L.Torma: Carpe diem-paradigma hrvatskih političara!

Lex Agrokor i sve što se dešavalo poslije početka njegove primjene ( a vjerojatno što se dešavalo i prije toga), sve do afere “hotmail” i saznanja o postojanju grupe Borg, dokazuje da hrvatska politika, točnije rečeno “elitni” hrvatski političari funkcioniraju po paradigmi koju najbolje opisuje latinska izreka “Carpe diem”, prevedeno na hrvatski-Iskoristi dan ! Pri tome su mislili na to da treba iskoristiti ‘današnji’ dan, jer se ne zna što će donijeti ‘sutrašnji’ dan !

Političari, a posebno naši, uobičajeno nemaju osobitih osobnih moralnih i stručnih osobina poput poštenja, predanosti poslu na funkciji koju obnašaju, domoljublja i vođenje brige o općem dobru, ali zato sukladno paradigmi -Carpe diem !- imaju opću zajedničku karakteristiku da najviše vode računa o tome kako najefikasnije iskoristiti vrijeme (dan i dane) dok su na vlasti ili funkciji za vlastite probitke, jer toliko glupi ipak nisu da ne bi shvatili da je upitno što će im donijeti novi dan, pa zato trebaju iskoristiti dane dok za sebe mogu nešto korisno učiniti.

Od tog “robovanja” paradigmi -Carpe diem”-nisu oslobođeni ni oni za koje se misli da su ušli u politiku radi “rada” za opće dobro, a zapravo su ušli u politiku radi vlastitih probitaka! Da je tomu tako najbolje je potvrdio pokojni Josip Pankretić, koji je izjavio

– “Kad sam postao saborski zastupnik, bio sam najbogatija osoba u njemu, a sada kada napuštam Sabor svi su u njemu bogatiji od mene !”

. Ako je to istina za saborske zastupnike, tim je to vjerojatno u još većoj mjeri istina za političare na raznim funkcijama i nivoima u vlasti.

Ako pak pojam političara proširimo i na članove stranaka, posebno onih stranaka koje su na vlasti ili participiraju u vlasti, onda je još jasnije da je paradigma – Carpe diem – nit vodilja po kojoj političari djeluju.

Prisjetimo se doba takozvane tranzicije iz “komunizma”/socijalizma u “demokratsko” kapitalističko višestranačje. HDZ-ovci, SDP-ovci i komunistički konvertiti koji su se raspodijelili učlanjivanjem u obje prethodno navedene stranke, “dohvatili” su se politike i preko noći postajali manje ili više imućni, ili čak tzv. tajkuni, dok su im opći interesi bili “zadnja rupa na svirali” ! I kako je to slikovito izrazio general Ljubo Ćesić Rojs, “jamilo” se na sve strane i “jami se” sve do danas, bez da bi politički i s njima povezani svakovrsni drugi “jamatori” bili zaustavljeni u svojim nečasnim radnjama. Tih nečasnih radnji ima toliko da ih je teško nabrajati, ali ovo što se pokazalo tijekom afere Agrokor “isparavanjem” četrdesetak milijardi kuna neznano kuda, i petstotinjak milijuna kuna u džepove “eminentnih” savjetnika koji su inače zarađivali po 5000-6000 kn/mj, i preko noći postali bogatiji za nekoliko stotina tisuća kuna, su samo kako bi narod rekao “kec na desetku” u povijesti hrvatskog političkog “jamljenja”, odnosno dosljednog provođenja paradigme -Carpe diem, odnosno dobro iskorištenih dana na funkcijama gdje se moglo “jamiti” bez straha da će se na to obratiti pozornost.

No na veliku žalost svih “domoljubnih” političara kojima paradigma-Carpe diem- savršeno odgovara, Ivica Todorić je u svojoj nezasitnoj gramzivosti toliko pretjerao da se to politika više nije usuđivala, tek tako “gurnuti pod tepih”, pa je pokrenut Lex Agrokor za tobožnje “spašavanje” Hrvatske države, hrvatskog gospodarstva i “voljenih” hrvatskih djelatnika, ali se čak i to iskoristilo za to da se  određenim “bogomdanim” osobama u politici i blizu političkih “jasli” omogući dolaženje do basnoslovnih zarada preko noći, praktično nizašto.

Ali ne bi valjalo ne reći i to da je bilo i ima političara, mada je malo takvih, koji nisu pristalice paradigme -Carpe diem, i koji ne žele sudjelovati u nečasnim radnjama, no oni bivaju eliminirani iz politike u kojoj je najveći grijeh biti pošten i brinuti se o općem dobru prije dobra za sebe. Takve se smatra, prema tome kako ih rado karakterizira predsjednik Vlade  Plenković, populistima, demagozima i panjevima (što bi valjda trebalo značiti glupanima), te takvima treba “pisati razrješnice” da ne bi kojim slučajem imali uvid u djelovanje političkih fanova paradigme-Carpe diem !

Konačno se valja zapitati:

-Ako je istinita poznata rečenica “Politika je kurva!”, onda se postavlja pitanje -Što su oni koji se bave politikom ?

A ako su ono što bi po pravilima formalne logike trebali biti, onda nije čudo da je njihova paradigma življenja i djelovanja ona koja je definirana sa -Carpe diem !, to jest iskoristi za sebe svaki dan, jer ne znaš što te čeka sutra.

Pa je bolje da to “sutra” dočekaš zbrinut, nego nezbrinut. Todorić, Sanader, Vidošević, Mamić, Merzelica, Dalićka, Ramljak i njegovo društvo, Jakovčić,….itd. (ispričavam se onima koje sem zaboravio navesti) to veoma dobro znaju, pa mirno čekaju to “sutra” koja će možda doći, a možda nikada i neće doći za njih.

Laslo Torma/Hrvatsko nebo