E, to doista „štite“ treća i četvrta jahačica kad prepuštaju hrvatsku kulturnu baštinu Crnogorcima (Boka Kotorska), srpskoj pravoslavnoj crkvi u Srbiji, Crnoj Gori, pa i u Hrvatskoj… predugo za ovaj članak. A o frljićizaciji HAVC-a i hrvatske kulture da ne govorimo.

 

Šećer na kraju: „pismena“ ministrica obrazovanja. Nije prvi put.

 

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo

 

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.